Po onoj narodnoj “Sila Boga ne moli – Bog silu ne voli” sprovodi se, još jedna u nizu, diskriminirajuća jagma na našu štetu, od kosovske policije u samoj policiji, valjda iz ustaljenog lakonskog uvjerenja da “Nema tog psa što smije na mečku kidisati”.
Sinoć sam, na zvaničnom sajtu Policije Kosova na Facebooku, naišao na zvanično obavještenje koje u prevodu na bosanskom jeziku znači:
“Onako kako je planirano i objavljeno u zvaničnom saopštenju, da je 4. i 5. februara 2020., Policija Kosova, na osnovi Administrativnog uputstva br. 02/2019 za procedure unapređenja za policijske dužnosnike i Operativne standardne procedure PSO-07/DP-07 za unapređivanje u Policiji Kosova, održan pismeni test za čin poručnika, proces koji će biti nastavljen ostalim fazama”.
Ova informacija je dopunjena i podatkom da je ovo prvi put da se pismeni test obavlja na elektronski način po sistemu Prims, te da su pismenom testu podvrgnuti svi policijski vodnici koji su ispunili uslove. Uz navedenu naraciju, bila je priložena i pedantno sistematizirana i vrlo pregledna tabela koja je sadržavala; redni broj, identifikacijski broj, ime i prezime, spol, nacionalnu pripadnost, te broj osvojenih poena, i to za svakog ponaosob. I tek što sam analizirajući utvrdio da su od gro Albanaca, samo po 3 Turčina i Srbina, te samo 1 Bošnjak, a i taj jedan sa isključivo albanskim prezimenom – Shala, naprosto administrator stranice izbrisa tabelu zamjeniši je dvjema slikama sa toka testiranja. Nisam stručnjak za ovu tehnologiju ali s’ malo pomnijom upornošću došao sam do podatkovne oznake “Removed 1 media from this post”.
Tri Srbina jesu Srbi, a za tri pripadnika turske zajednice nisam uspio provjerit, ali da je Shala kojim slučajem bošnjakiziran onda bi bio Šalja. Od 449 koji se unapređuju u viši čin ili za to dobijaju šansu NIJEDAN nije Bošnjak, Egipćanin, Goranac, Rom i Aškalija, ili pak Hrvat il’ Crnogorac kojih također, iako ne u Ustavu Kosova ipak ima na Kosovu.
U svim dosadašnjim istraživanjima javnog mnjenja Kosovska Policija konstantno drži primat kao ustanova kojoj se poklanja najviše povjerenja. Osobno dijelim to mišljenje, ali ta moja suglasnost se ne odnosi i na menadžment i visoke strukture što sam nerijetko i pothranjivao neospornim dokazima. Da se primijeni bilo koji racionalan metod, proporcionalne zastupljenosti manjina, ovakvom paradoksalnom diskriminacijom nebi rezultiralo. Pa se nameće dilema; jesu li Albanci stvarno super-rasa u odnosu na nas sve ostale, ili ovom ustanovom upravljaju razuzdani nacional-fašisti. A smijem se i kladit da su ovi “supermeni” isključivo kadrovi tandema Thaqi & Veseli, vajnih vođa partije PDK-a kojima je vlast nadasve važnija od pravne i prosperitetne države… Elem nejse!
Ovo nije izolovan slučaj, a i da jeste nije zanemarljiv, posebice što su flagrantno drastičniji slučajevi i u drugim društvenim sferama i segmentima, kao recimo u školstvu, zdravstvu, kulturi, pa javnoj hidro i elektro infrastrukturi, civilnom sektoru, i tako redom na svakom koraku. A prošlo je 20 godina od rata, za to vrijeme se “državotvorni narod” nahvalisao kako smo najprivilegovanije manjine u okruženju, i ne primjetivši da tijekom te euforije ustvari i najkrvaviji naši neprijatelji u okruženju su popustili te unaprijedili prava Bošnjaka tamo, bar ovoliko koliko ih mi imamo. Tako da je sada to hiperboliziranje “Pozitivne diskriminacije” kao vrhunskog dostignuća demokracije i beneficija za manjine apsolutno prevaziđen i zakržljao politički stav jalove “bratske” svijesti. Naprotiv, prvo mi trebamo preispitati svoja viđenja, napravit komparaciju sa drugim mjestima, redizajnirat politička stajališta i prioritete u skladu sa stvarnošću ovdje i u širem suvremenom okruženju, te u novoj “rundi”, svjesni i spremni na otpor, jedinstveno nastupit i složno izdejstvovat ono zagarantirano, ali i isturit ažurirane nove strateške ciljeve sukladno aktuelnim suvremenim potrebama i procesima, jer su prava živa materija koja stalno evoluira…
Autor: Sahit Kandić
