Ako je moja teza ispravna, da se, kada je u pitanju zapadni Balkan, ne radi o dvorištu, nego u unutrašnjosti Evropske unije, onda se moramo više angažirati kako bi ova evropska perspektiva, koja traje puno godina, mogla biti vođena do uspjeha, ističe u intervjuu za Al Jazeeru državni ministar za Evropu u Ministarstvu vanjskih poslova Njemačke Michael Roth.
Povod za intervju s njemačkim ministrom je bio samit zemalja zapadnog Balkana koji će se uskoro održati u Londonu, ali i odluka da pregovori o članstvu u EU s Albanijom i Makedonijom počnu u junu 2019. godine, ako se u tim zemljama nastave reformski procesi.
“Ljudi na Zapadnom Balkanu moraju osjetiti da smo ozbiljni kada je u pitanju EU perspektiva, moramo povećati vidljivost EU-a i pokazati da nećemo dopustiti da tamo nastane vakuum, u koji bi možda druge globalne sile pokušale ući”, jasan je Roth. Ipak, kaže da ne može kritizirati druge zemlje zbog toga što imaju strateški interes na zapadnom Balkanu.
- Fokus samita zemalja zapadnog Balkana u Londonu 9. i 10. jula će biti na investicijama i sigurnosti. S obzirom da je on dio Berlinskog procesa, kojeg je pokrenula Njemačka, šta očekujete od tog samita i šta su najveći izazovi procesa?
– Najvažnije je da se EU još jednom jasno izjasni za EU perspektivu zemalja zapadnog Balkana. Mir, stabilnost i sigurnost na zapadnom Balkanu su za nas od najvećeg interesa. Jako je važno ovo izraziti i kroz konkretne ponude podrške. Za puno ljudi je evropska perspektiva, kao i prije, jako apstraktna, a pogotovo za ljude na zapadnom Balkanu, koji, zbog potrebnih transformacijskih procesa, moraju platiti visoku cijenu. Na kraju se sve svodi na poslove, konkretne perspektive, bolju infrastrukturu i, prije svega, bolju i intenzivniju razmjenu ljudi na zapadnom Balkanu, koja, također, može doprinijeti održivom pomirenju.
- Šta dobija EU početkom pregovora o članstvu s Makedonijom i Albanijom?
– U Skoplju i Tirani je proteklih godina napravljen značajan napredak kada su u pitanju vladavina prava, borba protiv korupcije i organiziranog kriminala. Nedavno je pošlo za rukom da se riješi dugogodišnji spor između Grčke i Makedonije o imenu. Ovo sve ukazuje na to da su nadležni u Albaniji i trenutnoj Bivšoj Jugoslovenskoj Republici Makedoniji ozbiljni kada je u pitanju ispunjavanje kriterija za članstvo u EU.
Mi bismo, također, trebali stajati uz obećanja koja smo dali. Ako bismo pokrenuli pregovore o članstvu, onda bi imali šansu kroz ovaj strogo uvjetovani proces reforme potvrditi, ubrzati i usmjeriti ka održivosti. Na te dvije zemlje je, kao što je i na ostalim zemljama zapadnog Balkana, da ovaj proces guraju naprijed. Ali, bez ohrabrenja se ovaj teški i dugogodišnji proces na putu ka EU ne može uspješno graditi. Na kraju krajeva, ljudima u tim zemljama potrebni su nada, signali ohrabrenja, oni moraju vidjeti svjetlo na kraju tunela.
- S obzirom da se EU, a time i Njemačka, trenutno susreću s brojnim izazovima u vidu jačanja desničarskih struja, Brexita, izbjegličke krize, nepredividive politike američkog predsjednika Donalda Trumpa, koliko prostora ostaje za fokus na zapadni Balkan?
– Ne smijemo kažnjavati zapadni Balkan zbog toga što se mi moramo boriti s drugim problemima i zbog toga što se unutar EU-a dosta stvari mora reformirati i poboljšati. Što je stabilniji, sigurniji i demokratskiji zapadni Balkan, to više EU profitira od toga. Ako je moja teza ispravna da se, kada je u pitanju Zapadni Balkan, ne radi o dvorištu, nego o unutrašnjosti EU-a, onda se moramo više angažirati kako bi ova evropska perspektiva, koja traje puno godina, mogla biti vođena do uspjeha.
- Iako ste u jednom članku napisali da ‘zapadni Balkan nije dvorište, nego unutrašnjost evropske kuće’, poruka francuskog predsjednika Emmanuela Macrona iz Sofije ne daje razlog za optimizam kada je u pitanju članstvo zemalja regije u EU. Da li je EU dovoljno vidljiva na Balkanu, kako tumačite Macronovu poruku?
– Nakon duge i intenzivne diskusije, u Vijeću [za opće poslove EU-a] dogovorili smo se o jasnom planu vožnje. Naredne godine, u svjetlu dodatnih reformi, moći ćemo pokrenuti pregovore o članstvu. To je velika šansa i veliki korak naprijed, kako za Albaniju, tako i za Makedoniju. Moram podsjetiti da je Makedonija dobila šest pozitivnih preporuka od Evropske komisije. Sada smo konačno u stadiju u kojem Komisija već može pripremati pregovore i u kojem, ako se sve bude kretalo u pravom pravcu, mi naredne godine zvanično možemo početi pregovore. To je veliki uspjeh i drago mi je zbog toga što i unutar EU-a o tome postoji konsenzus.
- Iz svih balkanskih država – bez obzira radi li se o Hrvatskoj, koja je članica EU-a, ili onih koje su kandidatkinje, ili će tek postati – dolaze vijesti o masovnom odlasku stanovništva. Jedna od glavnih destinacija im je Njemačka. Jesu li njemačke potrebe za radnom snagom zaista toliko velike?
– Trenutno postoji veliki interes, i to ne samo u Njemačkoj, za kvalificiranim i angažiranim mladim ljudima sa zapadnog Balkana. Kroz radnu vizu smo stvorili legalne mogućnosti useljavanja u Njemačku. Kao i prije, interes za radne vize je velik. Naše misije na zapadnom Balkanu se jedva uspijevaju izboriti sa svim zahtjevima. Nas to raduje, ali to se, naravno, poklapa s dramatičnim “brain drainom” u tim zemljama. To se mora naglasiti. Na takav razvoj stvari gledam s jednim okom koje se smije, a s drugim koje plače.
Nadam se da ti ljudi imaju interes da se s perspektivom vrate u njihove domovine. Naravno, mora se biti spreman na to da će se razmjena ljudi, pogotovo mladih ljudi, povećavati, ne smijete se izolirati. Naravno da želim da se ekonomsko i socijalno stanje na zapadnom Balkanu u toj mjeri poboljša, da zapadni Balkan postane atraktivniji za investicije i stvaranje radnih mjesta i atraktivniji za mlađu generaciju koja traži svoje mjesto u društvu. To je, po meni, najbolje sredstvo za borbu protiv nacionalizma, populizma i radikalizma.
- Jesu li to već sad budući stanovnici Njemačke, a bivši stanovnici balkanskih država? Je li ih Njemačka spremna reintegrirati?
– Svako za sebe ima slobodu to odlučiti. Danas već imamo stotine hiljada ljudi iz bivše Jugoslavije koji su već na najbolji način integrirani u Njemačkoj, a koji su, prije svega, kod nas došli kao izbjeglice, nakon razarajućeg građanskog rata i raspada Jugoslavije. Ti ljudi nas obogaćuju, oni ovdje rade i žive. Naravno da su takvi ljudi, kao i prije, ovdje dobrodošli. Ali, ostajem pri svom stavu da će tržište rada u Evropi ostati u pokretu i zbog toga računam da će se neki od tih ljudi vratiti u svoju domovinu. Od toga profitiramo mi i zemlje. Ne trebamo oslanjati naše blagostanje na pokušaje zemalja, poput onih zapadnog Balkana, da otvore perspektivu za svoju mladu generaciju. Trebamo se sa svojim sredstvima pobrinuti za to i pomoći da rast, zapošljavanje i socijalna kohezija na zapadnom Balkanu imaju budućnost.
- Kako zaustaviti masovna iseljavanja, pogotovo mladih i obrazovanih ljudi?
– Ljudi na zapadnom Balkanu moraju osjetiti da smo ozbiljni kada je u pitanju EU perspektiva, moramo povećati vidljivost EU-a i pokazati da nećemo dopustiti da tamo nastane vakuum, u koji bi možda druge globalne sile pokušale ući. Moramo konkretno pomoći da tamo nastanu radna mjesta i tako pokazati da se isplati ostati i raditi u zemljama zapadnog Balkana. Potrebna nam je pozitivna slika na zapadnom Balkanu. Tome možemo doprinijeti mi u EU-u, i mi u Njemačkoj, ali naravno, mora doći i jasan signal od zemalja zapadnog Balkana. Ljudi žele naše evropske vrijednosti i demokratiju i te vrijednosti moraju zaživjeti u samim zemljama. Trebamo više koraka jedni prema drugima. Kada to kažem, ne mislim samo korake ka EU. Imam dojam da bi zemlje zapadnog Balkan mogle puno više sarađivati i da bi se puno više mogle umrežiti. Berlinski proces bi trebao pomoći u tome.
- Kako gledate na utjecaj Rusije, Turske, Kine i zemalja Bliskog istoka na regiju, treba li EU zemlje regije zaštititi od tih utjecaja, kako treba reagirati? Da li su te zemlje partneri?
– Ne mogu kritizirati druge zemlje zbog toga što imaju strateški interes na zapadnom Balkanu (politički, ekonomski, možda i geostrateški). Pitam se kako mi možemo doprinijeti tome da EU perspektiva, kao i prije, bude najatraktivnija i da se ona smatra izričito vrijednom. Ako mi kao partner budemo atraktivni i ako te zemlje vide realnu šansu da postanu članice EU-a, ako ispune uslove, onda se ne brinem puno za angažman drugih globalnih i regionalnih sila na zapadnom Balkanu.