Rođen je 1. marta. 1959. godine u selu Gaočić, kod Rudog. Nakon završene srednje škole, kao metalac po zanimanju, zapošljava se u metaloprerađivačkom preduzeću Zrak iz Vogošće. Završio je školu rezervnih oficira pješadije u Bileći kao jedan od najuspješnijih u svojoj klasi. Pred rat u Bosni i Hercegovini je imao čin rezervnog kapetana.
Uoči agresije na Bosnu i Hercegovinu priključuje se Patriotskoj ligi i jedan je od njenih najaktivnijih članova. Početkom ratne 1992. godine počeo je da radi na organizovanju i pripremanju oružanog otpora u sarajevskim naseljima Buča Potok, Boljakov Potok, Briješće, Sokolje, Pofalići, Velešići gdje se formiraju jedinice Teritorijalne odbrane. Do početka agresije, Safet je nastavio raditi na organizovanju i pripremanju oružanog otpora u ovom dijelu Sarajeva. Koordinirao je rad novoformiranih vojnih jedinica u sarajevskoj općini Novi Grad i radio na njihovom uvezivanju.
Ratno priznanje Zlatni ljiljan dobio je 1992. godine, a posthumno je odlikovan i ‘Ordenom heroja oslobodilačkog rata’ 1994. godine.
Safet Zajko bio je uzoran građanin, suprug i otac dvije kćerke Alme i Džane. Imao je sedmero braće i četiri sestre.
– Bio je društven čovjek, htio je izaći ususret svakome i pomoći. I prije rata, ne samo u ratu. Nije važno, dijete, star, sa svakim je mogao. Nisi kod njega mogao naći neku riječ mržnje. Volio je šalu. Bio je svuda dobrodošao, ne samo dok smo živjeli na selu, već i kasnije u firmi, u društvu. Odgojeni smo da nikada nikome nismo mogli pomisliti zlo – kazao je jednom prilikom njegov brat Abid.
Njegova majka Duda i otac Salko u ratu su oplakali četvericu svojih sinova.
Sahranjen je kao šehid u haremu Alipašine džamije u Sarajevu. U Sarajevu jedna ulica nosi naziv Safet Zajko, a i sportski kompleks na području općine Novi Grad nazvan je po ovome heroju.
