Jednom je skupina tinejdžera, sjedeći u parku pokraj škole, upitala starog čovjeka: ”Često dolazite u ovaj park, primijetili smo da ste radosni.” ”Želite li znati zašto sam uvijek radostan?” – upitao ih je starac. Odgovoriše mu: ”Da, kažite nam!”
”Znate, mnogo je toga u životu što me raduje, ali ovo bih izdvojio. Radujem se kad ujutro otvorim oči i vidim sunčeve zrake kako osvjetljavaju moju sobu i unose prirodnu toplinu. Radujem se što mogu ustati iz kreveta i poći u pekaru da kupim topao kruh. Mnogi su moji vršnjaci bespomoćni.
Iako nisam potpuno zdrav, blagoslovljen sam. Zatim, tijekom dana, u posjetu mi dođe kćer ili snaha i donese neko ukusno jelo.
Posebna je radost kada dođu i unuci, od kojih su neki vaših godina, pa krenu prepričavati svoje dogodovštine. Radujem se što vole svoje roditelje i poštuju starije te rado prime dobar savjet.”
Starac je na trenutak prestao govoriti.
Oni tinejdžeri, koji su ga cijelo vrijeme pažljivo slušali, upitaše: ”Jesu li to svi razlozi zbog kojih ste radosni?” Starac im odgovori: ”Ne, nikako! U meni nikada ne bi bilo prave radosti da u mladosti nisam upoznao Jednoga koji je unio radost u moj život. On je Isus Krist i otkad je postao moj Spasitelj, moj život ima smisao. Iako je moja supruga umrla prije nekoliko godina, nikada nisam sam. I kad me ponekad uhvati tuga, Njemu se povjerim jer On me najbolje razumije i pomaže mi da sve lakše podnosim. Prihvatite i vi Isusa u svoj život i imati ćete pravu radost!”
Školsko zvono je prekinulo njihov razgovor, a skupina tinejdžera pohrlila je u školu. I dok su se udaljavali, ovaj starac je zahvaljivao Bogu što je mogao podijeliti svoju radost s njima.
