Dvije decenije navršavaju se danas od stravičnog zločina nad 116 bošnjačkih civila u selu Ahmići kod Viteza, koji su počinile jedinice HVO-a, zloglasne horde “Džokeri” i “Vitezovi”. Među ubijenima koji su redom masakrirani bile su 32 žene te 11 djece. Neke od žrtava zlikovci su ubili iz vatrenog oružja pa zapalili, a neki su u teškim mukama život okončali u vatrenoj stihiji koja je tog jutra “progutala” i oko 200 bošnjačkih kuća te dvije džamije.
Vječna bol
Zikret Ahmić tada je izgubio 18 članova porodice. Kaže, kako drugačije nego genocidom nazvati to što su mu ubijeni dvojica braće, snaha, bratići Elvis i Sead… te čitave druge porodice? Maleni Sead, koji Zikreta nikada neće zazvati amidžom, imao je samo tri mjeseca kada ga je u kolijevci pokosio zločinački rafal. Zločincima nije bilo dosta što su ih ubili pa su ih i zapalili.
– Bol ne prestaje i sigurno nikada neće prestati, ma koliko godina prošlo. Taj genocid nije ubio samo naše najmilije nego i nas koji živimo sa spoznajom da postoje bezdušnici i toliko zlo – priča Zikret, koji se nikad nije vratio u Ahmiće i živi u Zenici, ali će danas obići stratište svojih najmilijih i ostalih mještana rodnog sela.
Zikretova bol i tuga su utoliko veći jer je, nakon što je reekshumacijom posmrtnih ostataka iz mezarja u Starom Vitezu 2005. godine ustanovljeno da ti ostaci ne pripadaju njegovoj snahi Zikreti te bratićima Elvisu i Seadu, kako se prvobitno mislilo, o čemu je “Avaz” već pisao, oni do danas nisu identificirani.
Ubistva Hrvata
– Uzalud godinama tragamo za njihovim kostima. Obraćali smo se svim nadležnim institucijama, ali svi šute. Nadali smo se da ćemo ih barem na 20. godišnjicu zločina dostojno ukopati, ali ništa… – s gorčinom kaže Ahmić, dodajući da ne zna kome bi se više obratio.
Osim stanovnika Ahmića, tog kobnog 16. aprilskog jutra napadnuta su i naselja Vitez, Stari Vitez, Nadioci, Šantici, Pirići, Novaci, Putiš i Donja Večeriska, gdje je, također, ubijeno nekoliko desetina nevinih žrtava.
Pokolj u Ahmićima istog dana otkrili su britanski vojnici iz sastava mirovnih snaga UN-a s pukovnikom Bobom Stjuartom (Stewart) na čelu.
Zanimljivo je da je nekoliko sati nakon masakra u Ahmićima u selu Trusina kod Konjica počinjen pokolj nad 16 hrvatskih civila. Njih su ubili pripadnici jedinice “Zulfikar” pod zapovjedništvom Zulfikara Ališpage. Ališpagi te njegovim podređenim iz jedinice osumnjičenima za učešće u ovom zločinu trenutno se sudi pred Sudom BiH.
Pokolji u Ahmićima i Trusini označili su sukob širih razmjera između HVO-a i Armije RBiH, koji je trajao do marta 1994. godine, kada je potpisan Vašingtonski sporazum.
Osuđeni zločinci
Haški tribunal presudio je da su zločini u Ahmićima bili zločin protiv čovječnosti. Za ovaj zločin osuđeni su: Dario Kordić na 25 godina zatvora, Zoran, Mirjan i Vlatko Kupreškić na zatvorsku kaznu od 6 do 10 godina zbog sudjelovanja u napadu, no pravomoćnom presudom su 2001. oslobođeni krivice. Drago Josipović dobio je 12, a Vladimir Šantić 18 godina zatvora. Dragan Papić oslobođen je krivnje. Za zločin u Ahmićima prije nekoliko godina izvinio se i predsjednik Hrvatske Ivo Josipović, koji je posjetio to mjesto.
