Oni su zaboravljeni junaci iz rovova, hrabri ljudi koji su dali svoje živote za britansko carstvo, ali čija imena su izbrisana iz historijskih knjiga. Više od 400.000 muslimanskih vojnika borilo se u Prvom svjetskom ratu u redovima britanske armije, a nedavno istraživanje organizacije British Future, grupe posvećene rasnoj integraciji, otkrilo je da samo 22% Britanaca zna za njihovu žrtvu, dok je tek bijednih dva posto svjesno veličine njihovog doprinosa, piše engleski portal Birmingham Mail.
Avaes Muhamed, koordinator projekta British Futurea, sada nadzire edukativni projekat kojem je cilj da djecu Birminghama upozna s time koliko značajnu ulogu u Prvom svjetskom ratu su imali muslimanski borci iz Indije. U tome mu pomaže historičar Jahan Mahmood.
Projektom je predviđeno da djeca, pored učenja ovih historijskih lekcija, razgovaraju sa potomcima muslimanskih vojnika koji su se borili u britanskoj armiji tokom Prvog svjetskog rata.
Ovo je jedan od četiri projekta koji se provode širom Engleske pod nazivom „Nepoznate i neispričane priče – muslimanski doprinos u Prvom svjetskom ratu“
Muslimanski vojnici borili su se na Zapadnom frontu, na kojem su Nijemci ulagali velike napore da se probiju naprijed, ali su osjetili snagu britanske odbrane.
„Ne treba zaboraviti taj doprinos, jer je sjećanje na njega jako važno za naše savremenike.“
Na početku rata, broj indijskih vojnika u britanskoj armiji iznosio je 1,3 miliona vojnika, uključujući 100.000 sika i 800.000 hinduističkih vojnika. Od tog masovnog broja, 62.060 ubijeno je u akciji. Oni su dali svoje živote u epskim bitkama, kao što su Bitka na Somi (Somme) i Bitka za Ypres. Stotine ih je poginulo u galantnom, ali uzaludnom angažmanu u Bitki na Neuve Chappelle. Više od 1.000 ih je izgubilo živote na Galipolju.
„Za mnoge od tih vojnika”, kaže 36-godišnji Avaes „to će biti prvi susret s Britancima. Krajolik i klima bili su potpuno drugačiji. Padala je kiša, a oni su bili u svojim tropskim uniformama. Oni nisu bili pripremljeni da ratuju u Europi. To je bila nova vrsta ratovanja. Neki su tada prvi put vidjeli avion ili mitraljez.
Pismo rodbini jednog vojnika daje nam živu sliku boli i patnje: “Školjke padaju kao monsunska kiša’, napisao je „a leševi pokrivaju zemlju kao snopovi ubranih kukuruza.”
Osam Indijaca je za iskazanu hrabrost odlikovano Viktorijinim krstom, najvećim britanskim vojnim odlikovanjem. Musliman iz Pendžaba, Khudadad Khan je bio prvi indijski vojnik koji je dobio ovo odlikovanje. On je 31. septembra, tokom prve bitke za Ypres sam odbio njemački napad. Novopristigli Balučistanci su gurnuti na prvu liniju da bi osujetili naprijatelja u namjeri da zauzmu luke Boulogne i Nieuport. Dvije jedinice Balučistanaca podnijele su teret odbrane od glavnog njemačkog napada u blizini sela Gheluvelt,
Hollebeke. Khudadadov tim sa mitraljezom je neprestano pucao po njemačkim vojnicima. Od čitavog tima on je jedini ostao živ. Bio je ostavljen da umre, ali je uspio dopuzati nazad u svoju pukovniju pod okriljem noći. Zahvaljujući Khudadadovoj hrabrosti, Nijemci su dovoljno dugo držani na početnim pozicijama da britanskim vojnicima stigne pojačanje.
Ovaj heroj je unatoč teškim povredama od ranjavanja doživio duboku starost i umro 1971. godine u Mandi Bahauddinu, u Pakistanu.
„Kao prvi musliman koji je odlikovan Viktorijinim krstom, postao je simbol muslimanske etike, predanosti i hrabrosti“, kaže Avaes i dodaje „Vojnici su imali instrukcije da se ne vraćaju na bojno polje da bi izvlačili pale saborce, ali muslimanski vojnici su se obično vraćali i izvlačili ih. To je dio kulture – nisu željeli ostaviti svoje drugove nepokopane.”
„Kako su indijski vojnici tretirani teško je procijeniti. Naprimjer, Brighton Pavilion pretvoren je u bolnicu za indijskih vojnika i uslovi su bili vrlo dobri, i posjećivali su ih britanski plemići. Ali, bolnica Kitchener, također u Brightonu, prije bi se mogla uporediti sa sirotištem, a bila je i okružena bodljikavom žicom da bi se Indijci spriječili da odlaze u grad, jer se nije odobravalo njihovo zbližavanje sa bijelim ženama”, zaključio je Avaes.
