Werner Freund jede, spava, zavija i živi sa vukovima. On je čovjek – vuk.
Već tridest i dvije godine Werner izučava život vukova i čopora. Osnovao je Wolfspark Werner Freund u Merzigu, koji je trenutno dom za više od dvadeset vukova. Cilj osnivanja ovog parka je promjena svijesti ljudi i načina razmišljanja kada su u pitanju vukovi. Do sada je Werner zaslužan za podizanje preko sedamdeset vučića.
Posvećuje im sve svoje vrijeme. Od prvog dana im izigrava majku. Prvih nekoliko sedmica ih hrani mlijekom, a potom masira kako bi probavili hranu. Sve to radi uz pomoć svoje supruge i trenutno dvije asistentice. Potom u svojim ustima Werner zvače sirovo meso i hrani ih njime, kako bi oni stekli dojam da je on njihova alfa ženka.
Werner kaže da je nemoguće pripitomiti vuka, pa je zbog toga on postao vuk kako bi mogao komunicirati s njima.
Najviše vodi računa o higijeni, jer kada je u različitim čoporima, njegovo odijelo i tijelo prime taj miris. Za svaki čopor Freund ima različito odijelo i prije svakog ulaska se mora istuširati. Kako on kaže, samo jednom je dozvolio sebi tu grešku da uđe u pogrešnom odijelu i bio je kažnjen. Alfa vučica ga je napala i ugrizla za uho. Ali, kako on kaže, sve je to bilo prije trideset godina.
Werner i njegova supruga Erika žive u drvenoj kući u kojoj sve miriše na prirodu. Zidovi su prepuni fotografija vukova, prirode, divljine, ali i njegovih avantura iz života. Od svih zemalja na svijetu, najviše ga je privukla država Kirgistan čiji su stanovnici pretežno nomadi. Oni imaju veoma loše mišljenje o vukovima, ali Werner im je pokušao objaniti da su vukovi veoma pametne životinje i ispričao im je anegdotu o vukovima i lovcima. Prema njegovim riječima, vukovi su natjerali lovce da se popenju na planinu kako bi ih ustrijelili, a oni su u međuvremenu sišli u selo i uzeli plijen.
Najviše voli putovati u zemlje gdje ljudi žive u zajednicama. Njega to fascinira. Kada je tu pokušava biti poput njih i živjeti na način na koji oni žive.
Posjete u Wolfspark su besplatne, a svim posjetiteljima Freund održi predavanje o vukovima. Svako njegovo predavanje počinje rečenicom, da je on pola čovjek, pola vuk.
Svaki odrastao vuk dnevno jede najmanje dva kilograma mesa. Werner nije bogat čovjek i to im ne može lahko priuštiti. Pomažu mu prijatelji koji imaju mesnice, pa ih hrani otpadima mesa ili jelenima koji su stradali na cesti.
Od davnina ljudi vjeruju u to da je vuk zla životinja. Djeci se to prenosi putem bajke o vuku i Crvenkapici. Međutim, Freund pokušava razuvjeriti ljude i objasniti im da su vukovi životinje koje imaju potrebu za društvom, baš kao i ljudi.
Freund ima svoj muzej u Merzigu. U njemu nisu samo fotografije vukova, već izložbe i postavke iz svih krajeva svijeta o svim kulturama koje su Werneru bile zanimljive. Smisao tog muzeja je približiti prirodu ljudima i probuditi je u njima.
Ljudi se trebaju ugledati na vukove. Trebaju poštovati jedni drugi, baš kao što to rade vukovi. Trebaju živjeti u zajednicama i pomagati se međusobno.
