Dramska spistaljica Biljana Srbljanović bila je zaražena koronavirusom, te je nedavno objavila da je konačno izliječena i da će ići na testiranje kako bi donirala plazmu iz krvi iz koje se izdvajaju antitijela za liječenje oboljelih.
U svojoj ispovijesti u emijiji Prve TV, Srbljanović je osim dijeljenja svog iskustva borbe s koronom, kritikovala neodgovorne građane kojima teško padaju mjere izolacije, te postavila pitanje kako je tek bilo građanima Sarajeva tokom agresije 1992 – 1995 koji su upravo zbog Srbije morali čitave četiri godine boraviti skloništima i živjeti uz policijski sat. Zbog ovog komentara primila je čitav niz prijetnji uvreda na svoj račun.
Tim povoodom Srbljanović se oglasila na svom Facebook profilu i kazala kako je dobila mnoštvo uvreda i prijetnji jer je u jednoj TV emisiji javnost u Srbiji podsjetila na vrijeme opsade Sarajeva, kada su ljudi godine proveli u “policijskom satu” bez struje, hrane i vode, pod kišom granata i snajperskih metaka.
Juče sam, na televiziji, podsjetila razmaženo građanstvo na četiri godine “policijskog sata” tokom opsade Sarajeva, ljudi zatvorenih bez struje, hrane i vode, pod kišom granata i snajperskih metaka koji su, u dokazanih 1700 slučajeva, namjerno nišanili djecu. Za to sam popila gomile uvreda, kletvi, lelekanja što nisam od korone umrla, prijetnje i predviđanje mučnog kraja, od udruženih ustavobranitelja, boraca za “slobodu” širenja guzice tokom kratkoročnih intervala zabrane kretanja, u ime prevencije najveće pandemije 21. vijeka.
Znam ja odavno da je ovo otišlo predaleko, ne krivim nikoga ko se ne osjeća krivim, to je bolest ozbiljnija od korone, jer ćemo za COVID, na kraju puta, imati vakcinu, ali od ovog i ovakvog zla banalnosti, nikad spasa biti neće.
Sve se događa nekim redom i nekom unutrašnjom logikom. Kad pogledaš ovu fotografiju, ono što prvo pomisliš je to što te definiše kao ljudsko biće. I najčešće, nažalost, diskvalifikuje iz društva kao zaprepašćujuće zlog i poglavito veoma glupog čovjeka što za bolje zna, ali laže da ne zna.
Sarajevo je herojski grad i naša krivica je jasna, opipljiva, presuđena i broji se leševima. Svako ko progovori drugačije ne zaslužuje da govori uopšte.
Veselim se večeras što sam živa, ali spuštam glavu pred senima Sarajlija i Sarajki izmučenih divljačkom nikad zauzdanom silom, na koju se začuđujući broj demokrata u stvari ponosi.
Proći će korona, proći će sve, ali ovo banalno zlo niko izliječiti neće, napisala je Srbljanović.
