Naša ljubavna priča je kao iz filma. Dženita i ja upoznali smo se i zavoljeli još u srednjoj školi. Ona je iz Višegrada, ali je išla u Goražde u školu. Rat nas je razdvojio. Dobivam informaciju iz Višegrada da je ona ubijena, a njoj u Švedskoj govore da sam poginuo – kaže Goraždanin Jasenko Radović, koji trenutno živi u švedskom Ljungbiju.
Poslijeratni susret Dženite i Jasenka Goraždani se još sjećaju. Dženita je bila u posjeti rodbini, a Jaska je prepoznala po glasu. Kada je kroz prozor ugledala njegov lik, izgubila je svijest. Oboje su već bili u braku, ali ih sudbina ponovo spaja. I dok mnogi u inozemstvo odlaze u potrazi za boljim životom, Jasenko u Švedsku odlazi zbog ljubavi.
Mini radionica
Mala radionica u podrumu kuće u švedskom gradu Ljungbiju mjesto je na kojem nastaju Jasenkovi prelijepi predmeti od drveta. Jasko zlatnih ruku, nadimak je koji je bivši branitelj Goražda dobio u Švedskoj.
– Moja ljubav prema drvetu, ali i drugim materijalima, počela je vrlo rano. Prve korake sam napravio s mojim ocem Momišom, koji je, također, iz hobija svoje slobodno vrijeme provodio u mini radionici u podrumu. Dok su se moji jarani igrali, ja sam radije radio. Zanimalo me je sve i svašta, od elektronike do zidarstva, i nisam se stidio pitati za savjet. Prvi džeparac, ušteđevinu iz kasice, iskoristio sam tako što sam, umjesto bicikla ili neke druge igračke, kupio aparat za varenje i brusilicu – kaže Jasenko.
Do rata je radio kao vozač u jednoj goraždanskoj firmi, a početkom napada na Goražde priključuje se braniteljima. Njegov ratni komandant u 31. drinskoj udarnoj brigadi Abduselam Sijerčić Pelam poznat je kao majstor za izradu enterijera, pa je dosta naučio i od njega. Tri poslijeratne godine provodi u stolarskoj radionici, zapošljava se zatim u “Bekto internacionalu”, a onda dolazi do susreta koji će mu zauvijek promijeniti život. Sasvim slučajno, Jasko susreće sadašnju suprugu, veliku ljubav iz školskih klupa.
Zlatne ruke
Fabrika auspuha u kojoj je Jasko radio zatvara se, a ljekari su kod bivšeg ratnika otkrili simptome PTSP-a. Ogromnu pomoć, kaže, dobiva od ljekara koji mu preporučuju da se što aktivnije bavi svojim hobijem.
– Pošto mene rad u drvetu nenormalno opušta, unajmio sam prostoriju u staroj školi i tu instalirao pristojnu radionicu. Nabavio sam neke mašine i planiram još dugo ovo raditi. Dobio sam i nadimak – Jale zlatnih ruku, jer nema toga što ne mogu napraviti. I sin Edo krenuo je mojim stopama i školuje se za CNC operatora za obradu drveta. I ovo dvoje malih juniora Denial i Dalia često su u radionici – kaže Jasenko Radović, koji ne zaboravlja grad u kojem se rodio i svake godine posjeti staru, ratnu raju.
