Naša borba za našu djecu i suprugu je uglavnom materijalne naravi jer pokušavamo da im obezbijedimo sve što im je potrebno da im bude fino i tamam. Naravno da u toj prevelikoj trci zaboravljamo na duše naše djece i naših supruga, koje ostaju kao prazna burad u kojima odzvanja ono što ne valja ili možda ono što nedostaje. Sigurno nikada nećemo uspjeti ispuniti želje i potražnje ljudske duše, ma koliko imetka u tu svrhu utrošili. Savremena porodica u čitavom svijetu, a i oko nas, je u velikoj krizi.
To svako priznaje, bio on na Istoku ili Zapadu.
Smatram da djecu treba vratiti kući, tj. roditeljski život se treba i mora reformisati.
Djecu treba vratiti da budu doista djeca, sinovi i kćeri svojim roditeljima, da to budu sve dok oni ne postanu otac i mati, a to postaju kada njihovih roditelja nema, tj. kad presele, a ne kad dobiju djecu. Porodica opstaje samo uz međusobno uvažavanje i potpomaganje. Jedan od glavnih razloga zašto mladi danas odugovlače sa brakom i zašto se ne žene je taj što mnogi od njih misle da im brak ne treba jer je on obaveza i teret. Zašto bi se ženili kada, po njima, to radi čega se ljudi žene mogu naći i bez braka i na taj način izbjeći odgovornost i obaveze koje su normalna posljedica braka. Otuda i dolazi plasiranje lažne slike o bračnom životu u kojoj se muškarac prikazuje kao onaj koji treba sve da pripremi za brak. Djevojka živi u iluziji glavne uloge jedne od sapunica.
Muž treba da joj sve obezbijedi i da je vodi po bračnim putovanjima. I na kraju kad se oženi, kad vidi sta je sve uradio, probudi se.
Mnogi ljudi kao razloge neženidbe navode neriješeno ekonomsko pitanje. Vjeruju da čovjek treba prvo naći siguran izvor prihoda pa se onda ženiti. I donekle su u pravu jer je i Poslanik s.a.v.s. rekao: “Omladino, ko od vas ima uvjete, neka se ženi…” Međutim, vrijeme kao i okolnosti u kojima mi danas živimo su vanredni. Ko danas od omladine ima stalni posao? Postotak stalno zaposlenih je veoma mali, VEOMA MALI. Šta i da mladić ima posao i da se oženi, i kakva mu je taj posao garancija da će brak biti ekstra, šta ako sutra izgubi posao, čim se oženi, i više ga nikad ne nadje? Šta ako se razboli pa ne mogne raditi.. Treba šire gledati na sutra.. I da sutra nađe posao i mogne kupiti stan ili napraviti kuću, on i njegova supruga se ne treba udaljiti od svojih roditelja sve dok ih Allah ne udalji od njih. Allah od njih želi da se brinu o njima, a Allah od roditelja želi da se oni brinu i o njima, i oni treba da uživaju u tome da se brinu o njima, nikakav njima teret nesmije da bude da se brinu o njegovojoj ženi, to treba da im je sastavni dio života, to treba da im je zadovoljstvo, to je i njihovo dijete.
Da li treba čekati poboljšanje ekonomskih uvjeta u državi pa se onda ženiti? A problemi? To jeste bitno, ali sve se može riješiti, u miru i rahatluku. Bitno je samo da supružnici ne budu tvrdoglavi i ne drže do svog nekog glupog ponosa i da se krase dobročinstvom i blagosću. Potrebno je puno više milosti.
Ako brak bude na čekanju kao i mnogi naši radnici, tada mi rizikujemo da izgubimo generacije, ma jesul bitne generacije, bitan je moral, moral, moral i moral… Možda, ipak, nije toliki problem u neriješenoj ekonomskoj situaciji koliki je problem u poimanju “uvjeta” za sklapanje braka. Odnosno da li se pod uvjetima za sklapanje braka podrazumijeva redovan posao u nekoj firmi koja dobro posluje ili se pod uvjetima smatra sposobnost muža da zaradi za život sebi i svojoj porodici, svejedno gdje to bilo i kako to bilo. Možemo vidjeti oko sebe da roditelji zahtijevaju od djece da zavrse skole i skole i da nadju posao i tek onda se brak može spomenuti, pa tek onda tamo nekad planirati. To je jako pogresno. Kako je Allah dragi u islamu lijepo olakšao svojim robovima.. Ima nesto u islamu sto se zove ‘brak suprug prijatelj’ , u tom braku dvoje sklope brak, otac prepusti svoju kćerku njenom proscu i oni budu muž i žena ali oboje žive u svojoj kući kod svoga roditelja, sve dok sebi ne obezbijede sebi normalan život, stan posao itd… Ali to mnogi ne razumiju, mnogima je draže da mu sin i kći hodaju i nedaj Bože učine nemoral, nego da budu čedni i bezgriješni od nemorala u ovakvom legalnom validnom braku.
Ili ako je to malo problem, pa brete dragi sta fali da djevojka dođe kući njegovoj i da žive zajedno sa njegovim roditeljima, ako nije belaj bio hraniti 3-4 stomaka pa nije ni belaj jos jedan, a vjerujem da bi taj mladić dosta svoje hrane dao ženi svojoj… Tako se samo može jačati jedna porodica, jedna kuća, a ne dovoditi u slabu ekonomsku ili kakvu već situaciju. Pa mogu i oni i studirati, obrazovati se, a biti u braku, nije zabranjeno. Kažu treba rađati djecu, pa neka rađaju oni, pa sta fali da bebač dođe kada djevojka osvoji diplomu? Kao da je problem danas ostati trudna ili spriječiti začeće.
A jako je pogresno od supruznika koji žele pobjeći od svojih roditelja, pa kuda će subhanallah, odlaze od onih koji su i citav život odgajali i uz Allahovu pomoć hranili i pazili i liječili i njegovali, odose nekud, da budu sami, da im roditelji ne smetaju. Kako nekome njegov babo i mati mogu smetati. Sta ona djevojka misli, da je ona pametnija od majke svoga muža? Od žene koja ima vise zivotnog staža od nje, kulinarskog, odgojnog i milostnog. Treba da učis od nje, to je i tvoja mati. Treba da učis od njeg kakva da budes prema mužu svome, tj. prema njenom sinu. Muhammed alejhisselam kaže: ‘Džennet je pod majčinim nogama”.
Zar se ne trebamo odužiti svojim roditeljima za sve sto su nam ucinili? A ako budemo čekali posao pa se onda oženili, mala je izvjesnost da će se to na vrijeme i dogoditi. Ali ako se upustimo u bračne vode, pa makar i neimali siguran posao, imat ćemo razlog više da se maksimalno angažujemo na traženju nafake koju nam je Allah propisao.
Ne treba zaboraviti bitnu stvar u svemu ovome, a to je da svaka osoba ima svoju nafaku. Allah koji se brinuo o djevojci prije braka, brinut će se sutra i o ženi u braku. Nismo mi ti koji opskrbljujemo već Uzvišeni Gospodar svjetova koji je rekao: “… a ako su siromašni (mladenci), Allah će im iz obilja Svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna.” (En-Nur, 32)
Ne priliči muslimanu da se odriče ženidbe zbog straha od neimaštine ili zbog težine odgovornosti koju će sebi staviti na pleća. On se mora truditi i očekivati Allahovu pomoć i opskrbu, koju je obećao mladencima koji žele živjeti u čednosti i seksualnoj čistoti. Neka Allah olaksa mladicima i djevojkama da se lakse smire i neka se smiluje njihovim roditeljima da im oni ne budu prepreka nego neko ko ce ih na tom putu punom odgovornosti usmjeriti ka očuvanju i njegovanju braka.
