Glumica i pjevačica Edita Madita Malovčić (41) u Austriji i Njemačkoj uživa status zvijezde u svom poslu. Rođena je u Beču, ali ima bh. korijene – kćerka je popularnog pjevača narodne muzike Kemala Malovčića.
Edita rijetko daje intervjue, a kad se to desi, izbjegava da govori o ocu, s kojim i nema baš najbolji odnos.
– Nikad me nije savjetovao o karijeri i već dugo s njim nisam u kontaktu. U Austriji nikoga i ne interesira čija sam kćerka i jedino što nas spaja je to što ličim na njega i što sam od njega naslijedila talent za pjevanje – kazala je svojevremeno Malovčić te mu je, navodno, zamjerila što je nju i majku napustio kad je ona imala 18 mjeseci.
Ipak, u ekskluzivnoj ispovijesti za “Dnevni avaz” napravila je izuzetak i govorila o odnosu s ocem te nam je priznala da ga, uprkos lošim stvarima iz prošlosti, neizmjerno voli.
Proslava rođendana
Edita ima sina, čiji je otac, također iz BiH, poznati muzičar i producent Vlado Džihan pa je, kako kaže, nemoguće raskinuti vezu s ovom zemljom. Prije samo dva dana proslavila je i rođendan, a o datumima i godinama ima svoju životnu definiciju.
Osim u glumu, veliki je zaljubljenik i u muziku, koja joj je, ističe, smiraj za dušu. Madita joj je umjetničko ime, a proslavila ju je uloga hamburške tužiteljice u veoma popularnoj njemačkoj seriji “Mjesto zločina” (“Tatort”), kao i angažman u filmu “Posljednja žurka vašeg života”, koji je prošle godine prikazivan u bh. kinima, te brojne druge uloge.
– Rođendan mi je bio prije dva dana, a proslavila sam ga u uskom porodičnom i krugu prijatelja – kaže Malovčić.
Koliko se osvrćete na bitne datume u životu i jesu li godine za Vas samo broj?
– Na jednoj strani su samo broj, dok ih, s druge strane, gledam kao značajno iskustvo. Iskreno, sretna sam i zahvalna što je tako. Ne bih voljela ponovo biti u dvadesetima. U ovim godinama mnogo bolje poznajem sebe i ono što želim, zapravo starost gledam kao zrelost.
Sudeći prema tekstovima u inozemnim medijima, nije Vam bilo lako izgraditi karijeru kao neko koga, iako ste rođeni u Beču, smatraju strancem.
– Moja majka se veoma trudila da se integrira u Austriji, u kojoj je odlučila živjeti. Od početka sam išla u privatne katoličke škole. Imala sam mnogo sreće u životu i nekako mi je bilo omogućeno da radim ono što volim. Od 13. godine se intenzivno bavim muzikom. Imala sam svoju grupu, a onda sam počela pisati pjesme. Muzička karijera se polako razvijala u toku mog puberteta, a poslije mature bila mi je želja da se bavim muzičkom terapijom pa sam upisala Fakultet za muzičku teoriju i pedagogiju. Nakon toga se stvari počinju mijenjati pa sam već na drugoj godini studija dobila ponudu da glumim u filmu “Nordrand”. Ostvarenje je bilo toliko uspješno da su nas pozvali na Bijenale u Veneciju. To je bio moj ulazak u filmske vode i od tog angažmana sve do danas nisam prestala dobivati ponude. Što se tiče muzičke karijere, 2008. bila je presudna, kad sam izdala svoju prvu ploču “Madita”, a producirao ju je Vlado Džihan. Nakon toga smo izdali još četiri.
Imali ste problem i s tim što se Vaše prezime završava na “ić”. Ipak, ostalo je Malovčić.
– Naravno da je tema odakle si, čija si, koji jezik pričaš, kako se zoveš glavna u zemljama gdje si stranac. To su faktori koji utječu na karijeru, ali i na cijeli život. Često mi se dešavalo da ponude zbog toga i nisu najbolje, jer su uloge koje sam dobivala bile samo kliše. Nije mi se svidjelo da se naši ljudi prikazuju kao zaostali gastarbajteri. Onda, kao žena koja dobro izgleda i koja je mogla na taj način da igra, nisam htjela da se prodajem kao seks-simbol. Bilo mi je i još mi je važno da kvalitet bude ključan u mom radu, a ne nešto drugo.
TV institucija
Bavite se džez muzikom, dok je Vaš otac Kemal poznati izvođač narodne muzike. Jeste li taj talent od njega naslijedili?
– Muzika se desila priodno u mom životu. Nikad nisam razmišljala o tome, jednostavno je od početka bila tu. Možda sam dar zaista naslijedila od oca, ali moram priznati da ne mogu pustiti glas kao što on to zna.
Kazali ste jednom prilikom da Vas na oca podsjećaju loše stvari i razočarenja. A ima li istine u tome kad kažu da čovjek, bez obzira na sve, ne može prezirati i ne voljeti roditelje?
– Baš tako, kazali ste upravo ono što mislim. Zato sam odlučila da živim danas, a ne da i dalje ispaštam zbog prošlosti. Šta je bilo, bilo je, sada imamo mogućnost da uradimo bolje.
Šta ste još od oca naslijedili i u kakvim ste odnosima danas?
– Usne. Pa, eto, volim ga!
U Vašoj zvaničnoj biografiji stoji da ste se proslavili ulogom hamburške tužiteljice u njemačkoj seriji “Mjesto zločina”. Možete li i Vi za sebe reći da Vas je ova uloga obilježila?
– U Njemačkoj definitivno. Serija postoji i prikazuje se već nekoliko decenija i slobodno mogu reći da je na neki način postala institucija njemačke televizije. Zapravo je privilegija dobiti ulogu u tom glumačkom formatu.
Velika čast
Šta biste, onda, u dosadašnjoj karijeri izdvojili kao najveći uspjeh?
– Moj najveći uspjeh je 20 godina karijere. Zahvalna sam što sam dobila mogućnost da radim ono što volim.
Za kraj, s obzirom na to da imate bh. korijene, moram Vas pitati kad planirate doći u BiH i šta Vas veže za ovu zemlju?
– Moj otac, a i otac moga sina Vlado Džihan. Ne znam kad ću doći u vašu zemlju, a možda bude neki domaći projekt pa se što prije vidimo. Bila bi mi velika čast. Sve najbolje i vidimo se uskoro!
Supruga koja pati zbog ljubavi
– Muzika me uvijek prati, ona je moj svakodnevni prijatelj. Djeluje na mene kao terapija koja liječi emocije pa mi je potrebna za preživjeti, kao voda. Trenutno radim na jednom novom projektu, a u pitanju je saradnja s grupom “Fux”. Na taj način se okrećem elektronskoj muzici, a počela sam i pisati pjesme na njemačkom, što je neobično za mene, jer sam se uvijek osjećala malo komotnije na engleskom.
Što se tiče glume, spremam dva filma koja ćemo snimati u njemačkoj produkciji. U jednom glumim javnu tužiteljicu Marković, a u drugom bivšu suprugu koja pati zbog ljubavi – govori Malovčić.
Jednom će doći kraj
– Jednom će doći kraj. Pogotovo u umjetničkom poslu nikad ne znaš šta će biti ili hoće li biti. Naučila sam kroz život da ga moram živjeti s nesigurnošću, posebno zbog posla kojim se bavim. Jednostavno je, živim dan za dan. Svakog jutra se budim i mislim, dočekala sam novi dan pa hajde da vidimo šta će mi donijeti – govori Edita.
Kako uklopiti sve strane
– Bilo je perioda kad sam više bila na setu nego kod kuće, ali mi je porodica uvijek bila podrška. Inače, moj posao je i moja svakodnevica, ali kad sam angažirana. Onda, bude i perioda kad se odmaram. Zna se desiti da radim dva-tri mjeseca pa nastupi pauza koja traje nekoliko mjeseci, pa me pozovu na nekoliko dana i sve tako ukrug. Porodica mi je, ipak, prioritet pa se zboog njih najviše trudim da sve strane uklopim i da ne osjete moje odsustvo – pojašnjava Malovčić.
