Neuobičajeno obimni zakljčci ministara vanjskih poslova Evropske unije o politici proširenja i procesu stabilizacije i pridruživanja, od čak 54 zasebne tačke, blisko podsjećaju na nedavno objavljene godišnje izvještaje Evropske komisije o napretku, s kojima ni jedna zemlja regiona nije bila zadovoljna. Ne može se reći da su najnoviji zaključci u svemu rutinerski. Pogotovo kada je riječ o “nedvosmislenoj podršci EU-a evropskoj perspektivi Zapadnog Balkana”, u šta se na terenu u novije vrijeme počelo sve ozbiljnije sumnjati.
Štaviše, “EU je odlučna ojačati i intenzivirati svoj angažman na svim nivoima kako bi podržala političku, ekonomsku i društvenu transformaciju regije, uključujući i stalnu pomoć utemeljenu na opipljivom napretku u vladavini prava, kao i na socio-ekonomskim reformama… Jer, Zapadni Balkan i Turska ostaju kandidati i ključni partneri EU-a u mnogim područjima. Suptilnijim prijevodom novog toma evropskih zaključaka se, ipak, dolazi do spoznaje da će proširenje Unije i u doglednoj budućnosti biti i ostati samo plemenita utopija.
Ministri, a šta bi drugo, “potvrđuju predanost proširenju, koje ostaje ključna politika EU-a i strateško ulaganje u mir, demokratiju, prosperitet, sigurnost i stabilnost u Evropi”. Tako je to u načelu. Kada se, međutim, visoka politika razloži na prostije činioce, u obliku operativnih odluka, tada se EU uvijek i iznova pokaže u svoj svojoj fizionomiji političkog patuljka. Uvijek se iznova za sve zemlje regije utvrđuju stara gradiva o “poštenoj i rigoroznoj uslovljenosti” kandidata za članstvo u Uniji i “načelu vlastitih zasluga”. Iznova se ukazuje na “temeljne reforme kako bi se riješili postojeći strukturni nedostaci u područjima vladavine prava, temeljnih prava, funkcioniranja demokratskih institucija i reforme javne uprave, kao i ekonomskog razvoja i konkurentnosti”.
Skoplje i Tirana čekaju oktobar
Zaključci Evropskog vijeća ni ovoga puta nisu prošli ni bez opomene da će “samo opipljivi i konkretni rezultati u navedenim područjima i dalje biti uslov svih uslova za mjerenje brzine pristupnih pregovora za svaku buduću članicu Unije”. Preporuka Vijeća o početku pregovora s Albanijom i Sjevernom Makedonijom odložena je za neko naredno zasijedanje Vijeća, najkasnije za oktobar. Nije važno što je, prema ranijem planu, Evropsko vijeće (lideri zemalja članica) konačnu odluku o datumu otvaranja pregovaračkog procesa s ovim zemljama trebalo donijeti krajem ove sedmice, na posljednjem ovogodišnjem samitu prije godišnjih odmora.
Neizvjesno je kakav će ishod glasanja biti i najesen, imajući u vidu dubinu i širinu podjela na za i protiv otvaranja novih pregovora s bilo kojom zemljom iz regije prije unutaevropskih reformi i “jačanja pristupnih kapaciteta” same Unije. U odnosu na proljeće prošle godine, kada je većina članica bila za dinamiziranje procesa proširenja, broj skepričnih zemalja se za godinu skoro udvostručio.
Nije u pitanju samo zamor od proširenja. Ako bi se išlo baš “makom na konac”, onda bi se moralo priznati da se Albanija suočava s političkim neredom kakav nije imala od preddemokratskog vremena. U Sjevernoj Makedoniji, osim “historijskog sporazuma” s Grčkom, svi drugi reformski parametri nisu na visini kriterija o političkoj zrelosti zemlje, vladavini prava, tržištnoj ekonomiji, sigurnosnim pitanjima i sposobnosti institucija da upravljaju baš svakim aspektima predpristupnog procesa.
U slučaju Sjeverne Makedonije i Albanije politika proširenja je, ne prvi put, zloupotrijebljena i za poravnanje računa među članicama ili susjedima. Ovoga puta “majušni” Kipar, s nešto više od 850.000 stanovnika i sa svega šest mandata u Evropskom parlamentu, uspio je “uštopati” sve evropske velesile, francusko-njemačku “lokomotivu” Evrope, pa i sve zemlje osnivače nekadašnje Evropske zajednice od prije 70-tak godina. Da je “mrav uštopao diva” pouka je i za svaku drugu potencijalnu članicu Unije. Kiparski ministar vanjskih poslova Nikos Christodoulides zaprijetio je vetom na sva buduća proširenja ako EU oštrije ne zaustavi “provokativna turska bušenja u potrazi za naftom u kiparskim vodama istočnog Sredozemlja”.
Kad bi se do Marsa moglo pješke…
Unija se tako ponovo našla između dvije vatre. Zbog makar minimalne vjerodostojnosti politike proširenja, morala bi održati riječ prema dvjema balkanskim državama i njihovim građanima ukoliko i jedne i druge ne želi prepustiti svakim danom sve vidljivijoj kinesko-ruskoj nasrtljivosti. S druge strane, evropska pravila su takva da su nacionalni interesi dominantni pri odlučivanju imajući u vidu ugovorni karakter Unije kao konferedalne zajednice suverenih država. Komprims je postignut formulacijom da će proširenje u budućnosti ovisiti od “sposobnosti EU-a da reformira samu sebe” te od “sposobnosti budućih članica da se s vidljivim uspjesima u nju integriraju”. Prevedeno sa evropske frazeologije, moglo bi se metaforički kazati i ovako: na godišnji odmor ću u julu na Mars, pod uslovom da do Marsa mogu stići pješke. Čisti iluzionizam.
Doduše, u 35. zaključku o Turskoj Vijeće je sasvim izričito. Podsjećajući na vlastite zaključke iz juna pršle godine, kao i preporuke Evropskog vijeća od prije godinu dana, kojima se “snažno osuđuju ilegalne aktivnosti Turske u istočnom Mediteranu i Egejskom moru”, Vijeće je izrazilo “ozbiljnu zabrinutost zbog nastavka takvih aktivnosti” te što Turska ni za više od godinu dana nije odgovorila na pozive EU-a da se od ilegalnih bušenja suzdrži. Vijeće zato upozorava na “mogući vrlo ozbiljan negativan utjecaj takvih nezakonitih radnji na cijeli niz odnosa između EU-a i Turske”.
Od zvanične Ankare se očekuje “nedvosmisleni doprinos dobrosusjedskim odnosima i konstruktivnost prema međunarodnim sporazumima”, dok “mirno rješavanje sporova, pozivajući se, ako je potrebno, i na Međunarodni sud pravde, nema alternativu”. Vijeće poziva Tursku da pokaže uzdržanost, da poštuje suverena prava Kipra i da se suzdrži od bilo kakvih provokativnih postupaka. “EU će pomno pratiti razvoj događaja na terenu i spremna je na adekvatan način odgovoriti Turskoj, uz potpunu solidarnost s Kiprom.” Vijeće je, također, pozvalo Evropsku komisiju i Evropsku službu za vanjske poslove (ured šefice evropske diplomatije Federice Mogherini) “da, bez odlaganja, pripreme prijedloge odgovarajućih mogućih mjera”.
O kandidatskom statusu Bosne i Hercegovine se nije raspravljalo, jer su izostali bilo kakvi dokazi o poboljšanju stanja u zemlji. Naprotiv, raštimani orkestar na nivou države je sve gori, svako svira svoju muziku, a dirigenta ni na vidiku. Ministri su tek “primili na znanje” ezopovsko mišljenje Evropske komisije od 29. maja o bh. zahtjevu za odobravanje kandidatskog statusa, kojeg je svako mogao tumačiti i ovako, i onako. Članovi državnog Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, većina stranačkih lidera i mnogi mediji, iz populističkih nakana, neznanja ili zlonamjerno, tumačili su ga “historijskim iskorakom ka članstvu u EU”.
Bosna i Hercegovina kao ‘tamna mrlja’
Zaključeno je da će Vijeće nastaviti detaljno proučavati mišljenje Evropske komisije i da će o njemu ponovo raspravljati “kasnije ove godine”. I to bi se vjerovatno moglo dogoditi u oktobru, prije primopredaje dužnosti novoj Komisiji i prije uspostave svih ostalih zakonodavnih i izvršnih institucija i radnih tijela u EU. To je, naravno, loša vijest, imajući u vidu rezultate evropskih izbora od 26. maja, na kojima je evropska ideja u ukupnom skoru tijesno pobjedila, ali je sama Evropska unija skrenula udesno više nego ikada ranije. Za očekivati je zato da će i nove institucije Unije, uključujući i Komisiju, u narednih pet godina imati drugačiju arhitekturu. Marginalne stranke su postale značajne, a onima koje su do sada imale lagodnu većinu značenje je okrnjeno.
Tim povodom jedan visoki rumunski diplomata je izjavio da je “prava šteta što je Bosna i Hercegovina izgubila korak u procesu euroatlantskih integracija i što je postala tamna mrlja cijelokupnog procesa euroatlantskog proširenja. Svakim danom će joj sada biti teže na inače trnovitom putu integracije”, rekao je. Isti diplomata je podsjetio da je prije više od 15 godina Bosna i Hercegovina, uz Hrvatsku, bila “zemlja lider u provedbi najvažnijih reformi, kojima se, preko kandidatskog statusa i pristupnih pregovora, nepovratno stiže i do punopravnog članstva u Evropskoj uniji i NATO-u”.
Sve što je o Bosni i Hercegovini ovoga puta još rečeno u briselskim zaključcima jeste da se bh. “ohrabruju da proces formiranja izvršne vlasti na svim nivoima završe što prije i bez odlaganja, kako se s reformama više ne bi čekalo“. Poruka građanima je da “partijske politike i manjak volje za komprimisom među liderima ne bi trebali blokirati legitimne aspiracije građana Bosne i Hercegovine za napredovanje njihove zemlje prema Evropskoj uniji”. A šta to tačno znači, ne znam da li iko zna.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
