Plaćanje visokih cijena za nogometaše ušlo je u jednu eru koja je sve teže objašnjiva, ali ona od ljeta do zime pokazuje da je jedna stvar sigurna – ko može taj i troši pa čak i ako se do jučer žalio na visinu transfera. Dokaz za to je Jurgen Klopp koji je Virgila van Dijka za 75 miliona funti doveo u Liverpool. A s Van Dijkom Redsi sada imaju znatno jači tim, ali i znatno veći pritisak na leđima njemačkog stručnjaka.
Kada je Paul Pogba prešao u Manchester United, Klopp nije izbjegavao pitanja o toj temi te je poručivao da bi on drugačije postupao. “Ako dovedete igrača za 100 miliona eura i on se povrijedi, onda sve ode kroz dimnjak. Da li radim drugačije? Želim raditi drugačije. I kada bih imao takav novac, radio bih drugačije. Želim poseban timski duh – ne mislim da je potreban, nego ga želim”, govorio je Klopp.
Dovođenjem Van Dijka (26) za 75 miliona funti (85 miliona eura), čime je holandski štoper postao najskuplji defanzivac svih vremena, Nijemac je samo pokazao ono što svi kriju u sebi, a to je da bi svako bez ustručavanja dao i 222 miliona eura za Neymara i 105 miliona eura za Pogbu – mada je ime igrača nebitno, cifre su bitnije – da može, ali samo rijetki imaju privilegiju da im klub ima veliki budžet za transfere.
Jedini engleski velikan koji se odupire visokim transferima je Arsenal, ali je i on ovog ljeta nudio 100 miliona eura za Lyonovog Thomasa Lemara. O Real Madridu i Barceloni, PSG-u i Monacu, bespotrebno je govoriti, a klubove poput Bayern Minhena i Juventusa od basnoslovnih cifara “spašava” ponajviše privilegija što i bez toga u Njemačkoj, odnosno Italiji mogu kupiti najbolje što rivali imaju. Doduše, Juventus je Gonzala Higuaina platio 81 milion funti.
No, to je neka druga tema, za drugi put. Vratimo se Liverpoolu i snazi tog tima sada kada će crveni dres s brojem 4 nositi, od 1. januara, bivši štoper Southamptona.
Van Dijk je 10. pojačanje Liverpoola u eri Jurgena Kloppa. U prvom prijelaznom roku na klupi Redsa njemački trener je u januaru 2016. godine dogovorio dolazak veznjaka Marka Grujića iz Crvene zvezde za sedam miliona eura.
Potom je naljeto 2016. godine Klopp doveo ofanzivca Sadija Manea (41,2 miliona eura iz Southamptona), veznjaka Giorginija Wijnalduma (27,5 miliona eura iz Newcastlea), golmana Lorisa Kariusa (6,2 miliona eura iz Mainza) i štopera Joela Matipa (bez obeštećenja iz Schalkea).
Proteklog ljeta na Anfield su stigli ofanzivci Mohamed Salah (42 miliona eura, iz Rome) i Alex Oxlade-Chamberlain (38 miliona eura, iz Arsenala), lijevi bek Andrew Robertson (9 miliona eura, iz Hull Cityja) i napadač Dominic Solanke (bez obeštećenja iz Chelseaja).
Klopp svim igračima daje šansu i ni sa jednim, za sada, nije promašio, a Mane i Salah su se pokazali kao vrhunska pojačanja, posebno Egipćanin koji je s 15 golova drugi strijelac Premiershipa. Odmah iza njih kao pun pogodak pokazali su se Matip i Wijnaldum, dok su svi ostali znatno pojačali konkurenciju i “proširili pluća” cijelom timu.
Ipak, dovođenjem pojačanja Klopp nije uspio napraviti balans u ekipi pa je Liverpool i u ovoj sezoni nailazio na velike probleme s igrom u odbrani te je u dva navrata osramoćen; od Manchester Cityja je na Etihadu izgubio 5:0 što je previsoko bez obzira na relativno rano isključenje Manea i od Tottenhama je na Wembleyju poražen rezultatom 4:1.
Također, Liverpool je imao ogromne probleme s rješavanjam utakmica protiv ekipa koje se nisko brane pa su na Anfieldu bod osvajali WBA (0:0), Everton (1:1), Burnley (1:1), a bod je odnio i Manchester United (0:0) koji se također branio.
Uz sve to, nastavljeni su problemi povezani s lošom odbranom i nedostatkom balansa, što je rezultiralo velikim gubitkom bodova nakon vodstva, posebno se ističe remi protiv Seville u gostima (3:3) nakon što je na poluvremenu bilo 3:0 za Redse, kao i remi protiv Arsenala u gostima (3:3) nakon što je u 52. minuti bilo 2:0 za tim s Anfielda.
Stil igre koji Klopp preferira kroz svoju karijeru, posebno u Liverpoolu, nema potrebe da se detaljno opisuje kada brojevi o datim i primljenim golovima, kao i statistika o broju izgubljenih bodova govore za sebe.
Poznat je lepršavi stil igre, “run n’gun”, “heavy metal” ili “rock’n’roll” koji gledamo kada nastupa Liverpool, poznata je ubitačna kontra koju imaju Redsi, kao i njihov neumorni napad kada namirišu “krv” – u Ligi prvaka Liverpool je u dva navrata dao po sedam golova, jednom Mariboru i jednom Spartaku iz Moskve. Međutim, taj stil, pošto Klopp, grubo rečeno, nema plan B, često biva poguban i za same Redse.
Od dolaska Kloppa na klupu Liverpoola u oktobru 2015. godine, na ligaškim utakmicama Redsa postignuta su 284 gola, od čega je 179 postigao Liverpool, a 105 golova je Liverpool primio od timova protiv kojih je igrao u tim mečevima. Nijedan drugi klub ne pruža takvu zabavu, jer na utakmicama nijednog drugog kluba iz Premiershipa ne pada toliko golova.
Problem je što Liverpool u takvim brojkama ima i one negativne rezultate koji kažu da je od dolaska Kloppa, u njegovih 88 utakmica u Premiershipu, Liverpool prosuo čak 43 boda u utakmicama u kojima je imao vodstvo. Po tome je najgori u ligi.
Već u onoj prvoj njegovoj sezoni Liverpool je izgubio čak 15 bodova u mečevima u kojima je vodio. U prošloj sezoni u 30 mečeva u kojima je imao prednost, Liverpool je šest puta na kraju osvojio bod, dok je dva puta poražen, što će reći da je prosuo 18 bodova. U ovoj sezoni Redsi su do vodstva stizali u 15 mečeva, ali su čak pet puta na kraju osvojili samo bod te su, dakle, izgubili 10 bodova.
Računajući sva takmičenja, Liverpool je u 128 mečeva pod vodstvom Kloppa ukupno u 24 utakmice ostao bez pobjede iako je imao vodstvo.
Među najgore timove Premiershipa Liverpool spada i kada se u obzir uzme broj primljenih golova u gostujućim mečevima ove sezone. Liverpool je u 10 gostujućih ligaških mečeva ove sezone primio 20 golova i po tome je zajedno s Huddersfieldom treći najgori tim lige. Gori su samo West Ham (24) i Stoke (22).
Sve navedene brojke pokazuju koliko je Liverpool interesantna, ali i labilna ekipa. Ipak, takvi brojevi i, na kraju krajeva, rezultati nisu stavljali ogroman pritisak na leđa Jurgenu Kloppu. Barem ne onakav kakav imaju Pep Guardiola, Jose Mourinho, Antonio Conte pa i Arsene Wenger. Jer, jasno je da Liverpool do sada nije imao ogromne novce koje je mogao trošiti na pojačanja, kao što su imali najveći konkurenti, niti je imao snažan kadar, onakav kakav bi zadovoljio Kloppov ukus.
Dolazak Van Dijka, međutim, uveliko mijenja stvari. Naravno da Liverpool “preko noći” ne može ispraviti sve greške – ali nikad ne reci nikad – te odjednom postati favorit za najveće titule, no da dolazak ovog Holanđanina polako briše razumljiva opravdanja koja je Klopp mogao imati, to je tačno. Posebno kada je poznato da naljeto stiže i veznjak Naby Keïta iz RB Leipziga. Liverpool će najkasnije tokom ljeta, dakle, imati ekipu koja treneru ne ostavlja prostor za izgovore, opravdanja i greške. Jer tada “heavy metal” neće biti dovoljan.
