Ovdje dolaze i Srbi i Albanci i Turci i Bošnjaci, i strani vojnici i novinari. Svi navrate na piće i ostanu zapanjeni prijateljstvima koja ovdje žive.
Etničke podjele, sukobi, fizičke i mentalne barijere, koje dominiraju Kosovom posljednjih decenija, u potpunosti nestaju ulaskom u skromni ugostitetljski objekat “Trepča” u Mitrovici. Ova kafana otvorena je davne 1975. godine, a ime „Trepča” nosi po uzoru na lokalni fudbalski klub čije su boje branili igrači svih nacionalnosti sa prostora bivše Jugoslavije.
Iako put od Prištine do, diljem svijeta po nemirima poznate Mitrovice na sjeveru Kosova, završava dobro poznatim slikama barikada između sjevernog i južnog dijela tog grada, ovdašnji ljudi na razne načine grade skloništa multietničnosti.
Prelaz iz sjevernog u južni dio Mitrovice ili obratno, da li zbog medijskih napisa kako „prašnjavi rudarski gradić na sjeveru Kosova čuva iskru koja svakog trenutka može da potpali strašnu vatru sukoba“, čini se izuzetno teškim. Zastave Kosova sa jedne i Srbije sa druge strane, podijeljene barikadom od šljunka i betonskih elemenata, na mitrovačkom mostu preko rijeke Ibar, jasno pokazuju „koja etnička skupina dominira kojim dijelom grada“.
Podjele, napetost i netrpeljivost prestaju u kafani „Trepča” gdje nerijetko za istim stolom sjede Albanci, Srbi, Bošnjaci, Romi, ali i pripadnici međunarodnih vojnih snaga (KFOR).
“Trepča” je smještana u Bošnjačkoj mahali, koja je na „karti za strance na engleskom jeziku”, namjerno ili ne nazvana “Mala Bosna”. Zidove ove „oaze mira” na Kosovu okićeni su portretima Josipa Broza Tita, ali i slikama osnivača Republike Turske Mustafe Kemala Ataturka, kao i aktuelnog turskog premijera Recepa Tayyipa Erdogana, uz nezaobilazne fotografije fudbalera “Trepče”.
Zastave i amblemi država čiji su vojnici služili u Mitrovici u sastavu mirovnih snaga dokazi su da su u „Trepči” boravili pripadnici gotovo svih evropskih nacija.
Ekipa agencije Anadolija u kafani „Trepča” zatekla je vlasnika objekta Šerafedina Ramadžika Šeru u društvu njegovih dugogodišnjih prijatelja, Miloša Milidragovića, Srbina porijeklom iz Trebinja, i Burhana, Albanca koji nije otkrio svoje prezime.
Incidentima, podjelama i politici nema mjesta u ovoj kafani, kazao je Ramadžik.
„Ovdje su svi dobrodošli, svi i dolaze. Nikoga ne interesuje koje je ko nacije i vjere. Bitno je biti čovjek. Ovdje živi zajedništvo, ne predrasude i podjele. Ove zastave na zidovima dokaz su toga. Pa, ovdje su dolazili i dolaze i Srbi i Albanci i Turci i Bošnjaci i vojnici i novinari. Svi navrate na piće, druže se i ostanu zapanjeni prijateljstvima koja ovdje žive, a koja nisu pokidali nikakvi sukobi, incidenti, pa ni ratovi”, pojasnio je šezdesetogodišnji Ramadžik uz odobravanje svoga prijatelja Miloša sa kojim se, kako je rekao, poznaje i druži oko 40 godina.
Fotografije fudbalera „Trepče” i Titovi portreti svjedoci su vremena kada je sve, kako je rekao Ramadžik, „bilo u egalu i nije se niti znalo niti pitalo ko je ko”.
„Uostalom sjediti za istim stolom, mimo posla, znači da ste prevazišli razlike. Ja se sa Milošem družim decenijama. Imam još prijatelja koje obilazim i koji navraćaju ovdje. Naša jedina briga je kako jedni drugima pomoći”, ponosno je ispričao vlasnik „Trepče”.
Mladi sa jedne i druge strane Ibra morali bi tražiti zajedničke tačke, a mnogo ih je, smatra Ramadžik, umjesto da „na najmanju iskru spremno kreću paliti opasne vatre koje mogu progutati najveće vrijednosti tog podneblja”. Na političarima je da postignu dogovore i učine ono najvažnije, a to je ekonomski oporavak.
„U kafani ljudi mogu dogovarati poslove, razgovarati o sportu, opušteno i neobavezno, ali i rješavati određene probleme. Kada je u pitanju rješavanje problema, tu se svi uključimo i pomažemo jedni drugima. To i jeste smisao našeg postojanja, da pomažemo komšiji, prijatelju, poznaniku ili nepoznatom u nevolji”, naglasio je Ramadžik.
Komentarišući portrete na zidovima kafane, poručio je kako su „tu svoje mjesto našli oni koji pridaju veliku važnost privredi i materijalnom stanju građana, poput turskog premijera Erdogana, na postavljanje čije fotografije se nisu bunili pripadnici niti jednog naroda”. On je napomenuo kako nema problema sa niti sa Srbima niti sa Albancima, ali da je situacija u vrijeme „bivše države bilo znatno bolja”.
Miloš Milidragović, redovni gost kafane „Trepča”, 65-godišnji penzioner, rekao je novinaru Anadolije kako „sa Šerom druguje decenijama”.
Njihovo prijateljstvo nije i nikada neće biti narušeno bojama zastava i oznakama na pasošima koje se, kako je rekao „poslije Tita nekako prečesto mijenjaju”. Za Miloša je kafana, u koju s radošću navraća, utočište zajedništva.
„Trepča” tako ostaje simbol prkosa podjelama i dokaz da ne mora sve biti onako kako političari žele.
