Dva puta je Sarajevo u 20. stoljeću, po mnogima najkrvavijem u historiji čovječanstva, na današnji datum, 6. april, prolazilo sudbinske događaje. Na kraju Drugog svjetskog rata 1945. godine glavni grad BiH je 6. aprila oslobođen od fašističke okupacije. Četrdeset i sedam godina nakon toga 6. aprila započinjala je nova bitka, još krvavija i teža protiv agresora iste ideološke pozadine, ali još gorih ambicija i hegemonije.
Nacistički zločini
Akademik Muhamed Filipović, jedan od rijetkih živih svjedoka i aktivnih učesnika oba sudbinska dana Sarajeva, 6. april vidi kao datum koji će vječno ostati zabilježen u historiji ovog područja.
– Dana 6. aprila 1945. godine su trupe Narodnooslobodilačke vojske oslobodile Sarajevo nakon četiri godine okupacije njemačkog nacizma i ustaškog nacionalizma. Partizani jesu donijeli 6. aprila jedan oblik slobode koji je vladao 45 godina u našoj zemlji i gradu. Nesumnjivo je to, u tom smislu, bio značajan datum, posebno kada se uzmu u obzir svi zločini koji su nacisti izvršili – kazao je Filipović.
Prema njegovim riječima, nažalost, zločini nacista i ustaša nisu ostali „rekord“ u činjenju zla, njih su nadmašili oni koji su Sarajevo tri i po godine držali u opsadi od 6. aprila 1992. godine.
– Zlo se u svijetu povećava, a ne smanjuje – kaže Filipović.
On ističe da je drugo značenje 6. aprila, također, veliko, jer je na taj dan 1992. pokušan državni udar u BiH.
Filipović je napomenuo da su mnogi zaboravili da je tada u Skupštini masa koja je bila organizirana od podzemnih snaga i raznih obavještajaca – od kosovaca, udbaša, ekstremista i nacionalista svih vrsta – okupirala Skupštinu i onemogućila svaki rad najvažnijeg državnog organa.
– Tada su pokušali oboriti legalnu i legitimnu vlast s Predsjedništvom na čelu u kojem je predsjedavajući bio Alija Izetbegović – potcrtao je Filipović.
Nasuprot svih negativnosti, akademik naglašava da se važnije sjetiti kako se snagama zla 6. aprila suprotstavila snaga patriota te da je nju u nekom smislu simbolično označavao legendarni Dragan Vikić.
– On je došao u Skupštinu i jasno i otvoreno rekao svima njima: “Gospodo, četnici su na vratima Sarajeva. Ko je čovjek, ko je pošten, ima da uzme pušku i ja vas pozivam da idemo braniti grad” – sjeća se Filipović.
Policijske snage
Prenoseći izuzetno značajnu ulogu Vikića kao komandanta Specijalne jedinice Odreda policije “Bosna”, Filipović je otkrio da je činjenica da je tada pola tadašnje SDA-ovske vlade bilo pobjeglo i nestalo.
– Taj gest Vikića i spremnost policijskih snaga i ostalih patriota koji su bili samostalno organizirani, jer njih nije nikakva politička snaga vodila, pokazali su put kojim treba da se ide. Otvorili su proces koji je doveo do konsolidacije Skupštine. Izglasali smo rezoluciju o ratnom stanju i o prenošenju ovlasti Skupštine na ratno Predsjedništvo, što je omogućilo da vlast u državi počne opet funkcionirati – pojašnjava Filipović.
Srbi su sami otišli
U manjem bh. entitetu godinama se 6. april pokušava obilježiti kao dan početka “etničkog čišćenja Srba”. Filipović je potcrtao da nije bilo nikakvog etničkog čišćenja Srba.
– To je notorna laž. Oni su se sami očistili. Oni njihovi aktivisti koji su vidjeli da ne mogu osvojiti grad i uspostaviti svoju vlast pučem samo su pobjegli na Pale. Nije bila nikakva organizirana vojna ili državna politička sila koja ih je tjerala – napomenuo je Filipović.
Ništa se dostojno ne obilježava
Razočaran u sadašnju situaciju i odnos vlasti prema određenim strukturama, Filipović zaključuje da se u BiH 6. april ne obilježava na dostojanstven način.
– Ništa se u ovoj zemlji ne može na pravi i dostojanstven način obilježiti – dodao je Filipović.
