Rođen je 28. marta 1936. godine u selu Busdongo de Arbás koje je imalo manje od sto stanovnika. Najmlađi je od četvero djece željezničkog radnika i domaćice. Porodica se zbog očeva posla preselila u gradić La Coruna u španskoj pokrajini Galiciji gdje mu se majka zaposlila kao čistačica. Živjeli su u veoma teškim uvjetima. Amancio je s 14 godina načuo da majka u trgovinama traži kupovinu na dug jer nisu imali za osnovne namirnice pa je odlučio napustiti školu i zaposliti se.
Prvi posao mu je bio u trgovini Gala, gdje je naučio šivati. Ta trgovina i dalje radi pa turisti često dolaze provjeriti gdje je to najbogatiji čovjek svijeta naučio zanat. Amancio je mnogo radio, a u slobodno vrijeme je volio voziti bicikl. Tokom jedne vožnje sinulo mu je da je ključ dobre zarade u tome da kupcima ponudiš baš ono što sami žele.
1950. godine Ortega je počeo organizirati nezaposlene žene koje su znale dobro šivati u šivaće zadruge. Radile su donje rublje, spavaćice i dječju odjeću. Ortegini bivši suradnici koji su radili u tim zadrugama medijima su otkrili da su radnice bile veoma zadovoljne uvjetima rada i šefom koji se ponašao kao jedan od njih.
1963. godine, nakon što je imao deset godina iskustva rada kao voditelj šivaćih zadruga, Ortega je osnovao svoju prvu firmu Confecciones GOA, S.A. Proizvodili su kućne ogrtače, a firma je bila porodična. On je bio zadužen za razvijanje novih modnih trendova, njegov brat Antonio za komercijalna pitanja, a njegova sestra Josefa za knjigovodstvo.
Poslovna partnerica mu je bila Rosalía Mera Goyenechea, koju je tri godine kasnije oženio. Zajedno imaju dvoje djece, Sandru i Marca, a u javnosti nikada nisu viđeni zajedno.
Prvu trgovinu pod nazivom Zorba otvorio je još 1975. godine u trgovačkoj kući u La Coruni. Trgovini je ime dao prema svom i Rosalijinom najdražem filmu, a ubrzo ga je promijenio u Zara zbog tužbe vlasnika obližnjeg kafića pod istim nazivom. Početkom osamdesetih trgovinu je pod istim imenom otvorio u još nekoliko španskih gradova.
Samo godinu dana kasnije, Ortega se razvodi od svoje supruge i poslovne partnerice zbog 18 godina mlađe Flore Pérez Marcote s kojom je bio u vezi još od 1983. godine. Ona je bila jedna od radnica u njegovoj kompaniji. S njom se vjenčao 2001. godine, a ona je sada jedna od vodećih ljudi Inditexa.
1989. godine Zara je postala internacionalna trgovina počevši od Portugala, preko SAD-a do Londona 1998. godine. Pull&Bear i Massimo Dutti se razvijaju 1991. godine, Stradivarius tri godine kasnije, Bershka 1998. godine, a Oysho 2000. 2001. godine Inditex grupa se pojavljuje na burzi, a Ortega prvi put u javnosti otkriva kako izgleda.
Zlatno pravilo Inditex grupe koje je Ortega smislio još 1970. godine je da kupac narudžbu primi unutar 48 sati. Dakle, kupac mora dobiti što želi, što je brže moguće. Zara godišnje razvije 12.000 novih modela, što još niko nije uspio nadmašiti. Dizajneri stvaraju oko tri modela dnevno. Nikada ne reproduciraju isti ili sličan model, već uvijek moraju ponuditi nešto novo i drugačije. Zara trenutno djeluje u 88 zemalja s više od 137.000 zaposlenih.
Za razliku od ostalih modnih brendova, Inditex snažno ulaže u oglašavanje. Drugi sastojak u receptu za uspjeh je brzina dolaska novih kolekcija u trgovine. Ortega se drži poslovne krilatice – moji proizvodi ne skupljaju prašinu. Sve što se ne proda u roku od mjesec dana ide van iz dućana. Dok su konkurentima poput H & M-a i Gapa trebali mjeseci da nove kolekcije dizajniraju, proizvedu i isporuče u trgovine, kod Zare taj proces traje samo tri sedmice. Time je Zara znatno snizila i troškove skladištenja, ali je „prisilila“ kupce da stalno dolaze u dućane jer ih tamo uvijek čekaju novi proizvidi.
Njegove trgovine rade kao podmazane, u Zaru nova odjeća stiže nedjeljom i četvrtkom, a cipele utorkom i petkom. Stradivarius i Massimo Dutti novu isporuku prima utorkom i četvrtkom, dok su utorak i petak dani kada isporuke stižu u Bershku i Pull and Bear. Pravilo je da se nove kolekcije ne stvaraju prema najnovijim trendovima na modnim pistama, već osluškuju želje kupaca.
S drugom ženom Floreom ima kćer Martu koju smatraju Ortegovom poslovnom nasljednicom. I ona je svoju karijeru započela u Inditexu, a poput oca je počela od “najniže” pozicije. Dijele i zajedničku strast prema jahanju.
Ortega je 1986. godine pokrenuo humanitarnu fondaciju za djecu s mentalnim poteškoćama, a 2001. godine je pokrenuo još jednu za razvoj obrazovanja i nauke.
2011. godine je upravljanje Inditexom prepustio mlađima, ali je zadržao 60% vlasništva. Živi i dalje u La Coruni, svaki dan posjećuje isti kafić gdje za doručak jede jaja i krumpir. Rijetko ide na odmor, a kada to učini posjeti Grčku. Voli planinariti i strahovito se boji letenja avionom. Često ga se može vidjeti u hodočasničkim turama po planinama u Galiciji. Uživa i u uzgajanju rijetkih vrsta kokošiju i koza, piše Astrum People.
Jednom je za novine izjavio: “Dovoljno je da se čovjek u novinama pojavi tri puta u životu: kad se rodi, kad se oženi i kad umre”.
Njegovo bogatstvo iznosi 85 milijardi dolara, a vlasnik je i 26 zgrada diljem svijeta, prenosi SB.
