“Pravda je temelj vlasti, a nepravda najavljuje propast društva!”
Ovaj aksiom izrekao je čuveni Ibn Haldun, utemeljitelj onoga što danas nazivamo sociologijom, naukom o društvu i društvenim kretanjima. Ovaj temeljni postulat uređenja društva ukazuje kako je pravosuđe karika pravde bez koje društvo ne može funkcionisati. Sve više smo svjesni te činjenice. Svi smo u Bosni i Hercegovini u proteklim danima osjetili nesigurnost. Poginula su dvojica policajaca, Adis Šehović i Davor Vujinović, štiteći našu imovinu. Ubijeni su mučki, iz zasjede.
I dok automafija već dva desetljeća ubire milione prihoda od uglavnom skupocjenih ukradenih vozila, samo oslanjanje na represivni aparat, policiju, očito ne može polučiti rezultate jer je ključna karika u sprečavanju ovog kriminala, ali i drugih teških ubistava pravosudni sistem, koji u Bosni i Hercegovini pokazuje znakove propadanja.
Neefikasno i (pre)plaćeno pravosuđe
Nasuprot građanskog straha na svim nivoima – općinskim, kantonalnim, entitetskim i državnom – stoji neefikasno pravosuđe, koje je ključna karika sigurnosti. Klima nesigurnosti jedan je od značajnijih faktora u odlukama mladih ljudi da napuštaju zemlju, a ne samo nezaposlenost. Kako je to sjajno detektirao sarajevski novinar Senad Avdić u svojoj kolumni napisanoj za Slobodnu Bosnu, praveći, u svom stilu, taksativni pregled najvećih neriješenih mafijaških slučajeva te pitajući se zašto su dosadašnji rezultati skromni, ništavni:
“Zato što je treća i najvažnija karika, pravosudna, potpuno paralizirana, kidnapirana od građana i države, rasturena vlastitim problemima i tegobama, nekompetentnošću, neradom, klijentelizmom, notornom korupcijom… Više od 30 optuženih mafijaša iz ‘oblasti autoindustrije’, iz cijele Bosne i Hercegovine, kojima se sudi, odnosno već mjesecima ne sudi, pred Sudom Bosne i Hercegovine u predmetu ‘Volan’, već godinu dana, koliko traje taj sudski proces, bezbrižno se šetkaju na slobodi, odnosno vozikaju se u automobilima sumnjivog porijekla”, napisao je Avdić.
David Dragičević i Dženan Memić
Isti slučaj evidentan je i kod ostalih teških ubistava, bilo da je riječ o nerazriješenom ubistvu Davida Dragičevića u Banjoj Luci ili o slučaju Dženana Memića u Sarajevu. Zajednička poveznica njihovim nerješavanjima jest paralizovani pravosudni sistem Bosne i Hercegovine.
Prošlog mjeseca posjetio sam Banju Luku i glavni banjalučki trg, koji sada nazivaju “Davidov trg”, gdje mi je Davidov otac, koji, zajedno s grupom “Pravda za Davida”, protestuje već sedam mjeseci, rekao: “Ovdje trenutno nema ničega! Ovdje nema pravde. Ovdje pravda ne postoji. Nema istine i nema institucija. Sve je zlo. Od ove zemlje su stvorili crnu rupu. Ubice hodaju slobodno. Hodaju među nama. Žive među nama. Paralelni univerzum!”
Odgovori za ovaj teški zločin ne stižu već sedmi mjesec. U slučaju ubistva Davida Dragičevića njegov otac Davor optužuje najviše zvaničnike vlasti i Ministarstvo unutrašnjih poslova bh. entiteta Republika Srpska te svakodnevno upozorava na spregu kriminalaca i vlastodržaca, čija je žrtva njegov sin.
Detalji koji lede krv u žilama
Također, vidimo i s nevjericom pratimo kako protječu procesi optuženima za djela protiv sigurnosti javnog saobraćaja sa smrtnim posljedicama, kao što je to nedavna presuda od 14,5 godina za saobraćajnu nesreću u kojoj su smrtno stradale studentice Selma Agić i Edita Malkoč. Informacije sa suđenja, detalji zaključaka i vještačenja koje je prihvatio Sud Kantona Sarajevo običnim ljudima lede krv u žilama.
Korupcija je, osim politike, izgleda, duboko zahvatila sektor tužilaštva, policije i pravosuđa – poluga na koje su međunarodne institucije u postdejtonskoj Bosn i Hercegovini uložile mnogo truda i energije. Tužioci i sudije među prvima su, sjetit ćete se, dobili visoke budžetske plaće kako bi bili nezavisni i radili svoj posao efikasno, zarad opasnosti koje prijenos korupcije iz političke sfere može učiniti poslijeratnom tranzicijskom društvu. Enormno visoka primanja, nakon sudija i tužilaca, dobili su i političari, a danas je bavljenje politikom u Bosni i Hercegovini najunosniji biznis.
Osim toga, pokazalo se da je zaštita od korupcije također jedan od glavnih razloga zbog kojeg je u Bosni i Hercegovini sve više kandidata i političkih stranaka. Očito je da mnogi ulaze u politiku iz prostog razloga jer im izbor na političku funkciju daje imunitet. Savršeni krug korupcije našao je svoj modus operandi.
Strah je nepredvidljiv i prelazan
Ovaj maligni tumor korupcije krajnje je destruktivan i dovodi u pitanje pravnu državu i sigurnost građana. Ovaj strah ne poznaje ni nacionalnu ni vjersku ni entitetsku granicu. Svi su u Bosni i Hercegovini u strahu kada znaju da mogu biti pokradeni, ubijeni i pregaženi, a da će oni koji te zločine počine imati priliku za svoja nedjela kazne izbjegavati, zaobilaziti ili smanjivati upravo zbog narušenog pravnog sistema.
I ta će se agonija nastaviti, bez obzira na to ko će i s kime formirati vlast. A vlast je moguća samo ako je, kako je rekao mudri sociolog Ibn Haldun, utemeljena na pravdi jer nepravda, kakvoj sada svjedočimo i kakvu gledamo, svima nama nagovještava propast. Pritisak, ali i panika sve više pogađaju ovo društvo i mnoge zaposlene i situirane ljude tjeraju da razmišljaju o odlasku iz ovakve zemlje. Glavni motiv svih jest strah za svoju i sudbinu svoje djece – a strah je veoma moćna emocija.
Strah je nepredvidljiv, opasan i – što je posebno zanimljivo, a što se može danas jasno osjetiti u cijeloj Bosni i Hercegovini – prelazan i sve više zahvata vladajuće strukture. Budućnost bh. građanima pružit će ona politika koja riješi korupciju u pravosuđu. Sve ostale itekako prisutne i nagomilane korupcije tek će onda moći biti riješene.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
