U povijesti ljudskog roda nikad čovjek nije bio usamljeniji nego danas i nikad ljudi nisu bili potrebniji jedan drugome kao danas. Iz svakodnevnog života vidimo da je sve manje prisutna face to face komunikacija, sve više se svodi na virtualna komunikacija poput vibera, whatsapp, facebooka itd. U povijesti je poznato kako je čovjek društveno biće, koje ima potrebu za drugim ljudima da zatraži savjet, da mu se pohvali ili požali kako bi mu bilo lakše.
Kome je danas potrebna lijepa riječ? Roditelju, djetetu, mužu, ženi, učeniku, profesoru, doktoru, radniku, političaru, dakle svakom čovjeku. Kad bi jedni drugima više govorili lijepe riječi i jedni kod drugih prepoznavali i cjenili dobro i o tom dobru pričali bili bi bolji ljudi. Dakle, svako voli i očekuje lijepu, toplu i blagu riječ. Ali nažalost, malo je upućujemo drugima.
Često zanemarujemo snagu riječi koje izlaze iz naših usta, potpuno smo nesvjesni snage jedne lijepe i iskrene rečenice koja može sagovorniku uljepšati dan ili, pak, ružna riječ prekida komuniciranje među ljudima nanosi im štetu, i duševnu bol koja se teško liječi.
Uzvišeni Allah dž.š., u Kur’anu kaže: „Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer – lijepa riječ je kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane prema nebu; ono plod svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi -, a Allah ljudima navodi primjere da bi pouku primili. a ružna riječ je kao ružno drvo: iščupanom drvetu s površine zemlje nema opstanka.“ (Sura Ibrahim 24. 25. i 26. ajet).
Muhammed, a.s., je rekao: „Čuvajte se džehenemske vatre, makar dijeleći polovicu hurme, a ako i to nemate, onda lijepom riječju“.
Allah Uzvišeni kaže: „Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi: jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima, šejtan je, doista, čovjekov otvoreni neprijatelj.“ (Sura Al-isra 53. ajet).
Muhammed, a.s., je govorio: „Neka se Allah smiluje čovjeku koji kad govori, govori ono što je dobro pa bude nagrađen ili se suzdrži ružnih riječi pa bude spašen“.
Jedan mudrac je rekao: Prije nego što počenemo govoriti, upitajmo se: Da li je istina, da li je potrebno, da li će moje riječi biti bolje od šutnje?
Isa, a.s., je dao savjet svojim sljedbenicima kako da dođu do vječne sreće. Rekao je od danas nikad ništa nemojte pričati! Kad su se oni začudili savjetu i rekli da ne mogu tako postupati. Isa, a.s., im je rekao: Ako već ne možete šutjeti, pričajte samo ono što će prouzrokovati blagost, ljubaznost i ljubav među ljudima. Nemojte pričati ono zbog čega ćete se poslije kajati, jer ste vlasnici riječi sve dok je ne izgovorite!
A mi štedimo lijepe riječi čak i prema najbližima, uopće nismo svjesni riječi koje izgovaramo. Upitamo li se kakva je naša komunikacija sa ljudima oko sebe, vjerovatno ćemo shvatiti kako je komunikacija nešto na čemu trebamo poraditi.
Poslanik je svoje ashabe, a preko njih i nas savjetovao da paze na svoje riječi. Jedne prilike ih je upitao: Koje je djelo Allahu najdraže? Ashabi su šutjeli, a Poslanik reče: To je čuvanje jezika.
Ovaj nas hadis upućuje da samo govorimo lijepe riječi, a izbjegavamo ružne riječi. Trebamo biti svjesni šta govorimo, o riječima koje izlaze iz naših usta, bez cenzure ili bez ikakvog razmišljanja, potaknute ljutnjom, ljubomorom, strahom ili sličnim, razmišljamo samo kada nam se vrate istom mjerom i tek tada se zapitamo zašto. Razmislite o svakoj riječi upućenoj drugima, kao i onima upućenim vama.
Najprije počnite biti svjesni riječi koje izgovarate, promjenimo najprije sebe i postanimo svjesni naših misli i govora. Neka riječi postanu alat za promociju istine i neka izražavaju toplinu i saosjećanje. Umjesto kritike uputimo lijepu riječ i uljepšajmo nekome dan.
Budimo poput cvijeta, može li on reći: Nudim svoj miris dobrima, a uskraćujem lošima. Ili, možete li zamisliti uličnu lampu koja odbija da osvjetli put lošoj osobi koja prolazi ispod nje. Pogledajte kako drvo daruje svoju nezaštićenu sjenku svima bez razlike dobrima ili lošima, mladima i starima, pa i onima koji mu prilaze u namjeri da ga posjeku.
Širimo svoj miris i svjetlost svakom čovjeku, počnemo li mijenjati sebe, počet ćemo mijenjati sredinu oko sebe. Umjesto ružne riječi, kritike, rekla kazala, ljubomore, ogovaranja i pesimizma, proizvodimo lijepu riječ, toplinu, ljubav, mir i optimizam među ljudima.
Japanski naučnik je napisao više knjiga i istraživao kako su naše riječi i misli energija koja transformira, istraživanja je provodio na kristalima vode. Dokazao je da su ružne riječi negativna energija koja može transformisati kristale zamrznute vode od lijepih i pravilnih do nepravilnih, raspadnutih kristala (Masaru Emoto: Messages from Water, The secret life of Water).
Završit ću svoju temu sa jednom hikajom koja sadrži mudrosti i poruku, šta znači lijepa riječ.
Car je ostao bez svog prvog ministra, kako bi pronašao njegovu zamjenu, poslužio se mudrošću. Naredi svojim saradnicima da zakolju ovna i da od tog mesa njemu donesu ono što je najslađe. Jedan od njih caru donese jezik, drugi put car isto naredi, ali sada da mu od tog ovna donesu ono što je najgorče. Ponovo je isti donio jezik, kad ga car upitao zašto donosi ponovo jezik od tolikog mesa, on odgovori: Jezik je i najslađi a i najgorči, caru se dopade njegova mudrost i uze ga za svog ministra.
Šta zaista još kazati poslije svega kazanog? Ništa drugo nego još jednom citirati hadis: Prenosi se da je hazreti Aiša rekla Poslaniku, a.s.: „Kako je Safija mala!“ Tada joj je Poslanik, a.s., rekao: „Rekla si takve riječi koje kada bi se pomiješale s morem, zamutile bi ga.“ (Ebu Davud, Tirmizi i Ahmed).
