Profesionalni srbofob, paranoični politički parazit, međunarodni mešetar, bošnjački lobist… To je za Milorada Dodika, aktuelnog predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine, njemački političar i diplomata Christian Schwarz-Schilling. Ove izraze, eufemizme mržnje, fobije i paranoje, objavile su beogradske Večernje novosti 3. jula ove godine kao vijest, bez potpisa autora.
Kombinovanjem upravnog i neupravnog govora, Večernje novosti prenijele su – uslovno rečeno – demanti u kome se ističu sljedeće kvalifikacije: Schwarz-Schilling, kao i svi ostali visoki predstavnici međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, kršeći Dejtonski mirovni sporazum; pravi kaljugu od Bosne i Hercegovine; radio je isključivo protiv interesa Srba i bh. entiteta Republika Srpska… Uz takve riječi, Dodik odustaje od svoje ideje vodilje da je interes Srba i RS-a napraviti kaljugu od Bosne i Hecegovine – primijetiće neko zlurad.
No, budući da nije sve tako žuto-plavo u Dodikovim očima, preostaje nam da se zapitamo čime je bivši visoki predstavnik Savjeta za provođenje mira izazvao gnjev prvog među jednakima?
Simbol gordosti i imućstva srpskog naroda
U tekstu koji je 3. jula objavio Deutshe Welle, Christian Schwarz-Schilling ističe da je Milorad Dodik odgovoran za zastoj na putu Bosne i Hercegovine ka NATO-u, kao i za neprisustvovanje delegata njegovog Saveza nezavisnih socijaldemokrata sjednici Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine pred istek šestomjesečnog roka za izbor bh. predstavnika u Savjetu Evrope. Nazivajući Dodika predsjednikom koji je ne priznaje svoju zemlju, Schwarz-Schilling tvrdi: “Dodik je ekstremni srpski nacionalista, koji se isključivo rukovodi navodnim srpskim interesima, pri čemu prelazi preko interesa zajedničke države, ne obazirući se kakvu joj štetu time nanosi.”
Opominjući da u Njemačkoj i mnogim drugim zemljama negiranje genocida predstavlja krivično djelo, Schwarz-Schilling postavlja pitanje: “Kada će tamo [u Bosni i Hercegovini] biti povučene pravne konsekvence i kada će doći do opoziva jednog ovakvog predsjednika?”
Teško je povjerovati da se Dodik uvrijedio zbog etikete ekstremnog srpskog nacionaliste koji radi na štetu Bosne i Hercegovine, a još je teže pomisliti da ga vrijeđa konstatacija da su interesi za koje on radi samo navodno srpski. Ne zato što je on jedini srpski političar kome većinsko biračko tijelo u RS-u može oprostiti činjenicu da “srpska država” uzima dvaput više poreza nego što su harača uzimali age i begovi, nego baš zato što je t(akv)om biračkom tijelu Dodik simbol gordosti, a njegova imovina simbol imućstva srpskog naroda u Bosni i Hercegovini. Otud nejasnoća kako je Dodika, u konkretnom slučaju, uvrijedila slika o njemu koju svim silama želi plasirati bosanskohercegovačkoj i regionalnoj javnosti.
Kako je Schwarz-Schilling osvijestio Inzka
Jedni će reći da je to čist populizam, drugi da je to manifest profane sadomazohističke tendencije, treći će uočiti puku bahatost i hudu logiku, četvrti se zbog tog osjećaju poniženo, peti se crvene tek onoliko koliko se o tome govori; u svakom slučaju, svi oni i one imaju svoju vlastitu listu razloga zašto treba smijeniti Dodika i njegov aktuelni režim. Odgovor na to pitanje imali bi vjerovatno i simpatizeri Saveza nezavisnih socijaldemokrata i članovi ove partije, pogotovo visokorangirani. U svakom slučaju, od smjene Dodikovog aktuelnog režima najveću koristi imali bi – bez ikakve dileme, bez mogućnosti da neko uopšte posumnja u to – građani i građanke RS-a.
Naročito oni koji su rođeni onda kada je Dodik preuzeo vlast, radno sposobni ljudi spremni i za srednjoškolsko obrazovanje, od kojih bi baš svi i sve pristojnije i elokventnije predstavljali srpski narod u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine. Tim prije, jedino što danas predstavlja zajednički interes Srba i RS-a jest upravo smjena Dodika i njegovog aktuelnog režima. To sugeriše i Schwarz-Schilling, spočitavajući Dodiku borbu za navodne srpske interese, sugerišući – između ostalog – da aktuelni visoki predstavnik Valentin Inzko smijeni Dodika i njemu slične.
Osam dana kasnije u Potočarima, Inzko dao je do znanja da je pročitao tekst njemačkog političara i diplomate, najavljujući da će Bosna i Hercegovina u narednoj godini dobiti zakon o zabrani negiranja genocida. Tekst bivšeg visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini očigledno je osvijestio njegovog nasljednika da u Bosni i Hercegovini ima veoma ozbiljne ovlasti. Istina, zakon o zabrani negiranja genocida je jedan od najbitnijih zakona u oblasti ljudskih prava i civilnih sloboda u jednom tranzicijskom društvu, uslov bez kojeg se ne može.
Kada će Ruska Federacija podržati zakon?
No, mišljenje da taj zakon sam po sebi može donijeti promjenu o kakvoj govori Schwarz-Schilling je, prije svega, jednostrano i time porazno za Bosnu i Hercegovinu. Da bi ta perspektiva bila jasnija, potrebno je postaviti sljedeća pitanja:
Znači li to da će Dodik ostati na vlasti ako prestane negirati genocid?
Znači li to da će na vlasti ostati svi oni slični Dodiku koji ne negiraju genocid, ali isto eksploatišu pravnu stečevinu genocida?
Imajući to u vidu, ne bi bilo pogrešno reći da Inzku još uvijek nije sasvim jasno da u Bosni i Hercegovini danas ima mnogo više ovlasti nego Franjo Josif Prvi 110 godina ranije. Drugim riječima, ključno je pitanje zašto Inzko smatra da ima priliku – riječima prvog među jednakima – nametnuti Bosni i Hercegovini zakon o zabrani negiranja genocida, a da istovremeno nema priliku smijeniti Dodika, njegove koalicione partnere na državnom nivou? To je uslov bez kojeg će zakon o zabrani negiranja genocida ostati tek slovo na papiru, gotovo neprimjenjivo u korumpiranom sistemu pravosuđa, izvršne i zakonodavne vlasti.
Inzkov život u blaženom neznanju
Naravno, Inzko nije svemoguć, jer njegove akcije, na kraju krajeva, zahtijevaju i podršku Ruske Federacije, članice Savjeta za provođenje mira. No, uz pitanje kada će Ruska Federacija podržati zakon o zabrani negiranja genocida u Bosni i Hercegovini stoji, takođe, pitanje kada će Ruska Federacija podržati smjenu Dodika i njemu sličnih u Bosni i Hercegovini? Nakon bijega ruskog oligarha Rašida Serdarova iz RS-a, čini se kao da bi to moglo da se desi danas ili sutra. Osim ako nije u pitanju još jedna izmjena.
A kad smo kod toga, povratak Schwarz-Schillinga zaista bi bio transfer godine u “Bijeloj kući” na sarajevskim Kovačićima. Štaviše, kad bi visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini smijenio Dodika i njegove koalicione partnere, zamrznuo njihovu i imovinu njihovih bližih i daljih saradnika, u Banjaluci bi imao bolji doček nego turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan u Sarajevu.
Osim ako Inzko ne nastavi živjeti u blaženom neznanju, vjerujući da je put ka Evropskoj uniji i NATO paktu moguć sa Dodikom i njemu sličnim, vjerujući da Dodik ne može opet okrenuti ploču i reći – da, u Srebrenici je bio genocid. Zaista, je li to sve što međunarodna zajednica očekuje od Milorada Dodika?
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
