Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, i neka je salavat i selam na najboljeg roba, poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, njegove ashabe i sve one koji ga slijede.
S obzirom da se mnogo govori o ubistvu velikana, šehida, Poslanikovog, alejhis-selam, unuka, Huseina ibn Alije, radijallahu anhuma, odlučio sam iznijeti na vidjelo istinu o tom događaju, koju su potvrdili povjerljivi islamski učenjaci u svojim knjigama, te su prenijeli ovo što ću navesti u narednim redovima.
Prenosi se od stanovnika Iraka da je Husein, radijallahu anhu, 60. godine po Hidžri, odbio dati prisegu Jezidu ibn Muaviji (tadašnjem halifi, op. prev.). Stanovnici Iraka tada su poslali Huseinu mnoge izaslanike i pisma u kojima ga pozivaju da mu daju prisegu, te ga obavještavaju da ne žele Jezida za halifu, niti njegovog oca, niti Osmana, niti Omera, niti Ebu Bekra, niti bilo koga drugog osim Alije i njegovih potomaka. Preneseno je da je tih pisama, koja su stigla Huseinu, bilo više od pet stotina.
Zbog toga, Husein odluči da pošalje svoga amidžića Muslima ibn Akila u Irak, kako bi istražio o čemu se radi i da ispita stvarno stanje i namjere tih ljudi po pitanju prisege koju žele da mu daju. Kad je Muslim stigao u Kufu (grad u Iraku, op. prev.), uvjerio se da narod zaista želi dati prisegu Huseinu, te su dali prisegu Muslimu kao njegovom opunomoćeniku. Ovaj događaj (prisega) desio se u kući Hanija ibn Urve.
Kada je vijest o tome stigla do Jezida ibn Muavije u Šam, on posla Ubejdullaha ibn Zijada (valiju Basre) da popravi novonastalu situaciju u Kufi, te da zabrani njenim stanovnicima pobunu protiv halife sa Huseinom, radijallahu anhu.
Ubejdullah ibn Zijad je došao u Kufu i počeo da istražuje slučaj, sve dok nije saznao da je kuća Hanija ibn Urve centar i okupljalište Muslim ibn Akila, i da su stanovnici Kufe u njoj dali prisegu. Naredio je da mu dovedu Hanija. Kada su ga doveli, Ubejdullah ga je ispitivao o Muslimu, sve dok nije shvatio da je on, ustvari, o svemu obaviješten. Tada je Hani izrekao svoje poznate riječi koje ukazuju na njegovu hrabrost: “Tako mi Allaha, da se Muslim nalazi ispod ove moje dvije stope, ne bih ih podigao (ne bih ga otkrio).” Na te njegove riječi Ubejdullah ga udari i naredi da ga zatvore.
Vijest o Hanijevom hapšenju uskoro je došla do Muslima, te on podiže vojsku Kufljana, njih 4.000, i opkoli dvorac Ubejdullaha ibn Zijada.
Ubejdullah je izašao pred njih i obratio im se govorom koji je zastrašio Kufljane. Zastrašio ih je vojskom koja će doći iz Šama da im se suprotstavi, te ih podsticao da se raziđu. Tada počeše da bježe, sve dok Muslim nije ostao sa samo 30 vojnika. Kada je zašlo sunce, Muslim je stajao potpuno sam ispred dvorca. Niti jedan od Kufljana nije ostao uz njega! (Iako su mu dali prisegu kao Huseinovom opunomoćeniku kratko vrijeme prije toga, da bi ga na ovaj dan izdali i napustili svi do jednog). Tada ga uhapsiše, a Ubejdullah naredi da ga ubiju. Muslim zamoli Ubejdullaha da mu dozvoli, prije nego ga ubiju, da pošalje Huseinu pismo, što mu ovaj i dozvoli. Tekst pisma glasi: “Vrati se sa svojom porodicom i ne dozvoli da te Kufljani zavaraju. Zaista su Kufljani slagali i tebi i meni, a lažovu se ne može vjerovati.”
Zatim, Ubejdullah naredi da ubiju Muslima. Ovo se desilo na dan Arefata.
Treba napomenuti da je Muslim, kada je po dolasku u Kufu vidio da Kufljani žele Huseina, poslao mu pismo da dođe, da bi se poslije pokajao, o čemu je i obavijestio Huseina u gore navedenom pismu prije njegovog ubistva. Kada je Husein dobio to prvo pismo, krenuo je prema Kufi napuštajući Mekku na dan oblačenja ihrama za početak obreda hadža (8.dan mjeseca zul-hidždže, op.prev.). Kada je Husein odlučio da napusti Mekku i zaputi se prema Kufi, mnogi od ashaba savjetovali su ga da odustane od svoje namjere, a neki od tih ashaba su: Ibn Abbas, Ibn Omer, Ibn Zubejr, Ebu Seid el-Hudri, Ibn Amr i njegov brat Muhammed ibn Hanefije i drugi. Ebu Seid el-Hudri mu je tada rekao: “O Ebu Abdullah, ja sam ti, zaista, iskren savjetnik i suosjećam sa vama (ehlul-bejtom). Ja sam, uistinu čuo da su ti pisma pisali ljudi iz vaše stranke (koji su bili na strani Alije u njegovom sporu sa Muavijom, op.prev.) iz Kufe i da te pozivaju da im odeš (budeš im halifa), pa te ja savjetujem da ne ideš. Zaista sam čuo tvoga oca (Aliju, radijallahu anhu) da je u Kufi rekao za njene stanovnike: “Tako mi Allaha, dosadili su mi i omrzli, a i ja sam njima dosadio i omrznuo sam im. Nikada od njih nisam osjetio nimalo vjernosti niti pouzdanosti. Ko se bori uz njih, izdaju ga. Tako mi Allaha, oni niti imaju namjere niti odlučnosti da poštuju naredbe, niti su strpljivi na sablji.’”
A ovo je Huseinu rekao Ibn Omer: “Kazat ću ti jedan hadis: ‘Zaista je Džibril došao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa mu je ponudio da bira između dunjaluka i ahireta, pa je odabrao ahiret ne želeći dunjaluk.’ Ti si, zaista, dio njega (dio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem). I, tako mi Allaha, nikad niko od vas dunjaluku nije davao prednost a Allah ga nije udaljio od vas, osim onome za koga je to bilo bolje.” I nakon ovoga, Husein je odbio da se vrati i da ne ide, pa ga je Ibn Omer zagrlio i rekao: “Opraštam se Allahovim imenom od tebe, prije nego te ubiju.”
Stiglo je Huseinu pismo od Muslima koje mu je poslao prije smrti, a on je već bio u putu prema Kufi. Kada ga je pročitao, počeo je da razmišlja o povratku u Mekku, ali sinovi Muslima ibn Akila koji su bili sa Huseinom pobuniše se i rekoše: “Ne vraćaj se sve dok ne osvetimo našeg oca.” Čuvši to, Husein je odlučio da bude kako oni žele, kao što su oni stali uz njega kada je krenuo prema Kufi.
U isto vrijeme, Ubejdullah ibn Zijad poslao je brigadu od 1.000 vojnika na čijem je čelu bio El-Hurr ibn Jezid el-Temimi, kako bi zaustavili Huseinovo napredovanje prema Kufi. El-Hurrova vojska srela se sa Huseinom u mjestu El-Kadisija, i pokušali su da mu zabrane da nastavi put prema Kufi. Husein se obratio El-Hurru riječima: “Odmakni se od mene, izgubila te majka”, na šta je El-Hurr odgovorio: “Tako mi Allaha, da mi je to rekao bilo ko drugi od Arapa, osvetio bih mu se, a majka bi mu plakala jer bi ga izgubila, ali šta da kažem tebi, a majka ti je gospođa svih žena, Allah bio zadovoljan njome.” Poslije ovog, El-Hurr je nastavio put sa Huseinom.
