Jasmin Imamović, gradonačelnik Tuzle, prije nekoliko dana objavio je novi roman, odnosno povijesnu kroniku o prvom bosanskom kralju, Tvrtku I Kotromaniću. Tijekom svog istraživanja, došao je do zanimljivih podataka o kralju Tvrtku, a posebnu pozornost u knjizi posvetio je Tvrtkovim ciljevima o ujedinjenju i zbližavanju ljudi, koji su bili na zaraćenim stranama.
Književnik i političar, Jasmin Imamović, u intervjuu za Radio Slobodna Evropa kaže kako prvi bosanski kralj “nije bio ni Bošnjak, ni Srbin, ni Hrvat, a bio je, i Hrvat, i Srbin, i Bošnjak, možda najveći istoričar slavenskog juga”.
RSE: Sa povijesnog aspekta, koliko je važna knjiga, koju ste napisali o kralju Tvrtku, prvom bosanskom kralju?
Imamović: Odlučujuće je važna. Najvažnija povijesna ličnost, u više stoljetnom kontinuitetu državnosti Bosne i Hercegovine, jeste otac njene suverenosti, prvi bosanski kralj, Tvrtko I Kotromanić. Smatram da ga treba više biti, tog osnivača suverenosti, prvog bosanskog kralja, u našoj manifestacionoj kulturi, u našoj spomeničkoj kulturi. U svakoj zemlji postoje spomenici, filmovi, knjige o osnivačima tih država ili o najistaknutijim vladarima tih država. Ovo je hronika o prvom bosanskom kralju. Dobro je da i mi imamo našeg vladara, koji je simbol naših zajedničkih korijena. Imamo zajednički korijen i zajedničko stablo. Mi smo grane.
RSE: Što Vas je motiviralo da napišete ovakvu kroniku?
Imamović: Motiviralo me to što ljudi ne znaju dovoljno činjenice. Nisam se opredijelio za obični roman, nego za roman hroniku. Ljudi veoma malo poznaju Tvrtkov period, zlatno doba srednjovjekovne Bosne, kada je današnja Bosna i Hercegovina bila na vrhuncu svoje moći. Zbog toga sam se opredijelio za roman hroniku, kako bih mogao da navedem što više citata, što više činjenica, što više istinitih ličnosti i istinitih događaja, na najprecizniji mogući način, a da to ne bude čitatelju dosadno čitati.
RSE: Dok ste istraživali, što ste uočili? Kakav je kralj Tvrtko bio, kao vladar i kao čovjek?
Imamović: Uočio sam, u tom vremenu, da je njegova biografija mnogo napeta. Njegova suha biografija je triler. Sa 15 godina je postao ban. Odmah je bio potcijenjen, odmah je bio u jako teškoj situaciji. Ali on uspijeva. On to koristi da se ove susjedne, slavenske zemlje, naslone na Bosnu, koja je tada bila najjača, ekonomski i vojno. To je bila njegova snaga.
Iz bosanske dinastije Kotromanića, iz Srebrenika, je bio potomak po ocu. Po majci je bio iz hrvatske dinastije Šubić iz Klisa. Po baki Jelisaveti je bio iz srpske dinastije Nemanjića. Nije on bio ni Bošnjak, ni Srbin, ni Hrvat, a bio je, i Hrvat, i Srbin, i Bošnjak, možda najveći istoričar slavenskog juga. Što nije pošlo za rukom, ni kralju Zvonimiru, ni caru i kralju Dušanu, uspjelo je Tvrtku, da ujedini slavenski jug pod okriljem Bosne. On je uspio da ujedini i Srbiju i Hrvatsku i Dalmaciju pod okriljem Bosne.
Imamović: Naš veći problem je neznanje. Jedan je problem što neko hoće slagati, iz ko zna kakvih razloga, recimo iz trenutno dnevno političkih razloga. Drugi je problem neznanje. Ljudi ne znaju, ne provjeravaju. Imali smo mi možda nedovoljno zastupljene te istine u školskim programima. Stalno se govori da je bivši sistem kriv. Bivšeg sistema nema već 25 godina. Što se sada to ne stavi u program?
Ljudi su osuđeni, da bi saznali istinu, na čitanje mnoštva knjiga jer toga nemaju u školskom udžbeniku. U spisak literature sam stavio 23 knjige. Neke od tih knjiga su zbornici radova, gdje imate po 30 autora u jednoj knjizi. Ne treba svako da roni po toj čitavoj literaturi. Trebalo bi to da bude u udžbenicima, da što više ljudi sazna, te nesporne činjenice.
RSE: Da li je jedan od ključnih problema za to neznanje, koje spominjete, upravo to što nema u udžbenicima, pa ni u knjižnicama, dovoljno knjiga o bosanskoj povijesti, odnosno povijesti slovenskih naroda?
Imamović: Pitajte ljude o svim vladarima slavenskog juga. Sada anketirajte ljude u Bosni i Hercegovini. Pitajte o svim vladarima slavenskog juga. Možete ih pitati za Tvrtka, u Hrvatskoj ih pitajte za kralja Tomislava ili kralja Zvonimira, u Srbiji za cara Dušana. Uporedo ih pitajte o Arturu, engleskom kralju. Zbog svih tih igranih filmova, svi će znati o Arturu, a malo će ih znati o Tvrtku. Artur nije postojao, on je plod mašte, a Tvrtko je postojao. To nema logike. Mnogi biraju neke poražene vladare, a ne znamo, ili vrlo malo znamo o vladaru za čije vrijeme je Bosna bila na vrhuncu.
RSE: Tuzla je kralju Tvrtku podigla spomenik jer je bio najveći vladar slavenskog juga.
Imamović: Smatrao sam da on treba da ima spomenik. Građani su se sa mnom složili i mi ga imamo od 2012. godine. Ovaj roman je još jedan spomenik ili obrazloženje za ovaj spomenik. Sve više je kolega koji spominju da bi i oni podigli spomenik Tvrtku. On je zaista osoba koja veže, nije osoba koja razdvaja. Nama nedostaje ličnosti i djela koji vežu. Ljudi su željni vezivanja. Zlo im je od razdvajanja.
RSE: Sve ovo što ste rekli, veže se i za Vaše prethodne romane. Vezani su za povijest, ali posebno za ljubav. U Vašim djelima, mnogo se govori upravo o ljudima i osobama koji su se vezivali jedni za druge.
Imamović: Ovaj svijet nije nastao da bi bio smak svijeta. Nego on nastaje i nestaje i tako vječito traje. Ovoga trena imate milijardu, bezbroj smrti, biljaka, životinja i ljudi, ali imate veći broj rađanja ljudi, životinja i biljaka, iz makro svijeta i mikro svijeta. Živi svijet nestaje i nastaje u svakome trenutku i tako vječito traje.
Osnovni poticaj nastanka svijeta je ljubav. Ne bi bilo ljudi na planeti, da nema ljubavi. Mi smo nastali iz ljubavi naših roditelja, ne bi nas bilo da nije ljubavi. Prirodno stanje za čovjeka je stanje ljubavi. Ako je čovjek na putu ljubavi, on će biti sretan, ljubavi generalno, ljubavi prema čovječanstvu, prema prirodi, prema svakome danu i svakome trenutku. Mržnja je neprirodno stanje. Čovjek, ako se na nekoga naljuti, on ga kratkoročno mrzi, pa ne može zaspati. Mržnja je štetno stanje i neprirodno stanje za čovjeka. Ljubav je prirodno stanje za čovjeka jer je čovjek nastao iz ljubavi.
Trebalo bi poštovati jedinstvo i različitosti. Ovaj svijet je, od atoma do kosmosa, sačinjen od različitosti, živi svijet, neživi svijet, makro svijet, mikro svijet. To je bezbroj različitosti. Ako među razlikama vlada disharmonija, nikome nije dobro. Ako među razlikama vlada harmonija, onda je svima dobro. Sam čovjek je jedinstvo različitosti. Pohvala različitostima, ali i jedinstvu, koje mora postojati radi harmonizacije u pozadini svega.
