Nasilni protesti, uzajamna optuživanja na političkoj sceni, parlament bez opozicije: izgleda da Albanija puca sama sebi u nogu u trenutku kada Evropska unija treba odlučiti hoće li s njome otvoriti pristupne pregovore.
Albanska opozicija od februara sve odlučnije nastoji prisiliti socijalističkog premijera Edija Ramu, koji Albanijom vlada od 2013, da podnese ostavku, navodi AFP.
Njegovi protivnici traže prelaznu vladu, prijevremene izbore i odbijaju s njime pregovarati, optužujući ga da je povezan s organiziranim kriminalom i da dopušta bujanje korupcije.
Opozicija, i desnica (Demokratska stranka) i lijevi centar (Socijalistički pokret za integraciju), napustila je parlament prije tri mjeseca, najavila bojkot lokalnih izbora potkraj juna i borbu preselila na ulice organizirajući proteste koji su ponekad nasilni.
Novi je predviđen za nedjelju, prenosi Hina.
To otrovno ozračje zabrinjava zapadne vlade. Nakon evropskih izbora koji su potvrdili jačanje populističkih i suverenističkih pokreta na političkoj sceni, premda ne u mjeri u kojoj se to očekivalo, države članice EU-a trebaju odlučiti hoće li slijediti preporuku Evropske komisije da otvore pristupne pregovore s Albanijom i Sjevernom Makedonijom.
Edi Rama rekao je u aprilu za AFP da ih je “Albanija zaslužila još prošle godine”.
Ugroženi napori
U nedavnom saopćenju američka ambasada je upozorila da su “zbog nasilnih protesta ugroženi napori u cilju demokratske reforme zemlje i njene perspektive napretka na putu prema Evropskoj uniji”.
Službeni Pariz, koji je već mjesecima zabrinut zbog dolaska albanskih emigranata u zemlju, također je osudio “nasilje koje kompromitira napore za demokratskom reformom i sliku Albanije” i ostaje rezerviran u pogledu otvaranja pregovora.
Albanija “želi otvoriti pregovore s EU-om, ali politička klasa nije sposobna pokrenuti dijalog u vlastitim redovima…”, rekao je Lutfi Dervishi, nezavisni politički analitičar.
Unatoč napretku u reformi pravosuđa i borbi protiv kriminala, ambasador EU-a u Tirani Talijan Luigi Soreca nezadovoljan je “aktualnom političkom situacijom” koja će biti jedan od elemenata koje će u obzir uzeti države članice EU-a prilikom donošenja odluke.
Te napetosti “svjedoče o velikoj političkoj neodgovornosti”, rekao je Alexander Cipa, predsjednik Sindikata albanskih novinara.
Od pada komunizma 1991. albanski politički život obilježen je verbalnim okršajima i pretjerivanjima ne bi li se impresioniralo javnost.
Tokom jednog nedavnog protesta šef glavne opozicijske stranke Lulzim Basha pozvao je pristaše na “pobunu kako bi srušili Ramu”, skandirajući: “Sloboda ili smrt! Demokracija ili smrt! Pozivam vas na otpor.”
Neskriveni prezir
Edi Rama s druge strane ne skriva prezir prema protivnicima koji “nemaju načina da se suoče s glasom građana” i ne žele pregovarati s njime: “A s kime onda žele voditi dijalog? Sa zidom?”
Nedavno je optužio opoziciju da je odgovorna za evropski neuspjeh. “Ne mogu ništa protiv vlade, ali mogu ozbiljno naštetiti Albaniji na njezinu putu”.
“Kultura kompromisa nije nužno tipična za Albaniju”, komentira Luigi Soreca. “Ali sve stranke trebale bi se sada ujediniti iza cilja integracije u EU”, smatra.
Po Lutfiju Dervishiju, ova kriza budi nepovjerenje građana “koji vide svoju budućnost drugdje”.
“Ludilo je i dalje plodno u Albaniji… S istim glumcima koji nanovo igraju iste scene… dijele iste interese, međusobno se optužuju, ali se drže zajedno. Ljudima je dosta tog cirkusa”, rekla je Vera Bala (49), majka dvoje djece koja već šest godina ne radi.
Kao i sve zemlje na Balkanu, Albanija je suočena s masivnim egzodusom stanovništva, posebice mladih od kojih je svaki treći nezaposlen.
Premda je Evropa smatra “sigurnom zemljom” kada je riječ o migracijama, ona je visoko na popisu zemalja iz kojih tražitelji azila pristižu u Evropu, u SAD i Kanadu.
