Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ne zavidite jedni drugima, nemojte lažno povećavati jedni drugima cijene robe, ne mrzite se, ne okrećite jedni drugima leđa, nemojte se jedni drugima nametati u kupoprodaji i budite, Allahovi robovi, braća. Musliman je brat muslimanu: ne čini mu nasilje, ne ostavlja ga na cjedilu, ne laže ga, ne omalovažava ga. Bogobojaznost je ovdje!” – pa je pokazao na svoja prsa tri puta. “Dovoljno je zla čovjeku da omalovaži svoga brata muslimana. Muslimanu su zabranjeni krv, imetak i čast drugog muslimana!” (Bilježi Muslim, 2564.) Komentar: Ovaj hadis obuhvata cjelokupne međumuslimanske odnose. Islam podstiče na bratstvo u ime Allaha i na to da muslimani budu poput jednog tijela, poput međusobno uvezane građevine. Da bi se islamsko bratstvo ostvarilo, zabranjena su sva ružna ponašanja koja bi ga narušila i uništila.
U ovom hadisu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je “ne zavidite jedni drugima“, jer zavist je najčešći razlog koji pravi razdor među muslimanima i to je najopasnija bolest društva. Zavist je želja da nestane blagodat od osobe kojoj se zavidi, bez obzira željeli da ta blagodat pripadne nama ili da nestane i ne bude data nikome. Opasnost zavisti spomenuta je u hadisu: “Klonite se zavisti jer ona jede (uništava) dobra djela kao što vatra jede drva i travu.” (Bilježi Ebu Davud, 4903; hadis Ebu Hurejre)
Zavist može navesti na nevjerstvo, kao što se to desilo sa Iblisom onda kada je pozavidio Ademu, alejhis-selam, ili kao što se desilo židovima:“Mnogi sljedbenici Knjige jedva bi dočekali da vas, pošto ste postali vjernici, vrate u nevjernike, iz lične zlobe (ljubomore) svoje, iako im je Istina poznata…” (El-Bekare, 109.) Njihovo nevjerstvo nije produkt neznanja, već su postali nevjernici znajući da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Allahov poslanik: “…iako im je Istina poznata…”, međutim, osjećali su zavist prema njemu.
Zavist može navesti na ubistvo, kao što se to desilo sa jednim od Ademovih sinova Kabila koji je ubio svoga brata Habila. Kabil je pozavidio Habilu na tome što mu je Allah primio žrtvu (kurban), a njemu nije, pa ga je iz zavisti ubio kršeći čak i bratsku, rodbinsku vezu.
Zavist navodi na netrpeljivost među muslimanima i na mržnju jednih prema drugima. Zavist je opasna bolest, pa ako vidiš blagodat kod svog brata, trebaš od Allaha tražiti da mu u tome podari blagostanje (bereket) i da tebi podari isto ili bolje od toga: “Ne smije se zavidjeti izuzev u dva slučaja: čovjeku kome je Allah dao imetak koji troši na istini (kako je Allah odredio) i čovjeku kome je Allah dao mudrost (Kur’an i sunnet) pa on po njoj sudi i druge poučava.” (Bilježi El-Buhari, 73; Muslim, 816; hadis Ibn Mes’uda) Ukoliko osoba pozavidi na ove dvije stvari i poželi da ih posjeduje kako bi radila kao što rade spomenuti, onda joj pripada nagrada kao i počiniocu. Ova stvar se naziva GIBTA, a to je da poželiš da ti Allah podari isto što je podario tvom bratu kako bi postupio isto kao što lijepo postupa tvoj brat. Ovo nije zavist već se naziva GIBTOM i poželjna je stvar jer ukazuje da osoba voli dobro.
Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “…nemojte lažno povećavati jedni drugima cijene robe“, jasno ukazuju da je ovakav postupak zabranjen. Međutim, ukoliko učestvuješ u dizanju cijene robe sa namjerom da je kupiš, onda nema nikakve smetnje u tome, čak se ovakav postupak prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. (Bilježi Ebu Davud, 1641; Et-Tirmizi, 1218; Ibn Madže, 2198; Ahmed u El-Musnedu, 3/114; El-Bejheki u El-Kebiru, 7/256; hadis) Međutim, onaj koji utječe na podizanju cijene zato što je partner ili prijatelj prodavača, radi zabranjeno djelo i potpada pod spomenute Poslanikove riječi. Ukoliko imaš namjeru da kupiš robu, možeš dizati cijenu, a ako nemaš namjeru kupovine, onda se ostavi toga.
Riječi: “…ne mrzite se“, odnose se na mržnju koja je pokuđeno osjećanje srca zato što je među muslimanima naređena ljubav: “Nijedan od vas neće vjerovati sve dok svome bratu ne bude želio ono što želi i sebi.” (Bilježi El-Buhari, 13; Muslim, 45; hadis Enesa b. Malika) Postavlja se pitanje da li je čovjek u mogućnosti da vlada osjećanjima koja se pojavljuju u srcu? Ovo je temperament, narav ljudi, ali ako zamrziš nekoga, nemoj postupati po tom osjećanju, nemoj ga sprovesti ili ispoljiti, pa tako nauditi svome bratu, već se prisjeti stvari koje povećavaju ljubav i naklonost među muslimanima.
Riječi: “…ne okrećite jedni drugima leđa“, odnose se na međusobno izbjegavanje, što znači da svoga brata trebaš dočekati i sresti nasmijan i sretan. Izbjegavanje, udaljavanje i okretanje leđa muslimanu je od loših pokazatelja, pa čak i da je u tome potpuna korist. Zato ne okreći leđa muslimanu, već ga sretni i nasmiješi mu se.
Riječi: “…nemojte se jedni drugima nametati u kupoprodaji“, slične su već spomenutim o trgovini, mada ove upućuju na loše ponašanje. Ukoliko neko proda stvar, nemoj ići kod kupca i reći mu da je obmanjen, da si tu stvar našao jeftinije ili bolje, pa da ga na taj način ražalostiš, što može utjecati da se pokvari odnos između kupca i prodavača, da dođe do sukoba, poništenja kupoprodaje, posebno ako je trgovina bila slobodan izbor. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ostavite ljude, Allah opskrbljuje jedne preko drugih.” (Bilježi Muslim, 1522; hadis Džabira b. Abdullaha).
Od ovakvih primjera je i kupovina na kupovinu, tj. da se kupi roba za koju se zaključi da je povoljna i jeftina, zatim da odeš kod prodavača i da mu kažeš kako je obmanjen u prodaji – a prodaja je bila po slobodnoj volji – te da mu ponudiš da poništi trgovinu i povrati robu kako bi je ti kupio od njega po povoljnijoj cijeni. Ovo nije dozvoljeno, jer je to napad na pravo muslimana, izuzev ukoliko prodavac traži tvoje mišljenje, pa da mu saopćiš svoj savjet, ali čim se ne traži tvoje mišljenje, onda se nemoj miješati, jer to može izazvati posljedice tvom bratu muslimanu, kupcu ili prodavaču.
Riječi: “… i budite, Allahovi robovi, braća!”, dokazuju da navedene stvari utječu na bratstvo, pa ako ih ostavimo, izbjegnemo, postajemo braća:“Vjernici su samo braća…” (El-Hudžurat, 10), braća po vjeri, a ne braća po porijeklu. Vjersko bratstvo je jače nego krvno, jer je nevjernik tvoj neprijatelj pa makar ti bio brat po krvi, dok je musliman tvoj brat po vjeri pa makar i ne bio tvoj brat po krvi. Istinsko bratstvo biva samo u vjeri, jer ljubav i bratstvo po porijeklu često bivaju zbog zajedničkih korijena, a ne zbog vjerskih motiva, dok istinska ljubav i mržnja bivaju samo zbog vjere, zbog imana. Može se desiti da ti brat po porijeklu bude neprijatelj u vjeri, dok vjersko bratstvo nije uvjetovano tim stvarima.
Riječi: “Musliman je brat muslimanu“, su poput riječi Uzvišenog: “Vjernici su samo braća…”. “…ne čini mu nasilje“, nasilje je kada se nešto postavi na mjesto koje mu ne pripada, ma o kojem nasilju bilo riječ: nasilje u životu, imovini ili časti.
Riječi: “…ne ostavlja ga na cjedilu“, ukoliko vidi da je napadnut, pomoći će mu i neće dozvoliti da bude napušten i prepušten neprijateljima. Ukoliko dođe u situaciju da na sijelu neko govori protiv njegovog brata, stat će u njegovu odbranu, jer ako ga ostavi i prešuti, to spada u napuštanje. Ukoliko vidiš da se tvom bratu čini nasilje, trebaš mu priteći u pomoć i odagnati od njega nasilje bilo koje vrste, kao što kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Pomozi svoga brata u stanju kada nepravdu čini ili kada mu se nepravda čini”, pa je neki čovjek upitao: “O Allahov Poslaniče, pomoći ću ga ukoliko mu se nepravda čini, ali kako da ga pomognem onda kada on nasilje čini?” “Spriječit ćeš ga i zabranit ćeš mu nasilje, jer je u tome pomoć njemu.” (Bilježi El-Buhari, 2443 i 6952; hadis Enesa b. Malika) Zato nemoj učiniti nepravdu svom bratu tako što ćeš uskratiti njegovo pravo, niti smiješ dozvoliti da mu neko drugi nepravdu učini a da imaš mogućnosti da to spriječiš, bez obzira radilo se o nepravdi po pitanju imetka, časti ili nečega drugoga. Čast tvoga brata je poput tvoje časti.
Riječi: “…ne laže ga”, znači da ga nećeš slagati prilikom saradnje i komunikacije. Budi iskren prema svom bratu kao što voliš da on bude iskren prema tebi.
Riječi: “…ne omalovažava ga“, to jeste neće umanjiti njegovu vrijednost, neće ga potcijeniti, jer musliman je kod Allaha velik, pa makar taj musliman i nemao neki vanjski izgled, ili novac, ili ugled, ali samim tim što je vjernik, velik je kod Allaha, subhanehu ve te’ala. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Mnogo je neuglednih, raščupanih pred kojima ne otvaraju vrata, ali kada bi takav zatražio od Allaha, On bi mu udovoljio.“(Bilježi Muslim, 2622; hadis Ebu Hurejre) Nije poenta u izgledu, ugledu, novcu ili snazi, već je poenta u vjeri, odnosno imanu. Vjernik je blizu Allaha, dragocjen kod Njega i on je Allahov štićenik. Nemoj prezreti svog brata vjernika time što ćeš umanjiti njegovu vrijednost riječima: ”Ne zaslužuje ovo!“, ili ”On nije adekvatna osoba za ono!“, već moraš imati poštovanje prema svom bratu bez obzira u kakvom je stanju, makar bio jadnog izgleda i takvog ga doživljavali ostali ljudi, ti si onaj koji ga mora cijeniti, jer je on dragocjen kod Allaha, subhanehu ve te’ala.
Ovo je veličanstveni moral kojim se oplemenjuje i liječi zajednica i društvo, a nestankom ovakvog morala ili nestankom nekog njegovog dijela, društvo biva obmanjeno. Islam je došao sa svim onim na čemu počiva skladno društvo, kao što zabranjuje sve ono što to društvo čini deorganiziranim. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je ove stvari jer one ruše i štete građevinu muslimanskog društva.
Riječi: “…Bogobojaznost je ovdje!”, izgovorene su dok je pokazivao prema prsima tri puta, čime je označeno srce, jer suština je u srcu, a ne u izgledu. Čim je neko srčani vjernik, on ima vrijednost kod Allaha, subhanehu ve te’ala, jer Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:”Doista Allah ne gleda u vaš izgled niti u vaš imetak, već vas gleda u vaša srca i vaše postupke.“ (Bilježi Muslim, 34 i 2564; hadis Ebu Hurejre) Suština je u onome što je u srcu, vjerovanje ili ono što je suprotno tome, pa ako bi se ispoljilo suprotno tome, to nema vrijednosti.
Ovo ne znači ono što neki ljude misle, da mogu raditi kakva hoće zlodjela i grijehe, a zatim reći: ”Bogobojaznost je u srcu!“ Ovakav pristup je suprotan osnovnom značenju hadisa, jer ukoliko je srce iskreno, onda su iskrena djela i ostali organi, kao što je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ”Istina je da u tijelu postoji jedan organ: kada je on zdrav, cijelo tijelo je zdravo, a kada on oboli, cijelo tijelo oboli. Uistinu je to srce.“(Bilježe El-Buhari i Muslim, 4096; hadis Nu’mana b. Bešira) Onaj koji ispoljava grijehe i nepokornost, to je dokaz pokvarenosti njegovog srca, dok onaj koji radi dobra i lijepa djela, to dokazuje ispravnost i valjanost njegovog srca. Značenje riječi: “…Bogobojaznost je ovdje!” jeste to da suština nije u djelima koje ljudi smatraju dobrim ukoliko je srce počinioca tih djela pokvareno, takvom ta djela neće biti od koristi. Licemjeri su ispoljavali vjeru i predstavljali su se dobrim djelima, ali su im srca bila pokvarena i kao takvi su u najdubljim stupnjevima Džehennema.
Riječi: “Dovoljno je zla čovjeku da omalovaži svoga brata muslimana”, znače da je omalovažavanje svoga brata čisto zlo.
Riječi: “Muslimanu su zabranjeni…”, znače da ih zabranio Allah Uzvišeni, ”…krv, imetak i čast drugog muslimana!”, i ovaj dio rečenice pojašnjava prvi dio.
Riječi: “…krv muslimana”, jer Allah je taj koji je zabranio ubijanje vjernika: “Onome koji hotimično ubije vjernika kazna će biti – Džehennem, u kome će vječno ostati; Allah će na njega gnjev Svoj spustiti i proklet će ga i patnju mu veliku pripremiti.” (En-Nisa, 93.) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Nikome nije dopušteno prolijevati krv muslimana osim u tri slučaja: (u slučaju ubistva) glava za glavu, (u slučaju) kada osoba u braku počini blud i (u slučaju) kad se osoba odmetne od vjere i napusti zajednicu.“ (Bilježi El-Buhari, 6878 i Muslim, 1676; hadis Abdullaha b. Mes’uda) U ova tri slučaja dozvoljeno je ubistvo pa se sprovodi odmazda, ili se sprovodi kazna za blud, ili ako se odmetne od vjere, ubija se. Međutim, ukoliko se ništa od ovoga ne počini, onda je njegova krv zabranjena.
Riječi: “…njegov imetak”, ukazuju kao što je zabranjen atak na život muslimana, također je zabranjen i na imetak. Uzvišeni Allah rekao je: “O vjernici, jedni drugima na nedozvoljen način imanja ne prisvajajte – ali, dozvoljeno vam je trgovanje uz obostrani pristanak…” (En-Nisa, 29.) Zabranjeno je bespravno prisvajanje imetka muslimana kao što je zabranjen i atak na njegov život, tako da nije dozvoljeno uzeti imetak drugog muslimana izuzev uz njegovu dozvolu, kao što se navodi u hadisu: ”Imetak muslimana nije dozvoljen izuzev sa njegovom dozvolom.“ (Bilježi Ahmed u El-Musnedu, 5/72.; Ebu J’ala u svom Musnedu, 3/140.; Ed-Darekutni u svom Sunenu, 3/26.; El-Bejheki u El-Kubra, 6/100.; hadis Ebi Hure Er-Rikaši koji prenosi od svoga amidže.) Imetak se ne smije otimati niti krasti, pa nemoj ga pronevjeriti niti varati i nemoj uzimati imetak bespravno. Tuđi imetak je zabranjen – haram, izuzev ako do njega dođemo ispravnim, dozvoljenim načinom, poput trgovine zasnovane na obostranom zadovoljstvu. Također, nije dozvoljeno prisiljavanje na kupovinu ili prodaju izuzev sa opravdanim razlogom. Ako ti neko duguje i odbije vraćanje duga, onda vladar treba izmiriti dugovanja iz imetka dužnika, pa makar morao prodati dio njegovog imetka kako bi izmirio dugovanje i to se ubraja u opravdani razlog na prisilu prodaje. Ali izuzev ove situacije, nije dozvoljeno siliti i prisiljavati na kupovinu i prodaju jer trgovina mora biti „…uz obostrani pristanak…”(En-Nisa, 29.)
Riječi: “…i njegova čast!”, odnose se na činjenicu da je čast podložna pohvali i kritici, zato se ne priča o časti brata ogovaranjem i prenošenjem riječi, niti psovanjem, uvredama i omalovažavanjem, jer je on cijenjen. Muslimana treba braniti i sprečavati njegovo ogovaranje, i to je propisano i obavezujuće. A to da se na raznim sijelima učestvuje u kaljanju časti muslimana, makar taj musliman doista imao grešaka, strogo je zabranjeno. Propisano je da u četiri oka bude savjetovan i to je njegovo pravo, dok bi sve ostalo bilo gibet, ogovaranje, o čemu je Uzvišeni rekao: “…i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga – a vama je to odvratno…” (El-Hudžurat, 12.) Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ogovaranje je da svoga brata spomeneš po nečemu što on ne bi volio!”, pa su ga upitali o slučaju kada je kod spomenutog prisutno ono o čemu se govori: “Ako je tačno to što kažeš o njemu, onda si ga ogovorio, a ako nije tačno, onda si ga potvorio!” (Bilježi Muslim, 2589; hadis Ebu Hurejre), a potvora znači da si slagao na njega. Ukoliko govoriš o svom bratu na nekom sijelu, nećeš se sačuvati:
– ili da budeš lažov, iznoseći laži na njega,
– ili da budeš onaj koji ogovara, iznoseći njegove nedostatke.
Ovakvo nešto nije dozvoljeno, jer musliman je cijenjen, i stoga je obavezno da savjetovanje bude u tajnosti, bez klevetanja, bez grdnje, bez glasina i govorkanja. Kaže Uzvišeni Allah: “Oni koji vole da se o vjernicima šire bestidne glasine čeka teška kazna i na ovom i na onom svijetu; Allah sve zna, a vi ne znate.” (En-Nur, 19.) Zlo se neće izliječiti klevetanjem, grdnjom i pričom po sijelima, već je lijek u savjetovanju, naređivanju dobra i zabranjivanju zla u stvarima koje su šerijatom naređene, kao što je to pojasnio šejhul-islam Ibn Tejmijje, rhm., u knjizi “Vasitijska akida”.
