Snajperisti, napadi, otmice: ratni reporteri često izvještavaju sa područja između dva fronta. Njihov posao je posebno opasan za neiskusne – ali i ostale novinare. Apsolutna sigurnost ne postoji.
„Može li mi neko preporučiti dobro životno osiguranje?“ Tim pitanjem se obično ulazi u dužu diskusiju koju putem Facebooka vode ratni novinari i izvještači sa kriznih žarišta iz cijelog svijeta.
Drugi opet traže povjerljive osobe za kontakt koje će ih preko granice prebaciti u Siriju, ili već korištene pancirne prsluke, odnosno povoljan hotel u Mogadišu. Taj posao je opasan.
„Novinari su posebno ugrožena grupa u ratnim i kriznim područjima“, kaže Ulrike Gruska iz nevladine organizacije „Reporteri bez granica“.
Tako je u protekli petak (29.03.) u Siriji ranjen njemački TV-reporter Jörg Armbruster. Kako je izvijestio SWR (Südwestrundfunk) za kojeg on radi, bio je to „ciljani snajperski napad“ na njegov automobil.
„Groblje za novinare“
Taj iskusni reporter je napad preživio zahvaljujući hitnoj operaciji. No, u svijetu je samo u ovoj godini poginulo 13 novinara. To su procjene, koje je iznijela nevladina organizacija „Komitet za zaštitu novinara“. Ako se u to uračunaju i blogeri, taj broj je još veći. Ove godine su samo u Siriji poginula 24 blogera i novinara.
„Reporteri bez granica“ tu zemlju nazivaju „grobljem za novinare“. Međutim, fotografi i dopisnici ginu i u drugim ratovima, kao na primjer Gabriel Grüner koji je 1999. ubijen na Kosovu. On je radio za njemački informativni magazin „Stern“. U Afganistanu su 2006. poginula dva saradnika „Deutsche Wellea“: Karen Fischer i Christian Struwe. Ulrike Gruska iz organizacije „Reporteri bez granica“ kaže da se često javljaju mladi, neiskusni novinari, koji se nadaju da će tako početi svoju karijeru:
„Oni kažu da bi htjeli da urade fotoreportažu u Afganistanu i pitaju da li se na nešto tu mora paziti.“ Carsten Stormer, njemački fotograf i novinar naglašava da su to početnici koji do sada „nisu ništa izgubili u nekom od ratova.
Sreo sam neke, koji nemaju nikakav kontakt, ili koji ne govore ni arapski niti engleski. Oni se izlažu nepotrebnim rizicima i tako sebe, ali i ostale u njihovoj blizini, dovode u opasnost“, kaže Stormer.
