“Muslimani dolaze!”, tako glasi rečenica koju je američki autor odabrao za naslov svog članka u listu The New York Times nekoliko dana uoči izbora za Kongres, najvišeg zakonodavnog tijela u Sjedinjenim Američkim Državama.
Autor teksta Wajahat Ali kaže kako je istina da je gotovo 100 muslimanskih političara podnijelo dokumente za kandidaturu na ovogodišnjim izborima, u odnosu na 2016. godinu, kada je učestvovalo samo desetak njih.
Takav naslov vjerovatno izaziva strah kod pojedinih Amerikanaca, koji podržavaju zabranu putovanja, ograničavanje ulaska imigrantima u zemlju i izgradnju zida uz meksičku granicu, smatra autor.
Mržnja pojedinaca prema islamu
Sve dok se ti Amerikanci budu držali “smiješnog” uvjerenja da 1,8 milijardi muslimana širom svijeta mrzi Ameriku, uprkos činjenici da je ta zemlja dom za blizu 3,5 miliona njih, ovakva izjava će vjerovatno buditi strah od islama, dodaje autor.
Autor kao argument navodi intervjue koje je informativna agencija Associated Press obavila s kandidatima muslimanima u julu, tražeći odgovor na pitanje koji su razlozi doveli do ovako značajnog povećanja broja muslimana kandidata.
Izvještaj agencije je otkrio da su upravo fanatizam i mržnja koju pojedini nose prema islamu, što se očituje i u izjavama i tweetovima predsjednika Donalda Trumpa, motivirali toliki broj muslimana da uđu u političku arenu.
Oni su sada spremni predložiti svoje politike, koje odražavaju aspekte njihovog vjerovanja i donose korist njihovom biračkom tijelu.
Promoviranje progresivnih platformi
U članku se navode imena pojedinih kandidata muslimana, poput Rashide Tlaib, prve Amerikanke muslimanke palestinskog porijekla koja je pobijedila na preliminarnim izborima Demokratske stranke u svom okrugu održanim u augustu u Detroitu.
Tu je i Ilhan Omar, američka političarka porijeklom iz Somalije, za koju se očekuje da će odnijeti pobjedu u novembru kao zastupnica iz Minnesote na izborima za Kongres te zamijeniti Keitha Ellisona u Zastupničkom domu.
Autor u članku ističe da većina muslimana kandidata u izbornu utrku ne ulaze iz vjerskih razloga, već kao demokrati koji promoviraju progresivne platforme.
Ilhan Omar, koja predstavlja četvrti naseljene uglavnom kršćanskom i bjelačkom populacijom, vjeruje da njeni birači neće brinuti o njenoj religiji ili identitetu, već o tome da li je ona u stanju boriti se za njihova pitanja u Washingtonu.
Wajahat Ali na kraju zaključuje da muslimani učestvuju na izborima, a nekoliko ih ide u Washington, gdje će učiniti nešto što mnogi članovi Kongresa dugo vremena nisu uspjeli učiniti: služiti Bogu služeći ljudima.
