Sav užas agresije na BiH i genocida koji se dogodio u julu 1995. godine u Srebrenici svijet je vidio na snimku od 17. jula 1995. kada zloglasni „Škorpioni“ hladnokrvno strijeljaju šest Srebreničana, Safeta Fejzića (17), Sidika Salkića (36), Smaila Ibrahimovića (35), Dinu Salihovića (18), Jusu Delića (25) i Azmira Alispahića (16). Videosnimak je nastao na lokaciji Godinske bare, oko dva kilometra od Trnova, gdje je bila smještena specijalna jedinica MUP-a Srbije, poznata pod nazivom “Škorpioni”.
Jedini priznao
Vijeće za ratne zločine u Srbiji osudilo je u aprilu 2007. članove ove zloglasne jedinice na ukupno 53 godine zatvora. Pero Petrašević jedini je priznao zločin i dobio 13 godina zatvora. Pred sudom je rekao da se “najdublje kaje”, a ponovio je to i novinarima „Avaza“, prvi put govoreći za neki medij. Ovih dana pojavio se snimak na kojem lažni Petrašević priča o zločinu u Trnovu, djelovanju „Škorpiona“, ubistvima, masakrima… Međutim, naši reporteri došli su do Pere Petraševića koji danas živi u Šidu u Srbiji te vodi piceriju i bokserski klub.– Ja sam Pero Petrašević. To na snimku koji se pojavio ovih dana sigurno nije Pero Petrašević. Ja sam član „Škorpiona“ i, nažalost, ja sam na onom zloglasnom snimku. Borio sam se za Srbe, ali sam sudionik te egzekucije civila, čega se, naravno, stidim – kaže nam Petrašević.
Na pitanje kako je to pobiti nedužne svezane civile, među kojima je bilo i maloljetnika, kaže:
– Žao mi je njihovih familija, žao mi je što je do toga došlo. Ne znam da li to sada išta znači, ali izražavam saučešće majkama pobijenih civila i njihovim familijama.
Ima li obraza
U povratku iz Šida posjetili smo Nuru Alispahić, majku Azmira Alispahića, žrtvu „Škorpiona“. Prije toga, Nura je izgubila i drugog sina Admira. Njega je četnička granata ubila na tuzlanskoj Kapiji. I tek se bila vratila iz Tuzle s obilježavanja još jednog tužnog 25. maja kada smo joj došli na vrata.
– Admir je poginuo na Kapiji u Tuzli, a Azmira su ubili „Škorpioni“ u Trnovu. Otišao je u kožnoj jakni. Nove patike. Nije dugo prošlo i kćerka mi dobi infarkt i ona umre. Kukavica je i on (Pero Petrašević, op. a.) i ti što su ubili moje dijete i drugu djecu – govori majka Nura kroz suze i lomi prste.
Posljednji poljubac
Pokazuje nam slike. Azmirove i Admirove. Sjeća se posljednjeg susreta s Azmirom.
– Dijete mi je ubio. Nikad mu ja halaliti ne mogu, nikad. Gdje ćeš halaliti. O, Bože! Kako ima obraza govoriti da mu je žao i izražavati saučešće. Hajde da je on bio vojnik, pa se borilo dijete, nego se borilo da spasi svoj život. Odavde kad su nas zajmili, ne znaš kud ćeš izaći. Nikako. Meni dođe jedna žena, ja radim po kući. Kaže: „Nuro šta to radiš, evo ti ih iznad kuće došli“. Ja i ona da pobjegnemo, ona nema šta da obuje. Došli na izlaz iz čaršije. Kad se moje dijete vratilo. On i još jedan mladić. Ja ga pitam: „Pa što si se, sine, vratio?“. A on kaže: „Mama nisam te poljubio“.
Kažem mu: „Hajde, sine, poljubi me, nećeš više nikad“. I tako je i bilo – kroz bolni plač sjeća se majka Nura Alispahić.
Medić poginuo sa suprugom i sinom
Komandant jedinice “Škorpioni“ Slobodan Medić, kao i Branislav Medić, osuđeni su na maksimalnu kaznu od 20 godina zatvora. Aleksandar Vukov oslobođen je jer, prema odluci suda, nije bilo dokaza da je s umišljajem izvršio zločin.
Slobodan Medić poginuo je u saobraćajnoj nesreći 2014. godine, zajedno sa suprugom Ljiljanom i 17-godišnjim sinom Dražom.
