Zbog toga bi bilo besmisleno nabrajati šta je sve osvojio, koliko je igrača i klubova stvorio. Dovoljno je pogledati šta piše na prstenu na njegovoj lijevoj ruci: Novosel, “Hall of Fame”, 2007.
NBA drugi svijet
– Amerikancima sam bio oduševljen, ali nisam kopirao njihovu taktiku, koja je bezvezna. Uzimao sam odbranu, organizaciju i intenzitet rada. To sam prenio na jugoslavensku reprezentaciju i Cibonu. Počeli smo ići na američke turneje i igrači bi se svaki put vratili 20 posto bolji. Tu smo došli do primata.
Sjetite se da Jugoslavija na dva posljednja evropska prvenstva nije imala dostojnog konkurenta. Cibona je dva puta zaredom bila prvak Evrope, a mogla je i treći – kaže 73-godišnji Zagrepčanin, koji je trenersku karijeru počeo krajem šezdesetih, a završio sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća.
S druge strane, dodaje Novosel, “Amerikanci su se sa SSSR-om takmičili u raketama, satelitima, košarci… svemu što postoji i njih je, vjerovatno, fasciniralo to što je on u susretima s Rusima imao 11-0”.
– No, nikada nisam želio raditi u američkoj NBA ligi i, kada smo razgovarali o toj temi, uvijek bih rekao da “banane ne mogu uspijevati kod mene, u Samoboru”. Američka košarka je drugi svijet – kaže Novosel.
Olimpijsko zlato
I tadašnja selekcija Jugoslavije, čije je temelje udarao i Novosel, postala je drugi svijet za ostatak kontinenta, ali i planete. Pod njegovim vodstvom je, između ostalih, osvojila olimpijsko zlato 1980. u Moskvi.
– Vidim da su danas svi opterećeni šablonima i snagatorstvom, a ja sam rivale tukao sa žgoljavim igračima. Dragan Kićanović, Mirza Delibašić, Krešimir Ćosić… igrali su ne na snagu nego na pamet i tehniku. Recimo, Zoran Slavnić izgledao je antikošarkaški, a bio je, ustvari, genijalan plej. Ili, Ćosić, koji je od tri rješenja uvijek birao najbolje – kaže Novosel, koji nema mnogo riječi hvale za današnje trenere:
– Gledam nedavno tajm-aut, trener crta na ploči i priča, a dvojica igrača gledaju plesačice, dvojica tribine, a dvojica međusobno razgovaraju. Mi smo imali samo osnovna pravila igre. Ovi današnji umjetnici opsjednuti su akcijama i crtanjem po pločama. Pa zar sam ja trebao jednom Ćosiću ili Draženu Petroviću da crtam šta da igraju? To je katastrofa – ističe Novosel.
Drugačiji uvjeti
Jednako je razoračan i trendom koji vlada u košarci na prostorima bivše države, a čija je odlika kupovina, a ne proizvodnja.
– Iako sada vladaju drugačiji uvjeti, glavni razlog zašto smo nekada bili uspješni, i sada postoji, a to je priliv talenata. Nisu Španci bez razloga preplavili ovo područje svojim skautima. No, malo je pravih trenera, koji bi od talenta napravili velikog igrača – rekao je Novosel.
Pomogao KSBiH
Novosel je u Sarajevu boravio kao jedan od predavača na Simpoziju sporta. Deklarirani je prijatelj bh. košarke, naročito je to bilo izraženo u ratnim danima, iz kojih izdvaja jedan detalj:
– Kažu mi: “Imaš telefonski poziv iz Sarajeva.” Iako je veza bila slaba, uspio sam čuti da me zove Ejup Ganić, koji je tada bio predsjednik Saveza, i pita da li bih mogao pomoći da budu primljeni u FIBA-u.
Odgovorim, naravno da mogu i Savez BiH uskoro je primljen. Tada je dosta pomogao i Bora Stanković, internacionalac, kojeg su u Beogradu napadali kada su ranije nas primali. Stanković je internacionalac, vrhunski svjetski funkcioner. Nažalost, njegovi nasljednici nisu na tom nivou – ističe Novosel.
Zagovarao spajanje Cibone i Cedevite
Novosel danas nema formalnog angažmana, ali prati utakmice, najviše zagrebačke Cedevite, u kojoj je njegov sin direktor, a čiji je trener, kako kaže, jedan od njegovih pulena Dražen Anzulović.
– Žao mi je što nije došlo do spajanja Cedevite i Cibone. Imali bismo dvije ekipe, jednu koja bi se borila za finalni turnir Eurolige i drugu, praktično mladu reprezentaciju, u kojoj bi se igrači spremali za vrhunski nivo. No, neki ljudi uplašili su se za svoje pozicije i od toga nije bilo ništa – kaže Novosel.
Želio sam izazov
U karijeri je Novosel vodio samo dva kluba, 24 godine zagrebačku Cibonu i dvije godine italijanski Napulj.
– Mogao sam ići u neki bogati inozemni klub, ali zašto ako ću kupiti deset igrača, potrošiti 15-20 miliona dolara, osvojiti titulu i onda na pitanje šta sam napravio, odgovoriti “ništa”. Želio sam izazov i zato sam izabrao posljednju ekipu.
S Napuljem sam ušao u plej-of i bio proglašen najboljim trenerom u Italiji. Nakon druge sezone, iako sam već imao potpisan ugovor s Kantuom, na poziv iz Zagreba, vratio sam se u Cibonu – kaže Novosel.
