Japanka Ai Hasegava došla je na jednu izuzetno kontroverznu ideju: da problem prenaseljenosti i gladi u svijetu riješi tako što će žene rađati ugrožene životinje koje će poslije toga jesti.
Sa populacijom koja se rapidno bliži brojci od devet milijardi ljudi i hranom koja ubrzano postaje problem, ljudska vrsta mora da pronađe rješenje za svoje golo preživljavanje. Japanskadizajnerka Ai Hasegava došla je tako do izuzetno kontraverzne ideje: žene treba da zatrudne sa raznim životinjskim vrstama da bi ih na koncu pojele.
Ova 33-godišnjakinja kaže da roditi ljudsku bebu nije toliko jednostavno kao što se čini, zbog situacije u kojoj se svijet kao što smo rekli nalazi, ali da rađanje ugroženih vrsta može riješiti veliki broj tih problema.
– Genetski smo predodređeni da odgajamo djecu da bismo prenijeli naše gene narednoj generaciji, ali živimo u svijetu u kome borba za njihovo podizanje u normalnim uslovima postaje sve teža i teža – veli ona.
Zaintrigirani ovom idejom, ljudi sa sajta VICE.com su je kontaktirali kako bi saznali kako zamišlja da ovo izvede i da li misli da je to uopšte i moguće.
– Biće moguće, u skorijoj budućnosti – odgovara ona.
– Ženska materica je taman tolika da može da drži jedan fetus. Pričala sam sa ginekologom o mogućnosti da se napravi većom. Vjerujem da ljudi mogu matericu da koriste kao akvarijum ili inkubator – dodaje Ai.
Ova Japanka takođe i objašnjava da neće biti potrebno modifikovati ljudski DNK jer placenta dolazi od fetusa a ne od majke, pa prema tome ni tu nema problema.
Problem je u tome što će menstruacija morati da bude zaustavljena, a lijekovi koji do toga dovode imaju neprijatne nusefekte.
Zbog toga ona misli da je najbolji kandidat za ovaj projekat žena koja je “bogata, sama i iznad svega − u menopauzi”.
Na pitanje zašto je izabrala ajkulu, odgovara da njeno istraživanje pokazuje da su ovi vodozemci najkompatibilniji i da se kao dodatak uklapaju u sve njene kriterijume: “ugroženi su, njihov životni vijek je dug kao ljudski i najvažnije od svega, ukusni su”.
Nakon rođenja ajkula će biti vraćena u more odnosno okean na neko vrijeme, kako bi bila ukusna kao u japanskoj tradicionalnoj kuhinji. O problemu emotivnog povezivanja sa svojim “djetetom” ne kaže ništa, a nama to djeluje kao ključno pitanje.
Kako se vama čini ova ideja? Mi se nadamo da nikada neće zaživjeti.
