Vladimir Vukčević je trinaest godina bio na čelu Tužilaštva za ratne zločine Srbije. U intervjuu za „Dnevni avaz“ Vukčević govori o veličanju ratnih zločinaca u Srbiji, o tome kako je srbijanskoj premijerki protumačio zašto mora poštivati presude za genocid u Srebrenici, te pojašnjava zbog čega je kao tužilac za ratne zločine bio i ostao omražen za mnoge i u Srbiji i u BiH.
Govori i kako su ga donedavno osiguravale „Kobre“, te čemu je bio i još je izložen zbog istraga o zločinima koje su počinili Srbi u BiH, na Kosovu i u Hrvatskoj.
Javno kaže i da je tragično to što se presuđeni ratni zločinac Ratko Mladić, ali i mnogi drugi zločinci u Srbiji, ponovo nakon nekoliko godina „zatišja“ slave kao heroji. Vukčević komentira i ponovno pokretanje istrage u slučaju „Dobrovoljačka“ u BiH.
Imamo dvije pravosnažne presude, za Tolimira i za Krstića
Dosta pažnje izazvala je Vaša nedavna opravdana kritika na račun srbijanske premijerke Ane Brnabić zbog negiranja genocida u Srebrenici kada ste joj poručili da takvim izjavama baca ljagu na Srbiju.
– Da, rekao sam to, i ona baca ljagu na sve nas. Nikako da shvate, a objašnjavao sam, da mi kao članica Ujedinjenih nacija moramo da se pridržavamo odluka međunarodnih organa. A mi imamo dvije pravosnažne presude, za Tolimira i za Krstića, gdje je utvrđeno šta se desilo u Srebrenici. Druga stvar, ja sam komentarisao i rekao da ovi političari lažu kad govore da su Rusi spriječili svojim vetom da nas proglase genocidnom nacijom. Objašnjavao sam da ne postoje genocidne nacije, nego pojedinci koji vrše krivično djelo genocid. I da su takve tvrdnje samo jeftini politički marketing.
Ako nije Njemačka proglašena genocidnom nacijom, čiji je cio policijski i vojni vrh bio u službi jedne politike takozvanog Holokausta, a gdje su glavna meta bili Jevreji ili Romi, ako nisu Turci zbog Ermena, što bi Srbi bili proglašeni genocidnom nacijom. Ali, presude pojedincima postoje.
Zašto se onda u Srbiji odbija priznati presuda za genocid u Srebrenici i kako komentirate da i u Srbiji i u BiH, tačnije entitetu RS, najviši državni funkcioneri negiraju tu i druge presude najvišeg međunarodnog suda?
– Ja sam već davno rekao da treba zakonski urediti da to negiranje bude karakterisano kao krivično djelo. Kao što su Jevreji i Nijemci uveli da je negiranje Holokausta krivično djelo. To su neodgovorni pojedinci.
Ovih dana u BiH je ponovo otvorena istraga o „Dobrovoljačkoj“. U vrijeme Vašeg mandata su za bh. državljanima zbog ovog slučaja raspisivane crvene potjernice i duže od dvije decenije manipulira se brojem ubijenih u koloni koju je Haški tribunal okarakterizirao legitimnom vojnom metom. Dok ste Vi ranije govorili da je ubijeno 39 vojnika, general Milutin Kukanjac, koji je bio u toj koloni, javno je govorio, o čemu postoji i videosnimak, o šest ubijenih.
– Neću da komentiram kako se tu Kukanjac ponio, jer je umro, a mrtav čovjek ne može se ispitati. Ali veliku i pogrešnu ulogu je odigrao. Puno više je poginulo ljudi. Nažalost, kod sviju na ovim prostorima postoji potreba da se minimiziraju zločini, svako minimizira svoje zločine. Svako. Mene su napadali da sam optužio najviše Srba. A ja kroz šalu, onako, kažem – svakome prema zaslugama. Ne mogu ja da falsifikujem ništa. Za mene je dokaz svetinja. A na kraju sud odlučuje. Ja sam kao tužilac tvrdio i nudio dokaze.
Ipak, u slučaju Ejupa Ganića nakon hapšenja u Londonu prema potjernici Srbije niste uspjeli dokazati tamošnjem pravosuđu da ima osnov da ga izruči Srbiji, a kasnije ste govorili da se u sve umiješala politika.
– Ja sam to javno rekao više puta, da je došlo do neke trgovine. Kada je taj proces došao skoro do kraja, savjetnik za vanjske poslove tadašnjeg predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Damir Arnaut pokazao je sudu SMS prepisku s jednim našim visokim funkcionerom. Iz nje je bilo vidljivo da je taj naš funkcioner od Arnauta tražio da se podrži naša rezolucija o Srebrenici, a zauzvrat ovi naši obećavaju da će izvršiti pritisak na mene da pristanem da se Ganić brani sa slobode, da se pusti iz Engleske.
Kada je to sudija vidio, odmah je u tome prepoznao političku motivaciju, što je bio razlog da izgubimo taj predmet jer, ako se utvrdi politička motivacija, onda nema ekstradicije.
Mladić je bio manji od makovog zrna
Je li u Srbiji na djelu trenutno potpuna relativizacija zločina i kako ste doživjeli nedavno javljanje uživo u program jedne televizije u Srbiji zločinca Ratka Mladića.
– Dešava se totalna relativizacija. A to javljanje je prava katastrofa. To je nedopustivo. I to je ljaga na sve nas. I ne samo to. U onoj emisiji je bila ona mizerija od onog novinara Marića, koji pita Darka Mladića, sina Ratka Mladića: „Je li tačno da je general“, sve ga zovu general, „Je li tačno da je general imao pištolj, ali da nije htio da puca na policiju koja ga je hapsila“. Kaže Darko Mladić: „Tačno je, ali on ne bi pucao u brata Srbina.“
Onda sam ja u jednoj emisiji javno rekao da to, jednostavno, nije tačno. To je laž. Bila su dva pištolja, jedan neispravni „glok“ na stolu i jedna „zastava“. Međutim, on ne da se nije mašio pištolja ni bilo čega, nego je bio manji od makovog zrna. Eto, mislim, to me isprovociralo. I nije se Mladić uopšte herojski ponašao. Ne bih htio detalje, mislim neukusno je.
Trpite li danas neke posljedice zbog Vašeg tužilačkog poziva i dokazanih zločina?
– Osim ovog s advokaturom, mogu reći još jedan detalj. Imam tri kćerke, jedna radi u avijaciji, jedna je sudija. Ona je dosta dobar krivičar i, ne zato što je moja kćerka, važi za jednog od najboljih sudija. Međutim, na nedavnim izborima za sudije prošli su oni s mnogo manje staža i znanja od nje, a moja kćerka nije. I, šta mislite, zašto nije prošla? Zbog tate.
Kad šetam, čujem: „Vidi ovog izroda, vidi ovog izdajnika“
Hoćete li ponovo podnositi zahtjev za upis u imenik Advokatske komore nakon što su Vas odbili dva puta?
– Imam pravo, ali neću da podnosim zahtjev onima koji su odlučili kako su odlučili. A o tome su odlučili jedan bivši sudija, koji je zbog kriminala morao da napusti sud jer je bila podnesena prijava protiv njega. On je bio jedan od glavnih napadača. Pa onda jedna advokatica, koja je podstrekavala na ubistvo Bagzija, svjedoka saradnika u slučaju Đinđićevog ubistva. I treći koji je učestvovao je advokat koji ima zabranu na pravo raspolaganja sa dva stana i dva miliona evra. Sad vidite koja bagra odlučuje o meni. To su sve kriminalci.
Imate li još osiguranje i prijeti li Vam neko?
– Bilo je prijetnji. Donedavno sam imao obezbjeđenje. Punih šest godina su me obezbjeđivale “Kobre“, najelitnija vojna jedinica. Morali su me obezbjeđivati, da ne ulazim u detalje, ali jedan primjer mogu navesti. Recimo, kad šetam Knez Mihailovom ulicom ili Topolom, gdje imam kuću, onda oni prema svom rasporedu idu tako da je jedan pored mene, dvoje ispred, a iza troje i malo su udaljeni. Ovi iza konstatuju i bilježe, između ostalog, komentare koje čuju kada ja prođem. I onda ja čitam te komentare „Vidi ovog izroda, vidi ovog izdajnika“, ali ne samo to.
SNS mašina je izglasala na moje mjesto čovjeka kojeg sam ja ocijenio jedinicom
Pratite li danas rad Tužilaštva na čijem ste čelu bili i kako ga ocjenjujete?
– Otkako sam ja otišao, ništa se ne sudi, niti su podignute ozbiljnije optužnice za ratne zločine. SNS mašina je izglasala da na moje mjesto dođe osoba koju sam ja ocijenio jedinicom pa su me uhvatili na sentiment, da joj dam trojku. A sad Tužilaštvo za ratne zločine ima radnu grupu na čijem čelu je jedna opskurna ličnost. Neki Milovan Drecun, koji je inače predsjednik Skupštinskog odbora za Kosovo i Metohiju.
U Srbiji se sve vraća unazad, i u Hrvatskoj isto tako. Možda malo Bosnu spašavaju ti pokrenuti procesi za Dobrovoljačku, zatim Naseru Oriću i Atifu Dudakoviću, što pokazuje da BiH nešto i čini. A i to je plod saradnje u moje vrijeme sa Sarajevom i tužiocem Goranom Salihovićem koja je, uz onu sa Zagrebom, bila mnogo bolja nego što je imaju ovi danas. Mi smo dostavljali u ovim slučajevima BiH dokaze. A plus smo zajedno odradili instrukcije. Ta saradnja je bila na dnevnoj bazi i bilo je međusobno povjerenje. I glavni haški tužilac Serž Bramerc i međunarodni faktor su ocjenjivali tu saradnju dobrom.
A nedavno je Bramerc tokom posjete regionu kazao da je ta regionalna saradnja sada nikakva.
Posljednja izrečena smrtna presuda
Da li biste se u advokaturi bavili odbranom ratnih zločinaca?
– U advokaturi nikad ne bih radio ratne zločine. Niz godina sam radio u pravosuđu, bio sam u ekipi Okružnog tužilaštva Beograd koja je vodila rat protiv mafije. Da se ne hvalim, radio sam najsloženije predmete. Posljednja smrtna kazna je izrečena u mom predmetu. Radilo se o ubistvu majke, oca i sina maturanta. Nekoliko noći pred predlaganje smrtne kazne nisam spavao. Nije lako predložiti smrtnu kaznu, ali ta, iako ju je potvrdio i Vrhovni sud, nije izvršena jer je tad promijenjen zakon i smrtna kazna je ukinuta. Radio bih krvne delikte.
Opreznost je majka mudrosti
Sad, kad nemate osiguranje, prošetate li sami i smijete li, naprimjer, otići na kafu u neki restoran?
– Smijem, smijem (smijeh). Znate šta, ja jesam rođeni Beograđanin, ali imam crnogorsko porijeklo. I to nešto govori. Da vam kažem, samo se ludak ne boji. Pametan čovjek mora da bude mudar i oprezan. Opreznost je majka mudrosti. Ali, ne možemo baš da pljunemo na sebe i da budemo manji od makovog zrna.
Antisrpski, antihrvatski i antibošnjački sud
– Mene su napadali i zbog Karadžića i Mladića, jer sam bio na čelu tima koji ih je uhapsio. I onda su mi govorili: “Oni su nevini“. Rekao sam: „Tu nevinost mogu jedino da dokažu pred sudom“. Govorili su mi tad da je Haški tribunal antisrpski sud, a odgovarao sam da tu argumentaciju koriste i Hrvati pa kažu da je antihrvatski i Bošnjaci da je antibošnjački. I svi kažu da je anti kad se sudi onako kako treba da se sudi. Ali, to je jedini sud pred kojim možeš da dokažeš da si nevin.
