Ne pada mi na pamet ništa ni od čega razdvajati, pogotovo ne građane od države, niti narod od nacije, pa ni vjeru od bogomolje (iako ne vjerujem da je Bog, Uzvišeni, samo tamo). Ali, aktueliziranje nekih pitanja, naročito u posljednje vrijeme, a koja se razvlače od uspostave „dejtonske Bosne i Hercegovine”, ne samo da mi ne daju mira, nego, naprotiv, izazivaju i pothranjuju krajnji nemir; dijelom i zbog toga što na ova pitanja odgovor niti je, niti može biti jednostavan, a dijelom i zbog toga što svi ponuđeni odgovori zemlju Bosnu i Hercegovinu vode mnoštvu puteva od kojih nijedan ne vodi cjelovitoj i jedinstvenoj državi, makar i na administracijskoj razini.
Sastavni dijelovi
Ono što posebno brine jeste činjenica da sve to ide na ruku zagovornicima i poticateljima teze o neodrživosti Bosne i Hercegovine kao države. Svakome normalnom je jasno da Bosna i Hercegovina nikada ne može niti će profunkcionirati kao „dejtonska” zbog toga što „dejtonski sporazumi” nisu namijenjeni (pro)funkcioniranju Bosne i Hercegovine nego njenih sastavnih dijelova, administrativnih cjelina koje se umnogome ponašaju i djeluju kao samostalne države, te stoga vještački održavaju na životu administrativnih instituta, koji su do sada isključivo zloupotrebljavani, a kojima se onemogućava bilo kakav napredak zemlje u cjelini, a samim tim i njenih sastavnih dijelova. S druge, praktične strane, mislim da bi se odgovorima na nekoliko sljedećih pitanja moglo doći na polaznu tačku s koje bi se moglo pristupiti rješavanju „ozbiljnijih” pitanja.
Prije svega zanima me i volio bih kada bi mi neko objasnio kakvo je i kako se zove društveno uređenje zemlje Bosne i Hercegovine? Naime, je li ova zemlja uopće država, a potom je li federacija ili konfederacija? Potom, kako se zove društveno uređenje administrativnih jedinica ove zemlje, odnosno šta su (osim po imenu) Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska?
Potom, već nekoliko puta postavljano je pitanje (i još je bez odgovora), kako to da Bosna i Hercegovina ima više od 100 posto teritorija (51 posto Federacija Bosne i Hercegovine, 49 posto Republika Srpska, plus, Distrikt Brčko)? Ako bi i Sarajevo, ili neki drugi grad (Banja Luka, Mostar?) postali distrikti, bi li se time teritorij zemlje uvećao za još neki procent? Ili bi se, u protivnom, umanjio?
Znači li činjenica da se veći entitet zove Federacija Bosne i Hercegovine da je to doista federacija Bosne i Hercegovine, odnosno jesu li (kao što ime ukazuje) Hercegovina i Bosna dvije federalne jedinice Federacije? Imaju li kantoni – budući da slove kao „male države” – pravo na samoopredjeljenje do otcjepljenja. Zašto je vlast odnosno administracija u Federaciji deset puta skuplja nego u Republici? Zatim, šta je to „entitetsko državljanstvo” i kako to da u Bosni i Hercegovini naporedo funkcioniraju tri (jedno zemaljsko(?) i dva entitetska?)
Postoji li takav model državljanstva još igdje u svijetu? Ako, pak, jesu države, zašto nam to niko otvoreno ne kaže? Trebaju li entiteti sa vlastitim državljanstvima imati međusobni sporazum o dvojnom državljanstvu i, ako trebaju, zašto ga nemaju? Kojeg su državljanstva stanovnici Distrikta Brčko? Ako entiteti nisu države, otkud im „državljanstvo”? Zašto građani Bosne i Hercegovine ne mogu zadržati samo državljanstvo Bosne i Hercegovine, a da pri tome nemaju birokratskih problema s entitetskim administracijama?
Jedinstvo raznolikosti
Zašto u Ustavu Bosne i Hercegovine, makar i „dejtonskom”, nema Bosanaca i Hercegovaca? Zašto su osnovni činioci i nosioci državljanstva ove zemlje ustvari „ostali”? Kako se može insistirati na manjinskim pravima, kad ne postoje ni većinska? Znači li to da su svi narodi u ovoj zemlji, osim Srba koji imaju svoju republiku, ustvari manjine? Ima li u provođenju presude „Sejdić-Finci” mjesta za Bosance i Hercegovce kao „titulare” Bosne i Hercegovine? Ustvari, imaju li, odnosno hoće li, nakon provođenja presude, Bosanci i Hercegovci imati većinska ili manjinska prava?
Gdje su u svemu ovome vjerske zajednice? Zašto priču o jednom Bogu, ne prevedu ili spuste na razinu priče makar o jednoj državi, ako već ne može o jednom narodu? Zašto makar profesionalni vjernici dio svoga radnog dana ne posvete priči o jedinstvu raznolikosti i raznolikosti jedinstva, suradnji i suživotu, ljubavi prema komšiji ili bližnjem…? Odnosno, zašto osnovne postulate svojih vjera ne provode u djelo?
I, konačno, nije li, prije nego se nađu odgovori na ova pitanja, sve ostalo – bez obzira o kojoj se od 190 postojećih i 80 aktivnih političkih stranaka radilo – samo politič(ars)ka farsa u cilju zadržavanja statusa quo i ostanka ili pak osvajanja vlasti? Drugim riječima, ako je gore navedeno svima – osim meni – jasno, odnosno, ako imaju odgovore na ova pitanja neka mi oproste neznanje i halale na ukradenom vremenu.
Dnevni Avaz