Pored dva bajrama koji su utemeljeni sunnetom i općepoznati kao praznici kod muslimana cijeloga svijeta, također postoje i odabrane noći i dani koji se kod balkanskih muslimana redovno obilježavaju na različite načine. U sadržaju koji slijedi ukratko ćemo navesti neke od njih:
Nova hidžretska godina
U znak sjećanja na veličanstveni događaj Hidžre koji je bio bitna prekretnica u životu prve generacije muslimana, širom svijeta, na različite načine, obilježava se Nova hidžretska godina. Nova hidžretska godina pada 1. muharrema mjesečeve godine, te se u tim danima organiziraju razne svečanosti, akademije, simpoziji i predavanja širom muslimanskog svijeta, kako bi se vjernici prisjetili Hidžre, podsjetili na njemu važnost i značaj, te iz iste izvukli korisne poruke i pouke. Kako je čovjek ”biće koje zaboravlja”, potrebno ga je stalno podsjećati na bitne životne smjernice, pa je redovno podsjećanje na Hidžru od krucijalne važnosti i značaja za duhovni život svakog muslimana.
Dan Ašure
U arapskom jeziku, izraz ašura je izveden iz riječi ašer, što znači broj deset. Jevmul-ašura pada na 10. dan muharrema hidžretske godine. Muharrem je sveti blagoslovljen mjesec. Lijepo je u njemu postiti, a posebno Dan Ašure provesti u ibadetu posta. Kaže se da je Musaa Allah Uzvišeni na ovaj dan spasio od faraona, pa je ovaj dan Musa, a.s., postio iz zahvalnosti prema Svevišnjem.
I nama je Muhammed, a.s., preporučio da ovaj dan provedemo u ibadetu posta naglasivši da ”post ašure briše protekle grijehe.” (Muslim, Tirmizi, Ebu Davud i Nesai)
Islamska ulema smatra pohvalnim postiti dan prije ili dan poslije Ašure, a shodno određenim predajama koje o tome govore.
Jevmul-ašura nije kod nas nikakav zvanični vjerski praznik, ali se u nekim balkanskim sredinama i domaćinstvima priredi takva atmosfera koja slučajne prolaznike asocira na određenu prazničnu posebnost. Naime, obično se devetog muharrema navečer, svake hidžretske godine, organizira svečana proslava Ašure uz prisustvo brojnih posjetilaca koji se tom prigodom počaste velikom sofrom na kojoj se serviraju somuni i sir, te posebno jelo nazvano ašure.
U organiziranju i spravljanju ovog jela i pomenutog druženja koje obično biva iza jacije namaza po balkanskim kućama, džamijama i tekijama, posebno učešće uzimaju muslimani derviši, dočim ostali muslimani, u dobrom dijelu, nisu skloni spravljanju ovog jela, već Dan Ašure isključivo obilježavaju ibadetom posta koji je striktno potvrđen sunnetom Vjerovjesnika Muhammeda, s.a.v.s.
Rođenje Poslanika, a.s. – mevlud
Bošnjaci, kao i ostali balkanski muslimani, spadaju u grupu naroda kod kojih je posebno bilo izraženo obilježavanje 12. rebiul-evvela, kao dana rođenja Muhammeda, a.s. Tim povodom organizirane su svečanosti, poznate kod nas kao mevludi, na kojima se učio Kur’an i ilahije, donosili salavati i istigfari, te se uz prigodna predavanja spjevavali različiti stihovi o životopisu Poslanika, a.s.
Spjevavanje različitih stihova u čast Božijeg Poslanika Muhammeda, a.s. i obilježavanje njegovog rođenja datira iz vremena Fatimida koji su prvi uveli ovu praksu među muslimane.
Već tada, ali i kasnije, sve do današnjih dana, islamska ulema svijeta je imala različite stavove po pitanju obilježavanja Poslanikovog rođenja na ovakav način. Jedni su ovo smatrali korisnim vidom okupljanja, dočim su drugi ovakav način prisjećanja na sunnet Muhammeda, a.s. i njegov životopis, smatrali bid’atom (ružnom novotarijom).
Islamski pravnici i teolozi razmatrajući ovu pojavu među muslimanima, davali su različite stavove, a mi ćemo ovom prilikom navest nekoliko prijedloga koji bi mevlud podveli pod šerijatske okvire i umanjili razne kritike na račun istog:
– Obilježavanje mubarek noći ili drugih odabranih dana, ukoliko je moguće, ne nazivati mevludom. Svečanosti organizirane povodom Lejletul-Kadra, Nove hidžretske godine, Lejletul-Mir’adža ili slično, ozvaničiti i najaviti na njima svojstven način (svečani programi, sesije, tribine, …), bez mješanja naziva sa rođendanom Muhammeda, a.s., odnosno pojmom mevlud.
– Ograničiti nepotrebno mješanje muškaraca i žena na mevludu, te veći dio programa posvetiti Kur’anu, ilahijama i korisnom predavanju. Na našim mevludima bude prisutno jako puno ljudi, te je veoma bitno iskoristiti tu priliku i našim ljudima govoriti o važnosti vjere, namaza, posta, islamskog bratstva i slično. Uistinu je ljudskim dušama potrebniji vazi-nasihat negoli neki izmišljeni spjev koji nema nikakvu historijsku podlogu niti utemeljenost, a takvih ima u našim mevludskim tekstovima.
U knjizi ”Bošnjački običaji u svjetlu sunneta”, uvaženi dr. H. Balić u podnaslovu ”Sumnjivi tekstovi” kaže: ” Poseban problem kod masovnog obilježavanja mevluda predstavlja i tekst nekih zbirki u kojima se navode sumnjiva predanja, netačni i uveličani opisi Budućeg svijeta, uveličavanje stvari, itd. Često se nailazi na tvrdnje sumnjivog značenja, ali i nerijetko na netačne kvalifikacije. Ovo je svakako neophodno ispraviti ako ne i u potpunosti povući. Islamska zajednica treba poduzeti korake da se isprave mnogi mevludski tekstovi kako se na neposredan način ne bi iznosili netačni navodi o islamu.” (str. 365, izdavač djela: IKC ”Altun Alem” i Kelimeh, Novi Pazar, 2012.)
Lejletul- regaib
Lejletul-regaib pada uoči prvog petka u mjesecu redžebu i vezuje se za dan ”kad je hazreti Amina osjetila da je zanijela Muhammeda, a.s.” O ovoj noći postoje razne izmišljene predaje. Islamska ulema je odbacila obilježavanje ove noći kao i sve izmišljene namaze tim povodom.
Imam En-Nevevi kaže: ”Ulema donosi argumente da je namaz regaib mekruh i novotarija, Allah kaznio onoga ko ga je uspostavio. Predstavlja novotariju koja je negativna i nanosi štetu vjeri. Mnogi islamski učenjaci su pisali o tome.” (”Bošnjački običaji u svjetlu sunneta”, str.368)
Sličan pristup ovoj noći i posebnim ibadetima u njoj dao je i šejh Jusuf El-Karadavi u knjizi ”Savremene fetve”, naglasivši da je obilježavanje ove noći bid’at, ali da je mjesec redžeb poseban mjesec i da je lijepo u njemu postiti i pojačati svoje ibadete kako bi se vjernik u redžebu i ša’banu što potpunije pripremio za blagoslovljeni mjesec ramazan.
Lejletul-berat
Lejletul-berat je petnaesta noć mjeseca ša’bana. Za one koji prihvataju predanja o beratu kao vjerodostojna, ona je noć izuzetnog značaja. Naziva se i Noću oprosta u kojoj se vjernicima preporučuje da pojačaju svoje dove i ibadete, a posebno istigfar. Vjeruje se kako u ovoj noći Uzvišeni Allah oprašta ljudima i velike i male grijehe, ovisno o stepenu ibadeta koji učine u toj noći.
U ovoj noći muslimani pojačavaju svoje noćne namaze, istigfare, učenje Kur’ana, zikrove i dove. Mole za sebe i za druge.
Kod Bošnjaka je prisutno obilježavanje ove noći putem raznih svečanih programa, te zajedničkih noćnih namaza.
Po pitanju obilježavanja ove noći ima oprečnih mišljenja. Postoje i oni pravnici i muhaddisi koji ni ovu noć, uz već pomenutu Noć Regaiba, ne uvrštavaju u odabrane.
Lejletul-Bedr i Mir’adž
U mjesecu ramazanu muslimani se prisjećaju bitke na Bedru, govore o njenoj važnosti, te njenim poukama i porukama. Organiziraju se razne tribine, predavanja i svečani programi tim povodom.
Sličan je slučaj i sa Noći Mir’adža koja se kod nas obilježava 27. večer mjeseca redžeba. Noć Israa i Mir’adža je blagoslovljena noć Poslanikovog, s.a.v.s., uzdignuća, tako da je praksa kod mnogih muslimana da u zadnjim danima redžeba evociraju uspomene na taj značajan i poseban događaj. I Noć Mir’adža se obilježava poput Bedra: tribinama, predavanjima i svečanim programima po našim džem’atima u kojima se govori o Mir’adžu, te njegovim osnovnim poukama i porukama.
Lejletul-Kadr
Noć Kadra je noć u kojoj je počelo objavljivanje časnog Kur’ana. To je noć koja je odabranija i bolja od hiljadu mjeseci po svojoj efdalnosti i bereketu koji se te noći spušta na znamenite i zaslužne stanovnike Zemlje. Stoga je tu noć lijepo provesti u posebnom ibadetu, dugo učeći dove za sebe i druge muslimane, te noć provesti u kilamul-lejlu (noćnom namazu), istigfaru i učenju Kur’ana. Koga obuhvati Allahova milost i oprost te noći postigao je, uistinu, veliko dobro.
Kod nas je običaj da se povodom većine navedenih odabranih noći u džamijama i džem’atima pripremi prigodan svečani program (kog mnogi nazivaju mevludom), a u određenim noćima klanja se zajedno i noćni namaz. Ovo posljednje se prakticira sve više i češće u mnogim bosanskim i balkanskim džem’atima, dok svečani (mevludski) programi datiraju od ranije.
Dan Arefata
Shodno hadisima Allahova Poslanika, s.a.v.s., preporučeno je postiti na Dan Arefata. Postom na ovaj dan vjernik dobija mogućnost oprosta za mnoge grijehe koje je počinio u toj godini. Dan Arefata je ustvari dan prije Kurban-bajrama.
Svi navedeni dani i noći obilježavaju se kod muslimana Balkana, pa time i kod Bošnjaka. Ono što je potrebno naglasiti jeste vrijednost obilježavanja svih navedenih dana i noći (sem neutemeljenog Regaiba) na vjerom propisan i dozvoljen način, bez činjenja nepotrebnih novotarija.
Međutim, primjetno je da neke od navedenih datuma počesto obilježimo suprotno sunnetu i osnovnim intencijama šerijata, te neke od datuma učinimo nesvrsishodnim i svojim bid’atima umanjimo njegovu teološku vrijednost i moguće fadilete. Stoga je potrebno sve sumnjive načine obilježavanja navedenih datuma uskladiti sa propisima vjere i stavovima meritorne islamske uleme, te biti veoma oprezan pri citiranju i navođenju hadisa vezanim za pomenute datume. U svojoj knjizi ”Savremene fetve”, šejh Jusuf El-Karadavi je bio veoma rigorozan kad je navođenje i citiranje hadisa u pitanju, posebno ”hadisa” vezanih za vrijednosti mjeseca redžeba, noći Regaiba i noći Berata.
Gospodaru moj, Tebi se iskreno zahvaljujemo na milosti koju nam pružaš dajući nam blagoslovljene noći i dane u kojima spuštaš Svoj bereket i oprost na Tvoje iskrene robove. Molimo Te da nas podučiš iskrenom i valjanom obožavanju samo Tebe, i to na način kako si Ti, o Gospodaru, zadovoljan. Udalji nas od raznih bid’ata u vjeri i poživi nam alime koji nas podučavaju ispravnom prakticiranju i tumačenju Tvoje vjere. AMIN !
