U jednom društvu, požalio se prijatelj svojim ahbabima na bračne probleme koje ima.
Obrazlagao je svoju situaciju argumentima koji su imali svoje utemeljenje u islamskom učenju.
Pričao je da se on jako promijenio tako što praktikuje islam. Osjetio je toplinu vjere u svom srcu i sigurnost imana u svojim djelima. Nije mogao shvatiti kako to sve njegova hanuma ne razumije. U tom društvu, najstariji među njima je pokušavao pomoći savjetima tako što je govorio o potrebi komunikacije, sabura i svega onog što će pomoći da njegov brak opstane.
Prošlo je to sijelo, na kojem sam pažljivo slušao šta je govorio. Na izlasku sam upitao prijatelja da li on voli hanumu. Rekao je da voli. Sada lijepo, kada dođeš kući, prvo se sjeti da ti nju voliš i onda razgovaraj s njom – rekoh ahbabu. Slobodno je upitaj voli li i ona tebe.
Dugo nisam vidio prijatelja. Prošlo je sigurno i četiri–pet mjeseci od tog sijela. Prilikom našeg ponovnog susreta upitao sam ga za njegovu situaciju sa suprugom. Rekao mu je da je uradio upravo onako kako sam savjetovao i da je od te večeri odnos sa suprugom počeo graditi na sasvim drugim temeljima – temeljima ljubavi i razumijevanja. Ko ima ljubavi imat’ će i sabura, razumijevanja i snagu da pomogne voljenoj osobi da izađe na pravi Put. Ljubav je temelj Allahovog dž.š. stvaranja i glavni pokretač svih dobrih nastojanja čovjeka.
Neku večer sam vidio prijatelja. Bila je kišna noć, on je pod jednim kišobranom stajao sa suprugom na sred trotoara pokušavajući da zakopča njenu jaknu. Samo sam prošao, nisam želio ometati prijatelja u misiji jednog mu’mina – da jednostavno voli.
Autor: Admir Delalić
