Safija Mahmutspahić (76) iz Kaknja u svom kraju poznata je po humanosti, a kroz njen dom prije rata prošlo je 33 djece bez roditeljskog staranja.
Prije više od 36 godina, Safija je uzela prvo dijete, tada osmomjesečnog Samira, i on jedini i danas živi s njom. S ostalom djecom nije u kontaktu i o njima ne zna ništa.
Safija živi od skromne penzije u staroj oronuloj baraci, sa Samirom i jednim unukom, koji se brinu o njoj.
Zdravlje joj je dosta narušeno, ali, iako ne može mnogo govoriti, svakom gostu se obraduje i nasmije.
U istoj baraci u kojoj danas boravi, hranila je i odgajala decu, a sve u dogovoru s kakanjskim Centrom za socijalni rad.
– Ne javljaju mi se i ne ljutim se. Imaju svoje živote i ne mogu im zamjeriti. Prošlo je dosta godina i svako je otišao svojim putem. Nisam ni ja dobro, ne čujem, a i stara sam – kazala je kratko Safija.
Na zidu skromnog doma kakanjske heroine visi zahvalnica za njen humani rad, a fotografije djece o kojoj se brinula i koju, kaže, ponekad sanja, nažalost nema.
Safijina komšinica Šasena Dibranović ispričala je da je djecu, i svoju, ali i onu koju je uzimala, prehranjivala praveći jorgane i prodajući ih.
– Išla je po selima, prodavala jorgane i donosila djeci hranu. Tuđu djecu je othranjivala do rata, a poslije nije. Njen sin teško je nastradao u ratu, ostao je invalid i ona se poslije toga više nije mogla brinuti o drugima – priča Dibranović.
Dodaje da je tužno što danas o Safijinim djelima, onome što je godinama radila, ne govori niko, a rijetko je ko i posjećuje.
– Stalno sam s njom, gledam je kao majku i pomognem joj koliko mogu. Njoj niko od tih glavnih ne dolazi, ponekad joj neko donese poneku namirnicu, ali i to od Bajrama do Bajrama. Posjete je i druge komšije ponekad – govori Safijina komšinica Šasena.
Samira, prvo dijete koje je uzela da othrani, Safija je pronašla na ulici u Kaknju, nakon što mu se majka preudala i ostavila ga. Samir je nikad nije ostavio, bio je s njom, ali i ona s njim i u najtežim trenucima.
