Danas je u Memorijalnom centru Srebrenica predstavljena video priča i istraživanje “Stratišta genocida” koju su realizirali Ahmedin Đozić i Hasan Hasanović.
Priča prati obilježavanja stratišta genocida – masovnih streljana Bošnjaka od Kravice do Trnova. Hasan Hasanović, kustos Memorijalnog centra Srebrenica, provodi nas kroz datume.
– Prvo veće masovno pogubljenje se dogodilo u dolini Cerske, 13. jula 1995. Žrtve – muškarci u dobi od 14 do 50 godina – bili su primorani da se postroje uz jednu stranu puta, dok su vojnici VRS pucali na njih s druge strane. Od 150 žrtava, sve osim tri bile su u civilnoj odjeći, a mnoge su umrle s vezanim rukama. Tijela su im bila prekrivena prljavštinom zbog mjesta gdje su ležali. Istog popodneva, vojnici VRS koristeći ručne bombe, puške i protutenkovsko oružje ubili su preko 1.300 muškaraca u skladištu u Kravici. Većina tih žrtava bila je zarobljena na livadi u Sandićima, gdje je već prije toga ubijeno oko 200-300 muškaraca. Dok je većina ustrijeljena iz pušaka, na nekim žrtvama su pronađene rane od noža, zbog čega su istražitelji zaključili da je lokalno stanovništvo vjerovatno igralo ulogu u njihovoj smrti – pojašnjava Hasanović.
Memorijalni centar Srebrenica je realizirao nekoliko dužih video priča svjedoka genocida u sklopu projekta “12 dana sjećanja”, a danas predstavljeni film je nastavak na ta svjedočenja.
– Autobusi korišteni za prisilnu deportaciju izbjeglica zaustavili su se u mjestu Tišča, gdje su žene i djeca primorani da do Kladnja idu pješke. Naročito u prvim konvojima koji su 12. jula krenuli iz Potočara, određeni broj muškaraca također je uspio ući u autobuse. Međutim, po dolasku u Tišču, ti ljudi su odvojeni, vezane su im ruke telefonskom žicom i sistematski su pogubljeni. Počevši od ranog jutra 14. jula, vojnici VRS odvezli su oko 1.000 zarobljenika u mjesto Orahovac. Zarobljenike su držali u prenatrpanoj sali škole u Grabavcima bez hrane i vode, gdje su ih ubijedili da će biti predati UN-u u cilju razmjene zarobljenika. Umjesto toga, vojnici VRS su im vezali oči i odveli ih na mjesto pogubljenja, jedan kilometar od škole, gdje su postrojili zatvorenike i pucali u njih. Oni koji su preživjeli ponovo su strijeljani. Mjesto pogubljenja sastojalo se od dvije livade, pa kad se jedna livada napunila tijelima, paljba se jednostavno preselila na drugu livadu. I sam general Mladić je bio prisutan na nekoliko ovih pogubljenja. Između 14. i 15. jula, vojnici VRS zadržali su više od 1.000 muškaraca u sličnim stravičnim uslovima u školi u Petkovcima. Zarobljenici su pretrpjeli neizrecivo fizičko zlostavljanje od vojnika VRS-a. Neki zarobljenici pribjegavali su konzumiranju vlastitog urina zbog nepodnošljive vrućine i dehidracije. Vojnici VRS izvodili su muškarce vani u malim grupama, tjerali ih da se skinu do struka i da skinu cipele, a ruke su im vezali iza leđa. Ti su muškarci prevezeni do obližnje brane, gdje su postrojeni i strijeljani. Oko 1.000 muškaraca je držano u školi Ročević koji su sukcesivno dovoženi iz Bratunca, njihovo streljanje izvršeno je u blizini mjesta Kozluk između 15. i 16. jula. Najmanje 1.200 muškaraca prebačeno je 14. jula u već prepunu školsku salu u selu Pilica. Pripadnici VRS nastavljali bi s uskraćivanjem hrane i vode; prema navodima, nekoliko zarobljenika umrlo je od posljedica dehidracije tokom dvodnevnog zatočenja. Vojnici VRS 16. jula vezali su zarobljene muškarce te ih prevezli na Vojnu ekonomiju Branjevo. Zarobljene muškarce, potpuno bespomoćne, često bi ponižavali i tukli nakon čega bi uslijedilo strijeljanje. I narednog dana nastavljeno je strijeljanje zarobljenika. Muškarci koji nisu odmah ubijeni ostavljeni su da dugo pate prije smrti. Nakon što su ova masovna pogubljenja završena, vojnici VRS nastavili su sa ubijanjem u Domu kulture u Pilici gdje su bombama i puškama ubili još 500 muškaraca – dodaje Hasanović.
U okviru istraživanja predstavljen je i Kalendar genocida, koji prati važne datume događaja u julu koji su odredili sudbinu Bošnjaka UN-ove “zaštićene zone” Srebrenica.
– Brojna manja pogubljenja su se nastavila dešavati u narednim danima, uključujući pogubljenje deset muškaraca 19. jula u blizini Nezuka, i pogubljenje oko 150 bošnjačkih muškaraca u Maćesima oko 20. jula. Naš obilazak stratišta se završava dolaskom u Trnovo, na lokaciju gdje su Škorpioni ubili šest dječaka i muškaraca, a što je prikazano u poznatom zloglasnom video snimku koji je obišao cijeli svijet. I ko zna koliko je još takvih mjesta egzekucije bilo, a koje će nam ostati nepoznanica. Na nama je da se sjećamo, da obilježavamo i istražujemo – zaključuje Ahmedin Đozić, snimatelj i montažer priče “Stratišta genocida”, saopćio je Memorijalni centar.
