Svetlana Bošković, majka preminule mlade novinarke iz Novog Sada Marine Kovačev, uputila je otvoreno pismo ministru zdravlja Zlatiboru Lončaru, u kome je ukazala na niz propusta u zdravstvenom sistemu Srbije, koji su deset mjeseci liječenja njene kćerke učinili “bolnim, nehumanim i teškim”.
Mlada novinarka Marina Kovačev preminula je 24. aprila nakon teške maligne bolesti na medicinskoj klinici u Istanbulu, a liječila se na Klinici za neurohirurgiju Kliničkog centra Vojvodine u Novom Sadu, Klinici za radiologiju Instituta u Sremskoj Kamenici i u Beogradu.
Njena majka, Svetlana Bošković, u otvorenom pismu je navela da je tokom liječenja mlada novinarka doživjela “potpunu nezainteresovanost veoma poznate doktorke u Beogradu, koja je pacijentkinji poručila da je prebukirana, da mora i na godišnji, pa ako hoće neka dođe u avgustu, septembru”.
Ona je Lončaru skrenula pažnju na to da je nakon operacije 28. juna 2017. godine, Marina otpuštena poslije osam dana, te da joj je naknadno postavljen i “spinalni dren, nakon čega je kao intrahospitalnu infekciju dobila meningitis”.
“Zaključak turskih ljekara je da je upravo postavljanje drena izazvalo brže širenje malignih ćelija duž kičme. Otpuštena je bez antiepileptičke terapije i dobila je epi-napad krajem avgusta, koji je doveo do potpunog oduzimanja desne strane tijela tokom zračenja”, napisala je majka.
Ona je u pismu, koje je proslijedila i javnosti, navela da su joj doktori u Srbiji govorili da bude “dozirano pozitivna”, da su medicinske sestre bile veoma neljubazne i drske, a psiholog joj je lično rekla da ne zna kako da joj pomogne.
“Stavili su joj pelene, koje sam joj često ja mijenjala. Upisivale su izmišljene vrijednosti temperature i pritiska predamnom, bez ustručavanja. Spremačice su teške i nepokretne bolesnike opominjale da su neuredni i tražile da sami spremaju sobe, takođe ne obraćajući pažnju na mene. Skrenula sam pažnju da vidim kapsulu koju sam ispustila prije tri nedjelje ispod kreveta, pri čemu mi je spremačica objasnila gdje se nalaze metle i ostali pribor, pa ako mi smeta… Iznajmila sam invalidska kolica, postojeća se skoro nisu mogla gurati do aparata za zračenje”, napisala je Bošković u otvorenom pismu.
Nakon kratkog poboljšanja, Marinino stanje se pogoršalo početkom marta, kada je nakon liječenja citostaticima na Klinici za internu onkologiju u Sremskoj Kamenici otpuštena uz savjet “snađite se” i “kupite narukvice protiv mučnine”, piše u pismu.
Majka je dodala da ni nakon uplate od 1.000 eura za ugradnju porta zbog lošeg stanja vena, ta ugradnja nije bila moguća, te da je na pitanje zašto se pacijentima kod kojih su potrebne stalne infuzije, vađenje krvi i injekcije ne ugrađuje port odmah radi izbjegavanja neprestanog bodenja, dobila odgovor da se “to ne radi na njihovom odjeljenju”.
“Snašli smo se angažujući privatno medicinsku sestru, a pošto je stanje bilo sve lošije, smjestili smo je u privatnu bolnicu, gdje je dobijala intravensku hranu putem infuzije. Snimljen je još jedan MRI mozga gdje su uočene promjene na vratnom djelu kičme. Sa snimkom sam se obratila neurohirurgu, koji nas je uputio na radiološko lječenje. Svjesna da je situacija hitna, tražila sam mišljenje u Sremskoj Kamenici na osnovu snimka, ali sam dobila komentar da ne požurujem njih koji je liječe besplatno, nego da požurim one gdje je liječimo privatno”, napisala je Bošković.
Mlada novinarka liječila se i u Turskoj, u bolnici “Sante plus”, a novac za pomoć sakupljan je uz pomoć akcija i SMS poruka.
“U Istanbulu nas je čekalo sanitetsko vozilo i prevodilac, a u bolnici ljekari specijalisti, isti dan su je pregledali, snimili MRI mozga i kičme. Sutradan je snimak pokazao promjene duž kičme. Zašto niko nije predložio ovo snimanje kod nas? Radiolog je predočio plan zračenja, uz detaljno objašnjenje. Nakon četiri zračenja, Marinino stanje se poboljšalo do mjere da je nakon šest nedjelja normalno jela. Međutim, došlo je do poremećaja pulsa i disanja, tako da je preminula na intenzivnoj njezi”, piše u pismu.
Dodala je da je bolnica na kraju obezbjedila i prevoz sanduka do aviona, njoj avionsku kartu, prevoz i prevodioca do aerodroma, a da je u Srbiji na aerodromu “Nikola Tesla” procedura preuzimanja sanduka trajala nepotrebno dugo, te da su porodici naplaćeni troškovi carinjenja, kao da im je “dijete paket”.
“Zašto je dijete trebalo da mi umre u tuđoj zemlji, da me grle nepoznati ljudi sa kojima se nisam drugačije mogla sporazumeti, nego pogledom i suzama? Da nas isprate isti očajnici kao ja, koji su doveli svoje najbliže da se liječe u toj i drugim bolnicama u Istanbulu, prodavši stanove i kuće, zadužujući se i prikupljajući pomoć preko SMS poruka?”, napisala je Bošković.
Ona je apelovala na ministra Lončara i nadležne da hitno počnu da mijenjaju zdravstveni sistem Srbije, te da zatraže od zaposlenih u zdravstvu da se “podsjete položene Hipokratove zakletve, potisnu sujetu i ujedine postojeće znanje”, da olakšaju pacijentima liječenje, a njihovim najbližima da “ne ubiju svaku nadu”.
Apelovala je i da se pojednostavi “užasan birokratski sistem” zakazivanja pregleda i bolovanja, ljekarskih komisija, te da zaposleni budu obučeni za rad na kompjuterima.
Dio sredstava za liječenje Marine Kovačev prikupljn je uz pomoć fondacije “Budi human”, a od preostalih sredstava porodica će formirati fond u Marinino ime i finansirati unaprijeđenje zdravstvene zaštite u Bečeju i humanitarne i druge projekte Bečejskog udruženja mladih BUM koje je Marina osnovala i u kojima je lično učestvovala.
