Povlačenjem vode ukazuju se ostaci kuća, voćnjaka i drugih objekata, a u nekada bogatom begovskom selu Kopčići sada se vide ostaci džamije s munarom. Voda još nije oborila sve nišane ispod kojih leže kosti nadaleko čuvenih begova. Neki odolijevaju sili vode i podsjećaju na stara, davno prohujala vremena.
Čudan osjećaj
Safet ef. Pozder, glavni imam Medžlisa IZ Prozor, za “Dnevni avaz” kaže da je ovo begovsko mjesto koje je još u vakat prije akumulacije Ramskog jezera 1968. godine imalo standarde malo neuobičajene za sela ovog kraja, sa sadržajima specifičnim za veća naselja kao što su kahvane, tabhane, mlinice, hanovi, musafirhane, putevi popločani kaldrmom.
– Imalo je džamiju koju je, vjerovatno, sagradio starenik Kopčića, koji se spominje kao Džafer-beg. Međutim, vrlo je teško precizno odrediti godinu njene izgradnje, a pretpostavlja se da je sagrađena u 16. ili početkom 17. stoljeća – kaže ef. Pozder.
Dodaje da je akumulacijom Ramskog jezera veći dio ovog kraja potopljen, pa su se pod vodom našli Kopčići, mjesna džamija, kaldrma i greblje.
– Vremenom za potrebe remonta na brani ili neke druge potrebe jezero se ispušta, tako da ostaci Kopčića toliko godina nakon potopa budu ponovo vidljivi. Takva situacija je i sada. Svako ko ima želju, može otići do ostataka sela, gdje se još vide put popločan kaldrmom, ostaci zidina, munare, dio greblja, puno starih bašluka – pojašnjava naš sagovornik.
Ističe da slika sela koje izranja nakon nekoliko decenija budi u njemu čudan osjećaj, protkan snažnom tišinom.
Rastjerivanje begova
Ramska kotlina je bila žitorodna, uspijevalo je raznovrsno voće i povrće. Bilo je mnogo onih koji izgradnju HE “Rama” i stvaranje akumulacionog jezera nisu prihvatali kao korak ka ekonomskom napretku zemlje. Bilo je mišljenja da se radi o svojevrsnoj teoriji zavjere i potezu kojim je trebalo rastjerati kopčićke begove i ujedno razrušiti “ustaško gnijezdo”, kako je to u svojoj knjizi “Rama kroz stoljeća” zapisao fra Ljubo Lucić. Pod takvim dojmovima već 1966. godine počelo je raseljavanje stanovništva Gornje Rame.
Hrvati su uglavnom odlazili u Hrvatsku, gdje danas postoje i veća naselja s cjelokupnim stanovništvom s ramskim korijenima, a neki su svoje gnijezdo savili u Bugojnu. Bošnjaci su selili u Bugojno, Donji Vakuf, Konjic te jedan broj u Prozor, dok su porodice begova iz Kopčića svoju budućnost vidjele isključivo u Sarajevu.
Za potopljenu imovinu vlasnici su dobili skromne naknade.
Živjelo se težački
Halil Hodžić danas živi u Prozoru. Njegov otac Džemal i amidža Ibro za novac dobiven za oduzetu zemlju kupili su parcele u naselju Pograđe.
– Živjelo se pravo težački, od zemlje i stoke. Svi koji su iselili iz Gornje Rame otišli su u gradove ili na periferiju – prisjeća se Hodžić.
