Novim albumom Lepa Brena najavila je jednu novu sebe, jednu drugačiju, ali ipak onu staru i prepoznatljivu Lepu Brenu.
Ipak, i pored dugogodišnje i uspješne karijere, ostala je dosljedna sebi, ostala pravi profesionalac od koje bi mnogi pjevači trebali da uče i nauče.
Razgovor sa ovom najvećom balkanskom estradnom zvijezdom tekao je spontano, otvoreno i iskreno, pa je i sa te strane pokazala svoju punu profesionalnost.
-Koliko ja uopšte danas mogu da budem mlada i drugačija, to je već pitanje. Ustvari, to mogu samo ljudi koji sa puno strasti i ljubavi rade svoj posao, a to su ljudi koji su uvijek mladi u duši. Kod nas u našem balkanskom regionu vlada jedan totalno apsolutni poremećaj vrijednosti. Zahvaljujući tim nekim suludim podjeljenostima nekako se sporo prevazilaze, ne zaboravljaju neke stvari (a i ne treba da se zaborave), ali život teče dalje. Ljudi su srušili Berlinski zid, završile su se te neke priče u svijetu, i umjesto da se i mi preokrenemo, da budemo dobri sami sebi, da radimo, da razvijamo ekonomiju, da se educiramo, naš socijalni i društveni napredak je veoma diskutabilan na cijelom balkanskom prostoru. Tu je još i naš zajednički problem gdje mi svi znamo šta se dešava u Sjevernoj Koreji, a ne znamo šta se dešava u komšiluku. Možda nećemo da znamo, jer mi imamo taj neki gen straha od rata svakih 50 godina koji se ukorijenio u pokoljenja. Ja nekako nemam vremena da zaostajem, meni su djeca porasla, već su pred ženidbom, ne mogu da zaostajem. I danas radim veoma ažurno, radim na sebi i na porodici i da pošaljem jednu ozbiljnu poruku, da ljudima ne treba Bensedin, već im pružiti i dati nadu, pomoći ovoj našoj djeci da vjeruju u bolje sutra. Ali, na žalost, ne vidi se jedan brzi ekonomski napredak.
Da li biste se usudili ući u politiku, da budete politički aktivni?
-Ja to sebi nikada ne bi dozvolila. To su velike aspiracije biznismena koji su se obogatili na ovaj ili onaj način, jer u politici je veoma bitno da imaš širok krug jakih, bogatih i moćnih ljudi jer bez njih ne možeš da držiš ni politiku ni narod. Nemamo mi više JRT (Jugoslevnsku radio televiziju) pa da imamo samo dva programa, mladi ljudi su edukovani, čitaju „između redova“, a ja živim samo svoj život. Moja nova pjesma „Zar je važno dal se peva ili pjeva“ je ustvari poruka našeg cjelokupnog naroda, jer ljudima treba taj jedan mentalni relaks, utakmica bez skandala, druženje, ekonomski napredak, ne odliv mozgova i apatija. Danas u medijima imate toliko beznačajnih osoba koje se pojavljuju. Tu su samo ljudi koji su bukači i hukači. Moja generacija je nekada na televiziji gledala sportska takmičenja, muzičke festivale iz Splita, Opatije, Zagreba, Sarajeva, znali smo kad pjeva Tereza Kesovija, Safet Isović, Miki Jevremović…Bili smo upoznati i sa naučnicim, sa slikarima, muzičarima, a ova današnja upošte nije educirana na televiziji. Ovo danas što se pojavljuje je sramotno, a to je mišljenje većine ljudi.
Snimili ste dokumentarni film novi CD…?
-Ja sam željela da se opet upotpunosti posvetim mojoj publici, da oni koji ne znaju vide šta sam ja to sve uradila u mojoj dugogodišnjoj karijeri, jer čovjeka čine samo dobri rezultati,a ne samo slikanje. Danas možete da slikate i Milka kravu, a opet svi znamo koje ta krava. Ja ne mogu da budem drugačija, ali mogu da pokažem šta sam radila, koliko sam radila. Iza nas će poslovno ostati svi ti dobri ili loši rezultati rada, a privatno da li si bila dobra drugarica, alkoholičarka ili narkomanka, da li si bila dobra sestra, majka, supruga…. Željela sam da napravim sasvim drugačiji album. Već 35 godina mi govore da sam pjevačica narodne muzike, ali ja sam pjevačica i narodne i zabavne muzike, ja sam nekako drugačija u svemu tome.
Brena i novinari?
-Nekada se bila sasvim drugačija pravila, drugačiji odnos novinara i pjevača. Nekada se cijenilo i veoma dobro znalo sa kim razgovaraš. Novinarstvo je jedna veoma ozbiljan poziv, i sretna sam kada se sjetim sa kim sam sve razgovarala i davala intervjue, pa pitanja koja su bila produhovljna, pametna, na koja si trebao dobro da razmisliš šta treba da kažeš.
Kako ste svih ovih godina uspjeli da „pobjegnete“ od svih poroka koji prate estradu?
-Ja slavu i karijeru nisam tek tako stekla, ništa mi nije palo sa neba, već samo poštenim, vrijednim i mukotrpnim radom. Ja ne mogu da budem fascinirana sa samom sobom i da od te sopstvene fascinacije poludim i da budem neka druga Brena. Tako sam isto razmilšljala i sa 19. godina, ali i u ovim za mene najboljim godinama. Ja sam takva i i ne mjenjam se. Za mene se uvijek vežu neka lijepa, srećna vremena i ja želim da i dalje tako bude. Ludilo bilo kakve vrste u životu mi ne treba.
Sin Stefan je krenuo Vašim profesionalnim stazama. Koliko je i šta je još „povukao“ na Vas?
-Stefan je presedan u našoj porodici, a mislim da je više povukao na svog oca, po toj nekoj suptilnosti, toj nekoj nježnosti, emociji koja postoji u njemu kada ga slušam kako pjeva, onda je sa te strane mnogo sličan meni. Ja kod njega vidim da će on tek da pokaže publici koliko dobrote i ljepote ima u njegovoj duši kada pjeva, tako da mi nekad bude žao što je krenuo tim putem. On je za tri godine završio fakultet Biznis menadžment u Majamiju, a poslije toga je rekao da bi se vratio za Beograd i da bi se bavio muzikom. Boba i ja smo ti roditelji koji djecu podržavaju u njihovim nastojanjima. Mislim da je on spreman da se izbori za svoje mjesto ,ali bit će teško. Veliki je momak i morat će da osjeti i lošu i dobru stranu ovog posla.
Da li se na neki način plašite da će uvijek imati epitet „Brenin sin“?
-Privatno uvijek ostaje moj sin, ali mislim da će uspjeti da ispliva iz te priče, a tako da bude originalan i da ima svoj put.
Kažu kako čovjek stari srce ga vuče rodnom kraju, kako je to kod Vas?
-Moja duša i moje srce pripada cijeloj zemlji. Ja nisam nikakav lokal patriota. Volim kuću u kojoj sam rođena, volim Brčko i građane toga grada, tu sam provela 19 godina svog života, ali ja lično sam svjetski čovjek. Ima jedna stvar koju uvijek kažem, a to je da pametan živi tamo gdje mu je bolje, a lud tamo gdje je navikao ili gdje mora. Boba i ja smo svjetski putnici, ja sam ta koja ga je dovela da živi u Beograd, nas dvoje smo se nekako našli. Ne treba nikada zaboraviti odakle smo i odakle nam je prijeklo, ali živjeti tamo gdje je bolje.
Uskoro će svadba Aleksandre Prijović i Filipa Živojinovića. Šta biste poručili Aleksandri kao buduća svekrva?
-Da odmah razjasnimo jednu stvar, ja Aleksandri neću biti svekrva, jer Filip ima svoju majku, ja ću joj biti prijatelj, podrška u svemu. Aleksandri zaista mogu da pomognem mnogo, ona je veoma mlada, ima samo 22 godine, a ja sam u tim godinama radila više od svih pjevačica. Recimo, imala sam po dva koncerta dnevno, a mnogi su radili samo vikend i nazad kući. Naš posao pjevačice je nenormalno naporan, a pošto Aleksandra ima majku koja se također bavi pjevanjem, koja ju je na pravi način usmjerila u životu, mogu joj pomoći da sazna kako da na najbolji način radi, uživa u poslu, a da ono što je najvažnije, sačuva svoje zdravlje.
