Sa 91 godinom na plećima vitalni Asim Hadžialagić, najbolji fudbaler i strijelac Kozare svih vremena, bez naočala svakodnevno radi sve ono što upola mlađi od njega ne bi mogli.
Posjetili smo ga nenajavljeno i zatekli ga kako, uz kafu, čita „Dnevni avaz“. Na stolu hrpa alatki – ručna bormašina, turpije, odvijači… Tu je i enciklopedija nogometa, koja, također, potvrđuje da je Asim najveća bosanskogradiška nogometna legenda. Ovaj put, objektiv našeg fotoaparata krenu ka specijalnim mašinama. Asimovih ruku djelo.
Opruge i zupčanici
– Ove dvije mašine napravio sam prije 63 godine. Ova s valjcima služi zlatarima. Za tili čas ona napravi dvije zlatne burme. Eh, koliko je parova „vjenčala“ ova moja mašinica. A napravio sam je 1955. godine u Kaznenopopravnom domu Stara Gradiška, gdje sam i radio – kaže Hadžialaga.
Tu je i druga mašina. Radi na zrak i služi za modne detalje. U funkciji je, također, šest decenija.
– Smislio sam i konstruisao ovu mašinu, koja skoro da može stati u džep. Služi za presvlačenje dugmadi, broševa i raznih ukrasa. Najviše je presvukla dugmadi za ženske kapute i bunde. Žene na nekoj reviji vide nešto lijepo i eto ih meni – kroz smijeh govori Asim.
Ovaj visokokvalificirani mašinski bravar kaže da mu se ništa ne može oteti iz ruku. Nema kvara na bilo kojoj mašini koji ne zna popraviti. I danas je sposoban iskonstruirati nešto novo.
U kući u kojoj Asim živi sam na sve strane poredani su pehari, crno-bijele sportske fotografije, nogometne lopte. Kada zamori oči i ruke baveći se preciznom mehanikom, Hadžialaga uzme loptu i žonglira.
– Uglavnom žongliram u kući. Ako izađem vani s loptom, ovi mladi me gledaju kao da sam s druge planete. Bez fudbala ne mogu ni u desetoj deceniji – priča Hadžialaga.
