Tri najupečatljivija bijega iz zatvora u novijoj historiji: Do slobode helikopterom, kopanjem tunela i potkupljivanjem stražara
Ruski zatvorenici se ponekad odlučuju za drzak bijeg iz zatvora u holivudskom stilu – pomoću helikoptera, kopanjem podzemnog tunela običnom kašikom ili potkupljivanjem stražara. O tri najupečatljivija bijega u novijoj historiji Rusije i danas se priča.
Čuvari i zatvorenici u zatvoru Vologdske oblasti (oko 500 kilometara sjeverno od Moskve) iznenadili su se kada su za vrijeme vježbi ugledali helikopter koji lebdi iznad njihovih glava. Bilo je to u martu 2012. godine. Ono što se dalje događalo liči na scenu iz filma „Nemoguća misija“.
Polovina roka
Helikopter se spustio niže i jedan zatvorenik se uhvatio za „lotru“ od konopca. Straža nije uspjela reagirati, a helikopter ga je već „odnio“.
Bjegunac je bio Aleksej Šestakov (36), koji je osuđen na 24 godine zatvora zbog ubistva osmero ljudi. U vrijeme bijega već je bio izdržao polovinu zatvorskog roka. Kako se kasnije saznalo, on je „naručio“ helikopter iz svoje zatvorske ćelije pomoću mobilnog telefona. Dvoje njegovih saučesnika, muškarac i žena, sjeli su u helikopter i oružjem natjerali pilota da leti u zatvor. Kasnije je policija našla helikopter Mi-2 u predgrađu Vologde. Pilot je ostavljen nekoliko kilometara od helikoptera vezan sa začepljenim ustima.
Bjegunac nije bio dugo na slobodi. Uhapšen je nakon nekoliko sati, kada je policija zaustavila automobil u kome su bili članovi bande. Šestakov je ranjen u pucnjavi.
Za ovaj bijeg sud mu je dodao još 12 godina zatvora, a njegovi saučesnici su dobili 11 i 12 godina. Osuđen je na četiri godine i zamjenik načelnika zatvora zato što je Šestakovu osigurao lakši tretman i mogućnost korištenja mobilnog telefona.
Šestakov je ranjen u pucnjavi
Butirski zatvor u Moskvi jedan je od najstarijih u Rusiji, sagrađen u 18. stoljeću. Starošću zgrade se, vjerovatno, može objasniti činjenica da su 2001. godine trojica zatvorenika pobjegla iskopavši tunel.
Boris Bezotečestvo, Vladimir Železoglo i Anatolij Kulikov su osuđeni na doživotnu robiju za ubistvo i silovanje. U istražnom zatvoru su čekali odluku više sudske instance nakon podnesene žalbe, ali su ipak odlučili da preuzmu stvar u svoje ruke i organiziraju bijeg. Običnim aluminijskim kašikama su iskopali u svojoj ćeliji jamu duboku metar i po i tako dospjeli do zatvorskog podruma.
Iskopanu zemlju i šut su iznosili i prosipali po zatvorskom krugu za vrijeme šetnje. Rupu su pokrili krpom. Sve to veoma podsjeća na film „Bijeg iz Šošenka“, gde zatvorenik kojeg glumi Tim Robins godinama kopa kanal za bijeg. Možda su ruski zatvorenici bili nadahnuti upravo ovim filmom.
Pomoć „digera“
Kroz kanalizaciju su se izvukli iz zatvora i izašli na ulicu negdje u gradu. Policija u početku nije mogla da definira putanju bjegunaca i zato se obratila za pomoć moskovskim „digerima“, tj. grupi entuzijasta koja istražuje labirinte tunela ispod Moskve. Oni su uspjeli pronaći tragove bjegunaca. Dvojica su uhapšena nakon tri sedmice u Moskovskoj oblasti, a posljednji nekoliko godina kasnije, prilikom pokušaja da opljačka prodavnicu prehrambenih proizvoda.
Solonik: Pronašla ga mafija
Alpinistička oprema, pištolj i lutka
Jedan od moskovskih istražnih zatvora ima naziv „Mornarska tišina“. Iz njega 100 godina niko nije pobjegao, da bi 1995. to učinio plaćeni ubica Aleksandar Solonik.
Pripremljen mu je plan bijega. U njemu je ključna bila pomoć čuvara, za koga se priča da je specijalno u tu svrhu ubačen na radno mjesto ili je bio potkupljen. Osigurao je alpinističku opremu, pištolj i lutku koja je te noći, umjesto Solonika, ostavljena u postelji. Ubica i čuvar su se pomoću konopaca spustili sa zatvorskog krova na ulicu.
Uspio je prebjeći u Grčku, ali mu to nije pomoglo. Mafija ga je pronašla i „ušutkala“ zajedno s djevojkom. Čuvar još nije pronađen.
