Prvu munaru Kruško je izgradio uz pomoć svog mentora Huseina Bukvića, kojeg se prisjeća kao vrhunskog majstora za gradnju munara, u Gluhoj Bukvici davne 1966. godine.
“U vrijeme bivše države potražnja za gradnjom munara nije bila velika”, kazao je Kruško, te dodao kako je sve do penzionisanja radio u susjednoj Hrvatskoj kao građevinski radnik.
Nakon rata u Bosni i Hercegovini, u kojem je porušeno 614 džamija i 128 mesdžida, krenula je obnova porušenih ali i izgradnja novih bogomolja, čime se javila i potražnja za graditeljima munara.
“Poslije rata javila se potreba za majstorima zanata koji sam davno naučio. Sjetio sam se izreke svoga učitelja kako je posao graditelja munara rezervisan za ljude u penziji, ne samo iz razloga što traži veliku pažnju, nego i zbog potrebnog iskustva, nakon čega sam se vratio ovom poslu”, pojasnio je Kruško.
“Nakon penzionisanja izgradio tačno 229 munara” rekao je Kruško dodajući da je bilo slučajeva da za jednu godinu, uz pomoć svojih ekipa izgradi i 23 munare.
“U Bosni i Hercegovini ima i drugih majstora za gradnju munara, ali oni, iako su prije mene počeli graditi, nisu dosegli ovu brojku. Volio bih saznati da li ima ijedan majstor na svijetu koji je izgradio više munara od mene?”, pita se Kruško pojašnjavajući kako širom BiH ali i u regiji, ukupno šest građevinskih ekipa, sa njim na čelu, gradi munare.
Munaru visine preko 77 metara izgradio je prošle godine na sandžačkom području, a kako je rekao, materijalna dobit od ovog posla, ni u jednom trenutku ne smije da dovede u pitanje kvalitet gradnje.
“Ono što napravim, želim da je najbolje kvalitete. I kada znam da neću zaraditi, ne smanjujem kvalitet gradnje”, rekao je Kruško.
Posao će, kako kaže, prepustiti Hajrudinu, najmlađem od trojice sinova, ali bi ga usrećilo i kada bi se našao način da se dokumentuje sve ono što je izgradio tokom svoje zanimljive karijere.
“Volio bih da se napravi nešto poput kataloga, obzirom na broj munara koje sam izgradio”, kazao je on.
