Društveno-političku situaciju u BiH posljednjih mjeseci karakterišu neprimjerena retorika nacionalnih lidera i, kao razultat toga, osjetno pogoršanje međunacionalnih odnosa. Priče o privatnim paravojskama, reakcije na izjave o Kosovu i veličanje ratnih zločinaca nakon posljednjih haških presuda potvrđuju da ova zemlja prolazi kroz težak period i da politička kriza u BiH ugrožava i odnose u regiji. Analitičari vjeruju da je aktuelna retorika nacionalnih lidera u funkciji predizborne kampanje, ali ne odbacuju mogućnost vještačkog izazivanja krize radi destabilizacije BiH i regije. BiH je, prema nekim tumačenjima, i žrtva nadmetanja „velikih sila“ za dominaciju u ovom dijelu svijeta. Rezultat takvih političkih igara porazan je za lokalno stanovništvo – strah od novih sukoba, ekonomska besperspektivnost, težak socijalni položaj većine građana i odlazak mladih iz zemlje, ali i regije.
Profesor na Filozofskom fakultetu u Tuzli dr. Enes Osmančević sa žaljenjem konstatira da u BiH sve ima veze sa predizbornim kampanjama, jer su izbori svake dvije godine. „No, ovdje se ne radi samo o pooštrenoj predizbornoj retorici. Riječ je i o raspakivanju i samodemaskiranju. Dragan Čović se samodemaskirao i potpuno je dezorijentiran, usamljen i prezren. Od njegovih ‘europskih vrijednota’ ostao je samo provincijalizam i populizam. Milorad Dodik se pokušava spasiti nacionalističkim izjavama za dnevnu javnu upotrebu, a istovremeno je u tajnoj diplomaciji više nego kooperativan, ‘umiljato janje’. Bakir Izetbegović se kasno ‘probudio’ u Beogradu. Problem je što se politika ne vodi u institucijama, već kroz reprezentativnost etno-nacionalnih vođa“, upozorava profesor Osmančević.
Između Istoka i Zapada
Naš sagovornik ističe da se u BiH i regiji igra i utakmica dominacije između Sjedinjenih Američkih Država, Evropske unije, Rusije i Turske. „Niko od ovih igrača ne odustaje, ali niko niti ne ulaže previše. Na te divergentne utjecaje naslanjaju se nacionalističke politike iz susjedstva, ali i BiH, a njihovi ovdašnji separatistički i iredentistički satrapi imaju jak destruktivni naboj, ali ne uspijevaju. Dozvolite da napravim paralelu između sadašnjih okolnosti i nečeg što je ranije zapisano: Bosansko pitanje je ‘preslabo da se riješi samo, a prejako da bude riješeno snagama koje ga poriču’, kako je to napisao veliki Krleža o imaginarnoj državi Blitvi, baveći se temom nacionalizma i iredentizma, slabljenjem demokracije i jačanjem totalitarizma u Europi između dva rata, u svom znamenitom romanu ‘Banket u Blitvi’. Problem je što ovdje malo ko malo šta čita. A, najnenačitaniji vode glavnu riječ“, kaže Osmančević za Deutsche Welle.
Politička komentatorica iz Sarajeva Ivana Marić vjeruje da nema realnih razloga za podizanje nacionalnih tenzija, ali da političke vođe jednostavno ne žele propustiti prilike koje im se nude za pridobijanje birača. „Da je bilo ko od njih ostvario neke značajnije ekonomske rezultate ne bi bilo potrebe da se kače za svaku pogrešno izgovorenu riječ, suvišnu izjavu ili svaku sudsku presudu. Ovako, svako od njih jedva čeka grešku suparnika i u sekundi od muhe naprave slona. Tako smo imali situaciju da Srbija saziva Savjet za nacionalnu bezbjednost jer je Izetbegović nepromišljeno iznio svoj stav o Kosovu. Verbalno prepucavanje Čovića i Izetbegovića tokom posjete Aleksandru Vučiću preko noći je donijelo popularnost Izetbegoviću kao borcu za BiH. Nakon ovog prepucavanja oprostili smo im što su potpuno beskorisno išli u Srbiju s tri automobila, tri vozača i minimalno tri savjetnika. Zaboravili smo da smo mi sve to platili”, kaže Ivana Marić za Deutsche Welle.
Međusobno isključive političke agende
Ona podsjeća da haške presude više od 20 godina služe regionalnim liderima za održavanje netrpeljivosti i podsjećanje na ratna zbivanja o kojima svaka strana ima svoju istinu. „Koliko su bitne te teme o kojima se danima vode žustre rasprave, govori činjenica da se najkasnije za mjesec dana razlozi za svađu zaborave. Sukobi od prije godinu i više sada su banalni i smiješni, ali smo tada bili spremni zaratiti zbog njih. Sjećate se Dodikovih referenduma, revizije presude, svih haških presuda, hapšenja za ratne zločine, dočekivanja ratnih zločinaca kao ‘heroja’, svenarodnih okupljanja, negiranja praznika, postrojavanja vojske? Sve je to sastavni dio neprekidnih izbornih kampanja u BiH”, kaže Ivana Marić.
Politička analitičarka iz Banjaluke Tanja Topić tvrdi da se pojačane tenzije i zapaljiva retorika u BiH uvijek stavljaju u kontekst predizborne kampanje, ali da bi bilo površno govor mržnje pravdati isključivo izbornim procesom. „Mislim da su takvi istupi postali političke agende nacionalnih lidera. Oni sistematično djeluju na njihovom provođenju, a rezultat je kriza u među-etničkim odnosima i napetost u društvu. Posljedica je opšta nestabilnost u BiH, ali i regiji. Te agende međusobno su isključive, a politički akteri ne znaju za kompromis. Svi patimo od balkanskog sindroma vođenja politike lupanja šakom po stolu“, kaže Tanja Topić. Ona ističe da „mačizam” u politici na Zapadnom Balkanu kompromis prikazuje kao slabost, ističući da je riječ o svojevrsnom političkom nasljeđu iz prošlosti koje još uvijek opterećuje odnose unutar BiH i regije.
