Tvrtko Jakovina, povjesničar iz Zagreba, za ‘Zašto?’ analizira govor predsjednika Srbije Aleksandra Vučića na Kosovu u kojem je Slobodana Miloševića, bivšeg srpskog vođu koji je bio optužen za najteže ratne zločine, nazvao velikim srpski liderom sa najboljim namjerama.
Ratovi
Moram reći da me to ipak nešto iznenadilo.
Mislim da je Vučić imao i boljih retoričkih figura da izrazi ono što misli, a da se ne izloži na ovaj način, jer reći da je Milošević mislio dobro nakon serije ratova koji su razbili Jugoslaviju i u kojima je Srbija također prošla vrlo loše, o čemu je on govorio, to je otprilike kao da kažete da je Hitler imao sjajne ideje za sve Nijemce, ali eto da nisu valorizirali svijet oko sebe i da su i drugi imali nekakve planove, pa da je to prošlo, eto, loše.
Doista ne vidim bolju povijesnu usporedbu nego što bi bila ta, zbog toga što je ipak riječ o čovjeku koji je godinama bio na čelu Srbije i zaista bio odgovoran za tisuću i jednu ružnu stvar koja se dogodila i niz ratova koji su slijedili.
Konačno, taj Milošević je izazvao rat Srbije sa NATO paktom, nakon serije ratova koji su bili na prostoru Jugoslavije.
Ideje
Ja ne znam zapravo u koji kontekst se trebalo staviti to što je rekao Vučić, jer vrlo teško je na ovaj način očekivati da on ostane prihvaćen od Zapada kao jedini partner u Srbiji, jer ako on tako razmišlja onda zapravo nijedno rješenje u Srbiji trenutno ne može biti do privremeno.
Jer, ako su to bile dobre ideje onda vjerojatno se te dobre ideje jednoga dana u drugim okolnostima trebaju početi ili možda mogu ostvariti ili trebati ostvariti ispočetka.
Rekao bih da je to vrlo zabrinjavajuće.
Teško je zamisliti da ćete vi sa takvim idejama za koje niste bili izazvani da ih kažete, a vi ste ih željeli posredovati, da ćete lako ili lakše pronalaziti partnere za Srbiju u rješavanju važnih pitanja, bilo prilaska evropskim integracijama, ali i nekih drugih.
Na taj način se izolirate iz svijeta koji ne želi možda s takvim ljudima imati previše veza.
Ideološki izvor
Mislim da to nije dobra poruka niti za brojne druge Srbe koji su se borili toliko protiv Miloševića, koji su znali šta je Miloševićeva politika donijela, koji su u političkom životu, na primjer u Hrvatskoj, i tako dalje.
Mislim da na taj način nije doista pomogao mnogima od Srba koji žele graditi suživot, a ne mislim da je pomogao Srbiji na međunarodnom planu.
On je, sasvim sigurno, izgovorio nešto što kod nacionalista u Srbiji može zvučati dobro, i to je upravo bila ta Miloševićeva vještina, da povezuje ili da bude prihvatljiv i onima koji su bili partizani i onima koji su željeli čvršću komunističku ideologiju, unutar JNA, primjerice, ali i onima koji su bili četnici, pa je onda bio prihvatljiv i u Kninu, i sa generalom Kadijevićem i sve je to mogao balansirati.
Ta pouka je mogla biti kod Vučića koji je također netko ko je bio ‘šešeljevac’, sudjelovao u njegovoj vlasti, nije ga smetalo to što je Milošević došao ili barem krenuo sa drugog ideološkog izvora.
Put
Dakle, 2018. godine, koja vam je poruka, kome ste se obratili?
Bez obzira što je on to odbacio, eto bilo je je i drugih i nismo dobro procjenjivali i tako dalje, on je zapravo rekao da su te ideje bile dobre.
Ako su te ideje dobre, onda ne vidim razloga zašto ih se u nekim okolnostima, u nekom barem ograničenom području, ne bi trebalo ispuniti, pa bilo to na sjeveru Kosova ili sa Republikom Srpskom, ili u dijelu Makedonije.
Da li je to zapravo put kojega Srbija želi imati ili da li je to politika koju Vučić poručuje da će ju voditi?
