U samo dvije decenije dvadeset prvog vijeka na Bliskom istoku desilo se šest sukoba koji su odnijeli više od desetine hiljada žrtava. No, analitičari upozoravaju na opsanost od izbijanja novih ratova u skorije vrijeme.
Novi sukobi bit će zbog vode, smatra Tyler Headley, stručnjak sa Univerziteta u Njujorku, u članku objavljenom u National Interestu. Pomoćnik generalnog sekretara UN-a, Hans van Ginkel, rekao je: „Postoji opasnost da, međunarodni ili građanski, ratovi zbog vode postaanu klučni dio scene dvadeset i prvog stoljeća.“
Prema autoru članka, fenomen nedostatka resursa raširen je u regijama sklonim konfliktima duž riječnog toka Nila, te u Iraku i Jemenu, dok druge zemlje poput Sudana i Somalije i dalje imaju problem s glađu i sušom, a ova dva problema se smatraju glavnim uzrocima unutrašnjih sukoba u ove dvije zemlje.
Međutim, područje s najvećim potencijalom za međunarodni sukob zbog nedostatka resursa je bazen rijeke Jordan. I to nije samo zbog toga što je bazen rijeke Jordan siromašan resursima, nego i zato što se na tom području nalaze zemlje koje imaju historiju međusobnog sukoba: Sirija, Izrael, Palestina, Liban i Jordan.
Bazen rijeke Jordan
Do sredine dvadaesetog vijeka u bazenu rijeke Jordan bilo je dovoljno vode, a sisitem navodnjavanja i postojeći kanali osiguravali su dovoljno vode čak i s povećanejm broja stanovnika u području bazena. Bilateralni sporazumi uspijevali su u većini slučajeva spriječiti izbijanje oružanih sukoba, ali danas, s povećanjem djela nasilja i nestabilnošću u regiji, sve je veća opasnost od dodatne destabilizacije regije.
Već su jednom izbili sukobi zbog vode u bazenu rijeke Jordan. Tadašnji izraelski ministar odbrane, Arijel Šaron je rekao: „Šestodnevni rat je počeo onog momenta kad je Izrael odlučio da intervenira kako bi zaustavio skretanje toka rijeke Jordan.“
Naime, Arapska liga je Siriji, Jordanu i Libanu, u to vrijeme pružala materijalčnu, tehničku i drugu pomoć kako bi ove zemlje skrenule tok rijeke Jordan sa izraelskog teritorija.
U području bazena su, također, i nevladine grupe poput Palestinskog nacionalnog pokreta otpora, kasnije preimenovanog u pokret al-Fatah, 1965. godine izvele su niz oružanih akcija protiv izraelskih projekata za iskorištavanje vodenih kapaciteta rijeke Jordan za opskrbljivanje vodom centralnog i južnog dijela Izraela.
Od šezdesetih godina se desilo niz sukoba zbog iskorištavanja vodenih resursa, ali su malo tretirani u medijima. Prema Pacific Institutu koji je sakupio podatke o svim sujkobima na svijetu koje su uzrokovali sporovi oko vode, 92 incidenta su se desila na Bliskom istoku, a voda je služila kao srtedstvo ili meta u tim incidentima.
Trenutni odnos snaga u bazenu rijeke Jordan može biti ugrožen klimatskim promjenama povezanim s nedostatkom resursa resursima.
Napredni klimatski modeli predviđaju da bi smanjenje vode u oblasti Levanta u dvadeset i prvom stoljeću moglo doći do katastrofalne razine. Prema studiji iz 2010. godine, čiji autori su Jeannie Sowers, Avner Vengosh i Erika Weinthal, Levant će doživjeti pad od 25% godišnje količine padavina na kraju dvadeset i prvog stoljeća.
U članku iz 2007., Mousa Mohsen upozorio je da će, ako se sadašnji trendovi nastave, opskrba vodom u Jordanu smanjiti za više od pola tadašnjeg kapaciteta. Neke zemlje, već oslabljene građanskim ratom i političkom nestabilnošću, bit će više pogođene od drugih nestašicom vode. U izvještaju Human Development Reporta za 2007-2008 predviđa se da će se dostupnost vode u Siriji do 2025. godine smanjiti za 50%.
Moguća američka uloga
Neki naučnici smatraju da izbijanje ratova zbog nedostatka vode nije neizbježno. Njihov glavni argument su dvije stvari: mogućnost uvoza i alternativna rješenja. Neki naučnici smatraju da je jedno od mogućih rješenja razmjena lokalnih dobara za uvoz hrane za čiju proizvodnju je neophodna voda. No, ovdje se pojavljuje problem što bi ovakva situacija zemlje koje uvoze dovela u zavisan položaj u odnosu na izvoznike. Drugo mišljenje je da se nedostatak resursa pitke vode može nadomjestiti razvojem tehnologije prečišćavanja i desalinacije morske vode. Međutim, ovo bi moglo stvoriti nove ekološke probleme jer bi se količina slanosti neiskorištene vode nakon desalinacije određenog dijela znatno povećala. Osim toga oslanjanje na neprovjereni učinak tehnologije nije strategija na koju bi se zemje trebale oslanjati u nastojanju da osiguraju budućnost.
Autor smatra da će u skorijoj budućnosti doći do ograničenja desalinacije vode, dok će se nivo vode u bazenu Jordana nastaviti smanjivati zabrinjavajućim tempom.
S obzirom na postojanje realne mogućnosti da će u ovom području u skorije vrijeme doći do oružane borbe za vodne resurse, potrebno je da Sjedinjene Države djeluju u tri pravca: postizanje novih međudržavnih sporazuma koji će regulitrati zajedničko iskoprištavanje vodenih resursa, analizirati logističke usluge u proizvodnji hrane sa svojim lokalnim saveznicima, i pomoći svojim lokalnim saveznicima da vojno zaštite svoju vitalnu vodenu infrastrukturu.
Prvo, Sjedinjene Države trebaju pomoći u tome da lokalne države potpišu nove međusobne sporazume kojima će regulirati zajdničko iskorištavanje vodnih resursa. Sjedinjkene Države većim imaju iskustva u rješavanju ove vrste problema u regiji. Kada je 1953. Godine izbio problem oko iskorištavanja vodnih kapaciteta rijeke Jermuk, tadašnji američki predsjednik Ajzenhauer je ovlastio je ambasadora Erika Džonsona da vodi pregoovre koji su doveli do pogodbe u vezi iskorištavanja vodnih resursa rijeke Jermuk. Džonsonova pogodba koja, međutim, nikad nije službeno potpisana Izraelu je dodijelila pravo na iskorištavanje 40% vodenih kapaciteta rijeke Jordan, dok je ostatak raspodijeljen na Liban, Siriju i Jordan.
I dok postoje bilateralni sporazumi između nekih zemalja u regiji, sveobuhvatni sporazum koji bi uključio sve zemlje kojih se ovo pitanje tiče, još uvijek ne postoji niti je izvjesno da će biti potpisan u skorije vrijeme.
Drugo, pomoć Sjedinjenih Država u uspostavljanju mreže vodovoda u bazenu rijeke Jordan smanjit će pritisak, ali i djelovati poticajno na regionalni ekonomski razvoj. Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija u saradnji sa Evropskom bankom za obnovu i razvoj 2013. godine je pripremila analitički siže usluga prehrambenog lanca iz perspektive vode Jordana. Više podataka ove vrste mogu pomoći zemljama da poboljšaju programe pomoću kojih će smanjiti ukupnu potrošnju vode.
Treće, Sjedinjene Države trebaju pomoći svojim saveznicima da poboljšaju sigurnost svoje vitalne vodne infrastrukture. Vodni resursi i infrastruktura za njihovo iskorištavanje je veoma značajna meta kako državnih vojski, tako i terorističkih organizacija. Potencijalni napadi na brane predstavljaju veliku opasnost, a njihova sanacija zahtijeva mnogo vremena i novca.
Ovdje treba napomenuti da su mnoge brane na rijeci Jordan nalaze u zajendičkom graničnom području između Zapadne obale i izraaelskog teritorija.
Autor završava svoj članak konstatacijom da sljedeeći rat za vodne resurse u bazenu rijeke Jordan, neće imati posljedice samo za zemlje u području bazena, nego i na Sjeidnjene Američke Države.
Raspoređivanje svojih vojnih snaga u Izraelu, Siriji i Jordanu, Sjedinjene Države bit će u prilici da vojno interveniraju i podrže svoje saveznike, ali trenutne diplomatske i vojne pripreme koje vrše imaju potencijal i da smanje mogućnost od izbijanja sukoba.
