Nerijetko osjetim potrebu da neke moje davne poruke Bošnjacima/Bosancima ponovim. No, uglavnom odustanem od toga. Ovoga puta ne mogu ili neći da odustanem. Imam potrebu da Bošnjacima/Bosancima ponovim: – Moj (naš) sultan je sada u Briselu. Nije više u Istanbolu (vidi link ispod).
Želim da to ponovim iz nekoliko razloga. Prije svega zato što mi se čini da u posljednje vrijeme neki Bošnjaci/Bosanci tu činjenicu ne razumiju, ili se prave da ne razumiju, ili razumiju, ali je zaboravljaju. Oni koji to ne razumiju, valja ih urazumiti, oni koji se prave da ne razumiju, valja upozoriti, a oni koji zaboravljaju, valja ih podsjetiti da je Brisel glavni grad Europske Unije, gdje stoluje i naš sultan. Nekad je to bio Istanbul, ali više nije. Ankara je glavni grad, ali samo Republike Turske. Bosna je uvijek bila dio velikog civilizacijskog svijeta od rimskog i otomanskog do austrougarskog i komunističkg carstva takozvane internacionale.
No, Bosna je u svim tim carevinama bila uvijek svoja na svome i znala je čuvati svoj bosanski ponos i svoju bosansku čast i slobodu. Nijednoj carevini nije bilo lahko s Bosnom, jer Bosna je oduvijek bila zemlja heretika – religijskih i političkih. Ali, Bosni je uvijek bilo teško kad je ostajala sama sa svojim susjedima s njene lijeve i s njene desne strane, susjedima koji nisu nikad odustali od toga da joj uzmu dušu i ubiju tijelo.
Bosna je trenutno upravo u tom stanju: susjedi joj oduzimaju dušu i ubijaju joj tijelo. Način da Bosna spasi svoju dušu i sačuva svoje tijelo od gramezljivih susjeda je da, kao i dosada, postane dio velikog, univerzalnog civilizacijskog svijeta u kojem se Bosna najbolje snalazi, jer ima takvu dušu, koja nema straha od mnoštva različitosti, niti ima komplkes od velikih nacija i dražava. Bosna se uvijek osjećala ravnopravnom bez obzira na veličinu moćnih nacija i država, ali se nije ni oholila pred malim i nemoćnim.
Bosna je sazrela da bude ravnopravni član velike europske famijije pod uvjetom da Bošnjaci/Bosanci razumiju i prihvate da im je sultan u Briselu, a ne negdje drugdje. Šta to znači? To znači da Bošnjaci/Bosanci – političari ostave džamijski mihrab imamima i hatibima. Primjetno je, naime, da u posljednje vrijeme neki bošnjački/bosanski parlamentarci (npr. Šemso Mehmedović) hodaju po bošnjačkoj dijaspori i vaze iz mihraba umjesto da se druže sa svojim kolegama u Briselu i prenose im bosanske političke i kulturne poruke tako da našem sultanu u Briselu bude jasno da se u Bosni ne podiže nikakv “khilafet”, već se u Bosni podiže pravna država po principu jedan čovjek jedan glas, kao što je to svugdje u svijetu.
Onomad sam bio jako obradovan viješću da je ove godine bosanski premijer Denis Zvizdić aktivno sudjelovao na Ekonomskom forumu u Davosu. Tu se u Davosu svake godine krajem januara i početkom februara sastaje svjetska, globalna politička, ekonomska, intelektuala i duhovna elita, koja pravi globalni plan za narednu godinu. Biti pet dana u krugu te globalne elite nije samo privilegija, već je to najbolja prilika da vaša zemlja, nacija, bude uračunata u globalni mozak i globalnu mašinu. A ako vas nema u tom globalnom mozgu i toj globalnoj mašini, vi ste OUT. Nikome niste na pamenti. Nikome niste bitni. Znam to, jer sam sedam uzastopnih godina aktivno sudjelovao u Davosu u krugu intelektualne i duhovne elite. Znama to, jer zahvaljujući poznanstvima iz Davosa mnoge stvari na globalnom nivou za Bosnu išle su lakše, uključujući i donošenje rezolucije o genocidu u Srebrenici u Europskom parlamentu (2009).
Stoga čestitam Denisu Zvizdiću što je osigurao sebi mjesto u Davosu ove godine. Nadam se da će to biti i iduće godine ako Bog da. To bi Bošnjaci/Bosanci trebali da cijene i da podrže. Samo na taj načim možemo očekivati da će Bakir Izetbegović biti pošteđen iznenađenja, koje mu je Dragan Čović pripremio u Briselu o bosanskom “khilafetu”. Jer, Čović je očitu lobirao kod sultana u Briselu za hrvatsku stvar, optužujući Bošnjake/Bosance za “khalifat”, dok su Bošnjaci/Bosanci vazili u džamiji iz mihraba prognanim i uplašenim Bošnjacima muslimanima.
Naša Kibla u namazu je bila i ostala prema istoku, ali naša politička borba za ličnu slobodu i državnu nezavisnost i suverenost je prema zapadu, jer naš sultan je sada u Briselu. Poruka je jasna: političari, posebno parlamentarci, ostavite mihrab imamima i hatibima. Prihvatite se svoga posla zašto su vas građani izabrali, a to je da komunicirajte sa svojim kolegama u Briselu, da lobirajte kod njih za svoju državu i naciju, da radite svoj posao za koji ste plačeni, da razbijate predrasude o Bosni i Bošnjacima/Bosancima, koje zlonamjerno širi Dragan Čović i Milorad Dodik. Mi hodže znamo naš hodžinski posao! Ne treba nam nikakva pomoć, pa ni od onih koji su se školovali u KOS-u. Hajde i vi naučite svoj politički posao tako da dušmani ne plaše Europu od nas, čireći islamofobiju.
Pročitaj link ispod: