Elma Elfić Zukorlić je druga supruga muftije Muamera Zukorlića, s kojim je u legitimnom braku dobila četvoro djece. U intervjuu za Bazar ova mlada i pronicljiva žena koja uspješno vodi prvi privatni vakuf univerzitet u Srbiji, pokušala je da razbije sve predrasude o životu pod hidžabom.
Imamo li u Srbiji pravilnu sliku žena u islamu?
Mislim da ni u Srbiji, pa ni u većem dijelu Evrope, ne postoji prava slika žene muslimanke, a posebno muslimanke sa hidžabom. Obično se muslimanke doživljavaju kao žene bez prava, sakrivene pod velom, bez slobode mišljenja, kretanja i govora, a suština je sasvim drugačija.
Bez obzira na činjenicu da muslimanke imaju sva elementarna ljudska prava, mora se priznati da se njihova percepcija slobode drastično razlikuje od onoga što pod tim podrazumijevaju hrišćanke. Šta je za vas sloboda?
Sloboda za mene podrazumijeva nesputanost duše i svijesti, mogućnost da život organizujete po vlastitom i vjerskom principu, ne osjećajući potrebu da se uklapate u nametnute društvene trendove da biste bili prihvaćeni. Sloboda koja podrazumijeva gubljenje identiteta nije sloboda, već novi oblik ropstva. Rekli ste da je percepcija slobode muslimanke i hrišćanke drugačija, a ja vam, kao neko ko je izučavao tri postojeće monoteističke religije, mogu reći da je razlika minimalna.
Liberalnost kojoj težimo, kako na individualnom tako i na kolektivnom nivou, daje pravo svakom pojedincu na slobodne izbore kulturološko-ideoloških principa. Međutim, u praksi nije uvijek tako, pa hidžab muslimanke izaziva veliku pozornost. Prije nastanka civilizacije ljudi su bili nagi, a kako se njihova svest razvijala i civilizacija napredovala, počeli su da se odjevaju i prekrivaju svoje tijelo. Danas, na vrhuncu civilizacije, svjedoci smo obrnutog procesa, nažalost.
Vi ste obrazovana žena – završili ste Fakultet za trgovinu i bankarstvo i master i doktorske studije iz oblasti ekonomskih nauka. Već nekoliko godina uspješno vodite prvi vakuf univerzitet u Srbiji na kojem i predajete. Zašto su mediji od svega pomenutog kao važnu odrednicu uz vaše ime izvukli naziv menadžerka sa hidžabom?
To i jeste odrednica koja me čini drugačijom od ostalih menadžera i to mi uopšte ne smeta. Iskreno, ponosim se takvim naslovima i drago mi je što su mediji istakli baš tu moju odliku, jer je prvi put pružena prilika muslimanki sa hidžabom da se predstavi široj javnosti Srbije, čime se ruši mit i prevazilaze predrasude o ženi muslimanki.
Da li ste tražili dozvolu od svog muža, muftije Muamera Zukorlića, da radite van kuće?
Suprug mi je bio najveća podrška kada sam osnovala svoju firmu i moram priznati da je u teškim trenucima, kada sam htjela da odustanem, imao više vjere u mene nego ja sama. Ako to smatrate dozvolom – da, dobila sam je sa prvom idejom koju sam mu izložila.
U vrijeme kada je sklopljen, vaš brak sa muftijom veoma je intrigirao javnost. Nije se mnogo promijenilo ni danas kada ste posle 14 godina dobili četvoro djece. Šta je u vašem braku tako atraktivno?
Naš brak je zasnovan na vjersko-šerijatskim principima i kao takav privlačio je veliku pažnju. Danas, kao roditelji četvoro djece, vodimo sasvim normalan porodični život, posvećeni djeci i poslovima kojima se bavimo. Djeca nam daju posebnu dinamiku i pružaju veliku radost. Posebno osvježenje nam je najmlađi sin. U tom smislu, atrakcija su samo ljubav i poštovanje koje smo uspeli da njegujemo i održavamo istim intenzitetom punih četrnaest godina.
Ako bi suprug od vas zatražio dozvolu da se oženi po treći put, šta biste mu rekli?
Rekla bih mu da prati svoje srce. Srcu se ne može narediti. Ljubav postoji ili je nema. U tome se i ogleda sloboda o kojoj smo pričali na početku. Šta bi u tom trenutku bilo u mom srcu, zaista ne bih mogla ni teorijski da razmotrim. A iza tog eha stajao bi i moj odgovor.
Ono što je malo poznato jeste to da muškarac u islamu koji poželi da ostavi svoju ženu, mora da se postara da njoj u materijalnom smislu ništa ne fali. Iz toga da se zaključiti da u segmentu braka islamski zakoni zapravo mnogo više obavezuju muža?
U šerijatu višeženstvo nije obaveza, već pravo koje se može, ali i ne mora iskoristiti. Da biste se odlučili na taj korak i da bi vam on bio dozvoljen, morate da imate istančan osjećaj za pravdu. Ako ga nemate, šerijatska preporuka je da to ne činite. To znači da, ako niste u stanju da opskrbite obije porodice podjednako i da budete pravedni, nemate pravo na takav brak. Mnogi ne znaju da je muslimanka veoma zaštićena u braku. Na primjer, imetak koji ona naslijedi i koji stekne radeći, isključivo je njen i nije dužna da ga troši na porodicu, dok je suprug dužan, bez obzira na to da li žena ima svoja primanja ili ne, da opskrbi sve njene potrebe, kao i potrebe djece. Tu privilegiju nemaju savremene žene koje nisu muslimanke. Žena u islamu je još prije četrnaest vijekova dobila pravo na obrazovanje, nasljedstvo, imetak i razvod, dok su se žene u Evropi za to izborile tek krajem 19. i početkom 20. vijeka.
Još jedan kuriozitet islama jeste činjenica da se udata muslimanka ne rukuje sa drugim muškarcima. Kako muškarci u Srbiji reaguju na čin vašeg povlačenja ruke pri upoznavanju?
Po zapadnocivilizacijskom bontonu žena bira kada i kome će pružiti ruku, što nije sporno. Ali, sporno je kada muslimanka u praksi to zaista ne učini, iako je s velikim poštovanjem stavi na srce i napravi blagi naklon, što je, po mom mišljenju, odraz većeg poštovanja sagovornika od uobičajenog pružanja ruke koje, inače, prati simbolika sklopljenog poslovnog dogovora. S obzirom na to da sam dio poslovnog sveta već petnaest godina, taj kuriozitet u poslovnoj komunikaciji na početku je izazivao zbunjenost, a ponekad i neprijatnost. Međutim, ja se trudim da nekoj osobi najavim da se žena sa hidžabom ne rukuje. Danas gotovo svi znaju da se ja ne rukujem i to veoma poštuju, a odraz tog poštovanja jeste i to što moji sagovornici takođe stave ruku na srce pri pozdravu.
Sa koliko godina ste prvi put stavili hidžab?
Ja sam hidžab stavila u 25. godini i on je došao kao kruna mog duhovnog stanja i spoznaje Boga, i to je bila isključivo moja odluka. U islamu žene su dužne da stave hidžab čim biološki postanu punoljetne, što je individualno kod svake djevojke. U islamu nema nametanja, tako da je nošenje hidžaba, posebno u neislamskim zemljama, lična odluka svake muslimanke. Nošenje hidžaba je vjerski propis, a da li će ga neko poštovati ili ne, zavisi od stepena njegovog vjerovanja i nije u direktnoj korelaciji sa institucijom braka.
