Pitanje: Uvaženi šejhovi, selam alejkum. Željela bih znati zašto je ženi muslimanki zabranjeno da se uda za nemuslimana, dok je s druge strane muslimanu dozvoljeno da oženi jevrejku ili kršćanku? U čemu se ogleda mudrost u ovom slučaju? Allah vam dao svako dobro.
Odgovor: We alejkumu selam. U ime Allaha Milostivog Samilosnog. Sva hvala pripada samo Allahu dž.š., neka je salavat i selam na Muhammeda s.a.v.s.
Draga sestro u islamu, želimo da ti zahvalimo na ukazanom povjerenju, te molimo Allaha Uzvišenog da nam pomogne da služimo Njegovom pozivu i da naša djela budu samo u Njegovo ime.
Prije svega moramo naglasiti da islam ne podržava međureligijske brakove. Generalno pravilo u islamu je da muslimani trebaju stupati u brak sa muslimanima. Musliman ili muslimanka ne bi trebali stupati u brak sa nemuslimankom odnosno nemuslimanom. Jedini izuzetak su muškarci muslimani kojima je dozvoljeno da ožene čestite djevojke iz grupe naroda koji spadaju pod one koji se nazivaju Sljedbenicima knjige.
Ipak, žena muslimanka je prikladnija muslimanu od kršćanke ili jevrejke, brz obzira na njihove vrline. To je iz razloga što brak nije baziran na ispunjavanju seksualnih želja pojedinca; brak je, prije svega, institucija. Cilj ove institucije je da izgradi dom baziran na smirenosti, vjeri i islamskom moralu. Da bi ovaj zadatak bio upotpunjen, cijela porodica mora primjenjivati Allahovu dž.š. vjeru, te nastojati da prenese Njegovu poruku.
Očigledno je da islam ne dozvoljava muslimanki da se uda za nemuslimana sa ciljem da je sačuva onoga što bi moglo ugroziti njeno vjerovanje. Drugim riječima, islam cilja na očuvanje vjere. U cilju ispunjenja ovoga cilja, islam zabranjuje muslimanu da bude sudionik u nečemu što predstavlja prijetnju njegovoj vjeri. Žena muslimanka neće osjećati da je njena vjera sigurna dok joj je muž jevrej ili kršćanin, a posebno zato što većina Sljedbenika knjige ne pokazuje dužno poštovanje prema poslaniku Muhammedu s.a.w.s.
Allah Uzvišeni kaže: „Ni jevreji ni kršćani tobom neće biti zadovoljni, sve dok ne prihvatiš vjeru njihovu. Reci: ‘Allahov put je jedini Pravi put!’A ako bi se ti poveo za željama njihovim, nakon Objave koja ti dolazi, od Allaha te niko ne bi mogao zaštititi niti odbraniti“ (2:120)
Uzimajući u obzir da je, generalno govoreći, muž glava porodice, nije neuobičajeno da suprug nemusliman zabrani svojoj supruzi muslimanki da obavlja obrede propisane islamom, poput posta ili suzdržavanja od intimnih odnosa tokom posta, zato što to njemu stvara nelagodu. Kao rezultat toga, mogao bi je prisiliti da promjeni vjeru, a ukoliko ona odbije to bi moglo kulminirati razvodom braka.
Što se tiče toga da islam dozvoljava muškarcu muslimanu da oženi jevrejku ili kršćanku, jasno je da svaki musliman vjeruje u Musaa i Isaa a.s., te o svakom Allahovom poslaniku i lijepo mišljenje. Prema tome, nema smetnje da musliman oženi jevrejku ili kršćanku, a sve zbog islamske tolerancije, jer su ove dvije vjere ukorijenjene u islamu.
Odgovarajući ranije na slično pitanje, ugledni muslimanski učenjak, šejh Muhammad El-Hanooti je rekao:
Ako je Allah dž.š. zabranio muslimanki brak sa nemuslimanom, onda smo mi kao muslimani dužni da to prihvatimo i vjerujemo u to. Kao pitanje vjere, ne možeš biti musliman osim ako si prihvatio sve što je došlo od Allaha dž.š. i preneseno reko Muhammeda s.a.w.s. U Kur’anu se kaže: „O vjernici, ne istupajte ispred Allaha i Poslanika Njegova“ (49:1).
Ukoliko pitate o koristima za ne stupanje u brak sa nemuslimanom, možemo ih nabrojati mnogo. Muškarac je glava porodice. Dosađivat će supruzi sa mnogim naredbama i zabranama, dok supruga teško da može doći u takav položaj. Štaviše, brak je institucija za ocjenjivanje nivoa kvaliteta našeg islamskog života, a naš glavni cilj je Allahovo zadovoljstvo.
Posvećujući više pažnje navedenom pitanju, željeli bismo citirati uvaženog muslimanskog učenjaka, šejha Jusufa El – Kardavija. U svojoj knjizi „Halal i haram u islamu,“ šejh El – Kardavi je rekao:
Haram je muslimanki da se uda za nemuslimana, bez obzira na to da li je on sljedbenik knjige ili ne. Već smo ranije naveli Allahovwe dž.š. riječi: „Ne udavajte vjernice za mnogobošce dok ne postanu vjernici“ (2:221).
Što se tiče muslimanki koje imaju statu doseljenika, Allah dž.š. je rekao: „Pa ako se uvjerite da su vjernice onda ih ne vraćajte nevjernicima: one njima nisu dopuštene, niti su oni njima dopušteni“ (60:10).
Ne postoji ni jedan tekst koji izuzima Sljedbenike knjige. Dakle, prema gore navedenom ajetu, među muslimanima postoji konsenzus koji se tiče ove prohibicije.
Prema tome, dok je muslimanu dozvoljeno da oženi jevrejku ili kršćanku, muslimanki nije dozvoljeno da se uda za jevreja ili kršćanina. Postoji mnogo zvučnih razloga za ovakvo nešto. Prije svega, čovjek je glava kuće, on izdržava svoju porodicu i odgovoran je za svoju suprugu. I dok islam supruzi, kršćanki ili jevrejki, omogućava slobodu vjerovanja i prakticiranja svoje vjere, ostale vjere poptu judaizma i kršćanstva, ne garantuju ženi druge vjere tu istu slobodu, niti poštuju njena prava. Budući da je situacija ovakva, jano je zašto se islam ne igra sa budućnošću svojih kćeri dajući ih u ruke onima koji niti poštuju njihovu vjeru niti se trude da zaštite njihova prava.
Brak između čovjeka i žene različitih vjera može se jedino bazirati na muževom poštovanju prema vjeri njegove suprug. U suprotnom se dobra veza nikada ne može razviti. Dalje, muslimani vjeruju da judaizam i kršćanstvo potiču od uzvišene objave, pa su kasnije postali žrtve iskrivljavanja. Također muslimani vjeruju da je Bog objavio Tevrat Musau a.s., a Indžil Isau a.s., te da su i Musa i Isa bili Allahovi poslanici odlikovani čvrstom voljom. Shodno tome, žena kršćanka ili jevrejka živi uživajući zaštitu čovjeka koji poštuje osnovne temelje njene vjere, Knjige, poslanika, dok s druge strane jevrej ili kršćanin ne prihvata ni sveti izvor islama, ni njegovu Knjigu niti njegovog Poslanika s.a.w.s. Kako onda muslimanka može živjeti sa takvim čovjekom, dok njena vjera od nje zahtijeva održavanje određenih obreda, dužnosti i obaveza, kao i da se drži određenih zabrana. Za muslimanku bi bilo nemoguće da održi ustrajnost u svojoj vjeri, niti da je ispravno praktikuje ukoliko bi joj se gazda kuće na ovakav način konstantno suprotstavljao.
Iz navedenoga možemo zaključiti da je islam dosljedan svojoj zabrani da musliman ne može oženiti mušrikinju (mnogobošku), jer je islam u apsolutnoj suprotnosti sa širkom (politeizmom). Bilo bi nemoguće da dvoje takvih ljudi žive zajedno u harmoniji i ljubavi.
A Allah najbolje zna!
