Premijer Turske Redžep Erdogan obožava velike geste i nastupe. Tako je uoči odlaska za SAD uputio nekoliko zahtjeva američkom predsjedniku Obami. Ipak, Erdogan stoji pod velikim političkim pritiskom zbog rata u Siriji.
Još prije sedam dana je izgledalo da turski premijer Erdogan američkog predsjednika Baraka Obamu, koji oklijeva kada je u pitanju Sirija, može ubijediti da nešto poduzme. U intervjuu američkoj TV-stanici NBC-News on je izjavio da je Obamina crvena linija, nakon što je režim Bašara el Asada upotrijebio hemijsko oružje, odavno pređena. “Jasno je da je sirijski režim upotrijebio hemijsko oružje”, rekao je Erdogan i zatražio uvođenje zone zabranjenog leta iznad Sirije.
A onda je protekle subote u turskom gradu Rejhanli na granici sa Sirijom došlo do eksplozije dvije bombe, koje su odnijele 51 ljudski život. U Turskoj je došlo do talasa protesta zbog Erdoganove politike prema Siriji. Opozicija ga je čak optužila da svoju zemlju hrabro uvlači u rat sa Sirijom.
Njemački ekspert za pitanja sigurnosti i dugogodišnji savjetnik za sigurnost bivšeg kancelara Helmuta Kohla, Horst Teltschik, Erdoganovu politiku prema Siriji vidi kao rezultat dobro promišljene promjene političkog kursa prema ovoj zemlji, s kojom je Ankara decenijama njegovala dobrosusjedske ali i izrazito dobre ekonomske odnose. Za promjenu politike prema Siriji, kaže Horst Teltschik, postoji više razloga.
Alevitska manjina i pitanje Kurda
Turska je primila 400.000 sirijskih izbjeglica, kaže Horst Teltschik i dodaje: “Turska je uplašena djelovanjem manjine koju čine Aleviti na granici između Sirije i Turske. Aleviti se sada optužuju da su u dosluhu sa Sirijskom tajnom službom izvršili posljednji napad protekle subote na Tursku.”
Isto tako, smatra bivši Kohlov savjetnik, kurdsko pitanje bi, uprkos dogovora sa vođom Kurda Abdullahom Özalanom ponovo moglo eskalirati. “Erdogan se pribojava da bi “kurdsko pitanje” ponovo moglo oživjeti nakon što se Sirija raspadne. Ukoliko Kurdi iz Sirije, Iraka, Turske i Irana poduzmu novu inicijativu za nezavisni Kurdistan, za Erdogana bi to bila noćna mora.”
Iako je Erdogan izložen velikom pritisku na unutrašnjo-političkom planu, to ne mijenja na stvari da je Turska snažan strateški partner SAD-a. Dovoljno je samo pomisliti na njen geostrateški položaj koji ima ali i njenu skoro 1.000 km dugu granicu prema Siriji.
Vašington je upućen na snažnog partnera u regionu, posebno ako se uzmu u obzir krizna žarišta koja nije u stanju da riješi. Riječ je o palestinskom pitanju, situaciji u labilnom Iraku ili o konfliktu sa Iranom .
Obama nije tek tako nakon svoje posljednje posjete Izraelu, Erdoganu prenio izvinjenje premijera Izraela Netanjahua. On je doprinio pomirenju dva najvažnija američka strateška partnera, nakon napada izraelske mornarice na brodove sa turskim humanitarcima, koji su sa humanitarnom pomoći željeli uploviti na obalu pojasa Gaze. Tom prilikom ubijeno je devet turskih aktivista za ljudska prava.
Horst Teltschik smatra da će Erdogan u Vašingtonu najvjerovatnije zatražiti isporuke oružja za sirijsku opoziciju. “Nakon dvije godine američke i evropske tajne službe morale bi znati diferencirati kojim snagama da pomognu, koga da naoružaju a koga ne.”
Pored toga Erdogan bi, kao i Izrael, mogao krenuti u hirurške napade na Siriju. Izraelska vojska je to već učinila tri puta, a da nije došlo do kontranapada Siirije.
