Sarajevo je te 1984. godine disalo jednim plućima, kucalo jednim srcem, građani su govorili jednim glasom.
Samo dan prije otvaranja 14. Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu bilo je toplo vrijeme. Snijeg kojeg su svi priželjkivali nije pao, ljudi su u sebi govorili „propast će igre“. Međutim, u noći sa 7. na 8. februar snijeg je zatrpao Sarajevo i okolne planine. Ipak, sat pred zvaničan početak Igara sve je bilo očišćeno i spremno za taj veličanstveni događaj.
Cijeli grad ustao je na noge. Čistili su apsolutno svi, od gimnazijalaca do vojske. Svi su bili sretni jer je upravo snijeg bionajpotrebniji. Vojska je cijelu noć radila na Bjelašnici i Jahorini, sa skijama na nogama pripremala steze. Hiljade ruku građana Sarajeva čistilo je snijeg i niko se nije bunio jer su svi živjeli svoju zimsku bajku za koju se grad spremao nekoliko godina.
Infrastrukturni objekti
Iako je velika ekonomska kriza pogodila SFRJ početkom 1980-tih, tadašnja vlast odlučila je državu predstaviti u najboljem mogućem svjetlu, a ovo su bile prve olimpijske igre održane u nekoj komunističkoj državi nakon onihh održanih u Moskvi, 1980. godine.
Godinu dana prije svečanog otvorenja Olimpijskih igara izgrađeni su svi potrebni objekti za njihovo održavanje. Dakle, 167 glavnih i više od 400 pomoćnih projekata. U nepune tri godine izgrađena su naselja za novinare i sportaše Dobrinja i Mojmilo, sportski kompleks Zetra s olimpijskom dvoranom i stadionom za brzo klizanje, dograđena je dvorana Skenderija, rekonstruiran stadion Koševo, a na Marijin Dvoru nikao je luksuzni hotel „Holiday Inn“. U izgradnju objekata i infrastrukture na Jahorini za Olimpijske igre uloženo je ukupno 36.631.125 tadašnjih njemačkih maraka.
Olimpijski plamen
Olimpijski plamen, u tačno 15:44 sati, na stadionu Koševo, zapalila je tad najbolja jugoslavenska klizačica Sandra Dubravčić.
Oni koji su u to vrijeme bili u gradu svjedočili su nevjerovatnoj energiji i povezanosti građana. Svjetski mediji brujali su o svečrskoj atmosferi u Sarajevu. Mnogi učesnici u Olimpijadi Sarajevo su opisivali kao „savršeno mjesto, velika kulturna različitost, ali ipak svi su bili jedinstveni“, izjavio je jednom prilikom Skot (Scott) Hamiltom, dobitnik zlatne medalje.
Sličnog mišljenja bila je i Katarina Vit (Vitt), također dobitnica zlatne medalje.
– Vidjela sam ljude različite boje i vjere, sve je bilo puno života – izjavila je ona.
Osim sveopćeg oduševljena i domaćina gostiju Olimpijske igre u Sarajevu obilježio je i zlatni britanski par Džejn Torvil (Jayne Torvill) i Kristofer Din (Cristopher Dean) u konkurenciji umjetničkog klizanja, koji su zadivili svijet otplesavši Ravelov Bolero.
Oboje su nakon toga izjavili kako je Bolero specijaln za njih, te kako su u srcima osjetili da su to njihove olimpijske igre.
Na 14. Zimskim olimpijskim igarma u Sarajevu nastupilo je 49 reprezentacija, podijeljeno je 229 medalja, učestvovao je 2691 sportista i trener, 7825 novinara, 760 redakcija, a prodano je 640.000 ulaznica. Otvaranje igara pratilo je 60 hiljada Sarajlija na stadionu Koševo i oko dvije milijarde ljudi preko TV-a.
U Sarajevo su 1984., osim sportista i turista, doputovale i brojne poznate ličnosti, među njima i američki glumac Kirk Daglas, koji je nedavno preminuo. Stariji pričaju kako je Kirk platio vjerojatno najskuplju porciju ćevapa u Sarajevu ikada. Naime, tokom jedne večere – konobar ili vlasnik jednog restorana dosjetio se da ovom glumcu poveća cijenu ćevapa više od 10 puta. Nakon što se priča o ovom događaju pročula u taj restoran više niko nije htio da ide.
Vučko
Svoj 36. rođendan ove godine proslavlja i Vučko, maskota ZOI-ja u Sarajevu. On je ostao upamćen kao jedan od najsimpatičnijih simbola Olimpijade. Dizajnirao ga je Slovenac Jože Trobec, a za maskotu su ga odabrali čitaoci tadašnjih jugoslavenskih dnevnih novina u konkurenciji između vjeverice, jagnjeta, divokoze, bodljikavog praseta i grudve snijega.
Vučko – maskota sarajevske OlimpijadeFOTO: AVA
