Postavljanje ciljeva, planiranje, razvijanje strategija kako bi se ostvarili ovi ciljevi je sastavni dio sunneta i ovo je u skladu sa Kur’anom i sunnetom voljenog Poslanika s.a.v.s.
Planiranje mora biti sastavni dio života jednog muslimana, u svim njegovim moralnim, političkim, društvenim i ekonomskim aktivnostima.
Nažalost, ovaj dragocjeni sunnet je nestao iz života i aktivnosti današnjih muslimana i posljedično doveo do pada i patnje diljem islamskog svijeta.
Planiranje u Kur’anu
Kur’an savjetuje muslimane da budu stratezi i planiraju svoj život. Ovo je istaknuto kroz brojne primjere poslanika s.a.v.s., Božijim zakonom u prirodi i pohvali mudrih i dalekovidnih pojedinaca.
Slikovit primjer je postupaka Musa a.s., kada mu je bilo naređeno da ide faraonu i da ga pozove u monoteizam. Musa a.s., je prihvatio naredbu i iskazao svoj plan kako nam to Kur’an prenosi: “Gospodaru moj,” – reče Musa – “učini prostranim prsa moja, i olakšaj zadatak moj: odriješi uzao sa jezika mog, da bi razumjeli govor moj, i podaj mi za pomoćnika iz porodice moje Haruna, brata mog; osnaži me njime i učini drugom u zadatku mome, da bismo Te mnogo hvalili i da bismo Te mnogo spominjali, Ti, uistinu, znaš za nas.” (Taha, 25-35)
U ovom primjeru vidljiva su tri ključna elementa svakog efikasnog plana.
Musa a.s., se temeljito pripremio za pozivanje faraona. Da bi pozivanje Uzvišenom Allahu bilo efikasno i uspješno posebno je važno znanje individue, mudrost i snaga vjere. Ove osobine omogućavaju daiji da se suoči sa poteškoćama i da ih prevaziđe. Musa se cijelim svojim bićem okrenuo ka Uzvišenom Allahu kako bi bio nadahnut vjerom i mudrošću da lakše i uspješnije uradi svoj zadatak.
Drugi element u Musaovom planu je bilo da se suoči sa problemom komunikacije. Ovaj problem se možda odnosi na nesposobnost pravilnog izgovora riječi ili različitost jezika i običaja plemena Medjena i egipatskih Kopta. Svaki jezik posjeduje svoj poseban izričaj koji poznaju samo njegovi govornici. Kur’an jasno ukazuje na činjenicu da je Musa a.s., tražio svoga brata Haruna kao pomoćnika u misiji pozivanja faraona ispravnom putu.
„A moj brat Harun je rječitiji od mene, pa pošalji sa mnom i njega kao pomoćnika da potvrđuje riječi moje, jer se bojim da me ne nazovu lašcem.“ (Kasas, 34)
Iako je Musa a.s., odgojen u Egiptu proveo je dugo vremena u Medjenu (sjeverozapad Arapskog poluotoka) zaboravljajući prikladne i efektivne načine komunikacije sa svojim narodom.
Prema biblijskim kazivanjima kada se Musa vratio u Egipat imao je 80 godina i ova činjenica više ukazuje na jezik koji se za vrijeme Musaova izbijanja znantno promijenio nego na Musaove tjelesne nedostatke i starost.
U svakom slučaju, elokventnost u jeziku je jedan od ključnih elemenata uspješnog pozivanja Uzvišenom Allahu. Bez jasnog plana kako da se izbori sa ovim problemom, Musa ne bi bio u mogućnosti efikasno obaviti povjereni mu zadatak.
Osiguravanje dobre komunikacije je bio jedan od osnovnih ciljeva njegovog plana. Treći element je uspješno manevrisanje logistikom i ljudskim resursima potrebnim za efikasno obavljanje misije. Zbog ovoga je Musa a.s., tražio svoga brata kao pomoćnika. Harun nije bio samo elokventan, već i fizički snažan te je na taj način osiguravao Musau zaštitu prilikom susreta sa faraonom.
Gore navedene stvari najjasnije ukazuju na Musaovo temeljito pripremanje i planiranje, prije susreta sa faraonom. On nije otišao u susret faraonu bez ikakvog plana i pripreme.
Nadalje, Musaov plan je bio centriran oko elemenata nužnih za proces pozivanja Uzvišenom Allahu. Ovaj primjer nam pokazuje da je sunnet planiranja integralni dio života svakog muslimana, njegova rada i vjerovanja. Ne smijemo zaboraviti činjenicu da kazivanje o Musau a.s., nije za zabavu, već za pouku i inspiraciju.
Slično kazivanju o Musa a.s., planiranje se primjeti i u postupcima Ibrahima a.s., prilikom gradnje Kabe i razbijanja idola njegova naroda, kao i u slučaju Jakuba a.s., koji planski šalje svoje sinove da pronađu njihova brata Jusufa i Benjamina; sva ova kazivanja služe kao inspiracija vjernicima u planiranju njihovih postupaka, temeljito i mudro.
Vizija i planiranje
Plan jednog muslimana ne smije biti kratkovid i mora da uzme u obzir sve relevantne dugoročne produkte vlastitog djelovanja. Privremeni ciljevi ne smiju da odvrate jednog muslimana od njegovih trajnih i dugoročnih ciljeva. Vizija je sposobnost gledanja puno dalje od trenutnog okruženja i okolnosti u kojima se čovjek nalazi. Plan ne može biti uspješan bez vizije. Uzvišeni Allah hvali one koji imaju viziju. Poslanici Ibrahim, Ishak i Jakub su pohvaljeni od strane Uzvišenog Allaha zbog njihove duhovne snage i vizionarstva.
„I sjeti se robova Naših Ibrahima i Ishaka i Ja’kuba, sve u vjeri čvrstih i dalekovidnih.“ (Sad, 35)
Poslanik Muhamed s.a.v.s., je pohvalio Sad b. Muaza zbog njegove vizije na dan bitke na Bedru. Njegov plan je bio fokusiran na sigurnost Poslanika s.a.v.s., prije nego na trenutne uvjete bitke. Njegov plan je glasio: „Allahov Poslaniče, daj da ti napravimo sklonište i jahaće kamile ostavimo u tvojoj blizini. Onda ćemo da se sukobimo sa neprijateljem, pa ako nas Allah ojača i da nam pobjedu, to je ono što istinski želimo. Ako se ne desi tako, onda možeš da uzmeš kamile i vratiš se onima u Medini koji ne bi ostali tamo da su znali da ćeš ti da se nađeš u ratu. Preko njih Uzvišeni Allah će da te zaštiti i oni će ti pružiti utočište i zaštitu.“
Poslanik s.a.v.s., je pohvalio Sada i sklonište je bilo napravljeno od palminih grana. Osnovni faktor koji je nagnao Sada na ovakav plan je činjenica da sukob nije bio očekivan i shodno tome muslimani nisu bili spremni. Njihov mali broj od samo 300 borca je mogao biti lahko uništen od strane 1000 dobro naoružanih nevjernika.
Sadov plan nije bio samo bitan za trenutno stanje već i za opstanak islama oličenog u liku Poslanika s.a.v.s. Očuvanje života Poslanika s.a.v.s., je puno bitnije nego pobijediti u bici. Sadov plan o izgradnji skloništa i taktika o izvlačenju Poslanika s.a.v.s., ukoliko bi muslimani izgubili je produkt ozbiljnog planiranja i velike vizije koju je ovaj ashab posjedovao.
Uprkos trenutnom stanju u kome se nalazi, musliman nikada ne smije izgubiti iz vida krajni cilj i razultat koji želi postići. Kako smo vidjeli iz gore pomenutih primjera, vizija i planiranje su donijeli velike uspjehe prvim muslimanima, zahvaljujući Poslaniku s.a.v.s., i njegovim ashabima koji su posjedovali viziju, mudrost i znanje.
Kratkoročno i dugoročno planiranje je svako utemeljeno na sposobnosti dalekovidnosti. Ukoliko Uzvišeni Allah i Poslanik s.a.v.s., hvale one sa vizijom i mudrošću, muslimani bi trebali da se natječu međusobno u što kvalitetnijem organizovanju i planiranju privatnog i društvenog života kako bi bili uvršteni u kategoriju onih koji posjeduju viziju i mudrost. Kur’an na jedan specifičan način podstiče vjernike da planiraju svoje živote kroz posmatranje savršentva Božijeg stvaranja.
„Mi sve s mjerom stvaramo.“ (Kamer, 49)
„Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi, – to je Allahu, uistinu, lahko.“ (Hadid, 22)
Ovi ajeti dokazuju da je uzrok i završetak svake kreacije shodno planu. Uzvišeni Allah nas uči da je Njegovo djelo udešeno prema savršenom planu. Ovo je istinska inspiracija za svakog iskrenog vjernika.
Planiranje u poslaničkom sunnetu
Okrečući se ka životu Poslanika s.a.v.s., primjećujemo da je njegov život bio detaljno planiran, u vjerskim i društvenim stvarima. On kaže: „Ukoliko bi nastupio Sudnji dan a u ruci nekog od vas se nađe sadnica (koju je planirao da posadi) neka je zasadi ukoliko bude imao priliku.“ (Buharija)
Drugi halifa h. Omer je rekao: „Što se tiče vašeg dunjalučkog života, planirajte ga kao da ćete živjeti vječno, a što se tiče vašeg ahireta planirajte svoj život kao da ćete sutra da preselite.“
Gornji primjeri nam ukazuju da musliman treba u svome životu planirati. I ovdje se nameće logično pitanje, koliki je danas broj muslimana koji u svojim životima planiraju shodno principima poslaničke prakse?
Kada je Poslanik s.a.v.s., dobio dozvolu da učini hidžru u Medinu vidimo da je svaki dio puta bio pomno i do u detalj isplaniran. Taj plan je bio tajan i njegove detalje su znali samo oni koji su bili direktno uključeni u njegovu provedbu.
Prvo, Poslanik s.a.v.s., je unajmio Abdullaha b. Vereku kao vodiča. Zatim je tražio od Ebu Bekra da pripremi zalihe hrane i vode koje će im biti potrebne u putu. Kako bi osigurao da bude upućen u planove mekanskih prvaka i da ostane u kontaktu sa ostatkom muslimanske zajednice u Meki, naredio je kćerci Ebu Bekra, Esmi i njenom bratu Abdullahu, da im donose hranu i informacije u skrovište.
Dalje, kako bi osigrao da ih Kurejšije ne prate instruirao je čobana h. Ebu Bekra da goni stado ovaca iza Esme i Abdullaha kako bi prikrio njihove tragove dok im donose hranu i informacije. Kako bi u potpunosti cijenili ovaj plan potrebno se prisjetiti svih detalja koji su pratili hidžru.
Prije nego što je napustio Meku, u najmanje dva navrata Kurejšije su planirale atentat na Poslanika s.a.v.s., ali su u oba slučaja odustali iz straha od krvne osvete drugih kurejšijskih plemena. Na kraju, došli su sa planom koji bi ih sačuvao od osvete ali i eliminisao Poslanika s.a.v.s. Taj plan je trebao da uključi pripadnike svih plemena koji bi ubili Poslanika s.a.v.s. i tako onemogućili osvetu za njegovo ubistvo.
Uzvišeni Allah je obavijestio Poslanika s.a.v.s., o njihovom planu i dao mu dozvolu da napusti Meku i učini hidžru u Medinu. U noći kada su atentatori okružili kuću Poslanika s.a.v.s., kako bi izvršili svoj plan, on je ostavio svog zeta h. Aliju u svojoj postelji i u ponoć napustio kuću, prošao pored usnulih ubica i zaputio se ka Medini.
Kako bi zavarao neprijatelje koji su očekivali da će da se zaputi na sjever i pridruži se zajednici muslimana u Medini, Poslanik s.a.v.s., i h. Ebu Bekr su se zaputili na jug i sklonili se u pećinu Sevr. Tu su ostali tri dana sve dok potjera za njima nije izgubila na intenzitetu.
U toku tri dana, hrana i informacije su im pristizale prema planu. Bili su upućeni u planove i postupke Kurejšija kao da su bili među njima. Prije nego što su napustili pećinu Sevr, Poslanik s.a.v.s., je uputio Abdullaha da pripremi kamile koje su bile za put, odvede ih do njihovog vodića Abdullaha b. Vereke i da mu instrukcije gdje će se naći sa Poslanikom s.a.v.s.
Nakon što su napustili sklonište i susreli se sa njihovim vodičem, krenuli su put Medine, prvo na zapad do Crvenog mora, zatim obalom Crvenog mora pa onda na istok do Medine.
Uprkos Poslanikov s.a.v.s., bezgraničnoj vjeri u Uzvišenog Allaha, hidžru je isplanirao pažljivo i ciljano. Ovo je jasan pokazatelj muslimana da uprkos situaciji u kojoj se nalaze, moraju uzeti u obzir sve mogućnosti i alternative kako bi njihovi planovi bili uspješni i efikasni.
Nelogično je raditi stvari nasumično i očekivati da će Uzvišeni Allah da se pobrine za nered koji smo mi prouzrokovali jer je On milostiv i jer smo mi vjernici. Naprotiv, plan hidžre je najbolji pokazatelj koliko fizičkog rada, talenta, vođstva i vizije musliman mora uložiti u svim svojim postupcima.
Vođe Meke su ponudile nagradu od 100 deva onome ko uhvati Poslanika s.a.v.s. Zahvaljujući detaljnom planiranju puta nisu uspjeli u tome i nakon desetodnevnog puta, Poslanik s.a.v.s., i njegov drug Ebu Bekr stigli su u Medinu. Ovo se desilo sredinom juna 622 godine označavajući početak islamskog kalendara i osnivanja ummeta muslimana.
Nažalost, proteklih stoljeća planovi o poniženju i uništenju muslimana su našli svoju praktičnu primjenu. Masakr i genocid nad muslimanima u Bosni, Kosovu, Iraku, Kašmiru, Libanu i Palestini su samo neki primjeri agresije nad muslimanima.
Primjer superiornosti neprijatelja islama je Balfurova deklaracija iz 1917 godine koja je pribavila podršku javnosti za osnivanje izraelske države. Predložena je i u velikoj mjeri napisana od strane Cionista a zazuvrat osigurana je pomoć i ukljućenje SAD-a u Prvi svjetski rat na stranu Saveznika.
Još jedan poražavajući primjer je da se muslimani ne mogu dogovoriti oko jedinstvenog obilježavanja dana bajrama. Što se tiče ovog problema on se može riješiti na jedan veoma jednostavan način, kombiniranjem savremene nauke i tradicionalnih metoda viđenja mjeseca.
- Identificirati koordinate mlađaka za svaki lunarni mjesec kada se može vidjeti golim okom
- Poslati dvojicu posmatrača na lokaciju koja odgovara koordinatama pojavljivanja mlađaka uzastopno 12 mjeseci radi vjerodostojnosti podataka. Podaci dobiveni na ovaj način mogu biti iskorišteni da se razvije precizan kalendar za sljedećih 200 i više godina.
Ovaj kalendar će da osigura jedinstveno obilježavanja islamskim praznika svih muslimana širom svijeta. Ovaj plan ne zahtijeva više od jednog astronoma i alima kako bi se implementirao u potpunosti. Jedina sredstva potrebna za ovaj projekat su ona za transport do lokacije sa koje se može vidjeti mlađak.
Zašto 1.5 milijarda muslimana nije u stanju da riješi ovaj problem? Zašto se muslimni isključuju iz događaja koji su bitni za cijeli svijeti a tako spremno zanimaju trivijalnostima?
Uzvišeni Allah kaže u Kur’anu: „Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer – lijepa riječ kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane prema nebu; ono plod svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi -, a Allah ljudima navodi primjere da bi pouku primili. A ružna riječ je kao ružno drvo: iščupanom drvetu s površine zemlje nema opstanka. Allah će vjernike postojanom riječju učvrstiti i na ovom i na onom svijetu, a nevjernike će u zabludi ostaviti; Allah radi šta hoće.“ (Ibrahim, 24-27)
Struktura jednog dobrog plana je veoma slična „dobroj riječi“ spomenutoj u gornjim ajetima. Plan funkcioniše kao drvo u mnogim slučajevima. Prvo, djelo je zasnovano na planu, kao što je drvo zasnovano na korijenu. Zatim, rezultati plana su kao plodovi drveta. Neki planovi su usmjereni na kratkoročne ciljeve a neki na dugoročne. Na kraju, kao što grane skoro pa dotiču nebo, tako i dobro dizajniran i efikasno proveden plan može da urodi, dugoročno, izuzetno dobrim rezultatima. S druge strane, djela bez odgovarajućeg plana su beskorisna, kao drvo bez korijena. Neće biti u mogućnosti da cvjeta i da plodove, baš kao što i djela bez plana neće biti u mogućnosti ostvariti željene ciljeve.
Činjenica je da Uzvišeni Allaha daruje snagom one koji vjeruju u „lijepu riječ“ ili „plan“ koja „čvrsto stoji u zemlji“ ili „baziran na viziji i promišljenosti.“ Ovo je istina koja važi za oba svijeta.
Za muslimane, planiranje je sunnet koji će im pomoći da se učvrste u svome poslu i uberu njegove blagoslovljene plodove uspjeha. Vijeća muslimana podržana od strane vodećih intelektualaca moraju raditi na rješavanju kriza sa kojima se suočavaju muslimana i praviti planove koje će slijediti svi muslimani širom svijeta.
