Kako bi stao na branik domovine, Gračanlija Mustafa Pašalić Pašo novcem koji je zaradio istovarujući šlepere cementa kupio je pušku, vojnu uniformu i municiju i sa svojim saborcima, nošen neviđenim patriotizmom, krenuo stazama odbrane.
Nema ratišta na kojem Pašo nije bio, od Gračanice, Gradačca, Brčkog, Olova, Doboj-Istoka… U 111. gračaničkoj brigadi bio je i u Interventnom vodu, pa je za iskazanu hrabrost dobio više priznanja.
Stjecajem po njega nesretnih okolnosti, Mustafa za svoje ratne zasluge nikad ništa nije dobio. A tražio je. Nije dobio penziju, jer, osim vojnog, nema ni dana civilnog radnog staža. Nikad nije dobio ni socijalnu pomoć, jer njegova supruga, kako su mu rekli, ima 326 maraka penzije. Od Armije RBiH nikad nije dobivao ništa.
Posjetili smo sada 77-godišnjeg Mustafu u Pašalićima. Na ulazu u dvorište je pomoćna zgrada, a na njoj tri fotografije. Pašo iz vojničkih dana, pa Tito, a do njega Če Gevara.
– Ja sam u redove Armije RBiH stupio sa 52 godine, bio sam među najstarijima vojnicima. Nosili su me patriotizam, volja da odbranimo državu, da ne budemo robovi, da živimo svoji na svome. Srebrena značka i dvije pohvale za iskazanu hrabrost meni danas ništa ne znače. Ja, kao da u vojsci nisam bio ni dana, nemam ništa – priča Pašalić.
